[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Želja lutalica, tinja još i uvijek

tone polako u bezdnan dok joj

plavičasti sjaj polako gubi

se u tami.

A jednom, pisala sam:

letit ću do vjetra

u nebesa visine;

tamo gdje

završavaju sve lente vremena.

tamo gdje

 guta ih svjetlost dalekih zvijezda

i omče traka svojih veže ti u

zjenice.

kroz zjenice do zdenca duše one poniru

da otkopaju stare grobove i leševe ovjese na grane

drva života;

Ti traci koji donose spasenje

Ti, koji vodu opet čine bistrom,

Oni, koji čupaju korov što mrvi dušu

i tjera te mrtvu  da dišeš.

I tinja ona još i uvijek

tone polako, u bezdnan dok joj

plavičasti sjaj polako gubi

se u tami.

Autor asonanca

Odgovori

Subscribe without commenting