[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

O čemu ječe svirale plandovanja i dosade,

u kojem duru prebiru prsti vrat zmije pernate,

u kojem molu krešti žar ptica polifonije?

 

O ljepoti, o ljepoti,

o strahoti, o strahoti,

o prvom cvjetku na trncima mraza,

o uskrsloj gori  pjevaju roženice!

Ljepota, nitko joj ime nije spoznao do kraja,

prozračna, kao perce nošeno vjetrom,

kao prvi cvjetak cvjetnog maja,

lagana je…

Teži gram perja i miligram paperja;

o ljepoto, ljudi, preklinju ti ime,

jer si prizrak zračni visoko nad svime

i sjenka sanka kamenog spavača;

groznica si što požar krvi pališ,

vrućica što mi moždane kida,

patnja za naivno srce,

suza mjeseca što kaplje u predvečerje,

zadnja muka pakla.

Ljepota je miris od kog boli glava,

udes mladića, umet duše.

 

Ljepota je opojna snaga prolaznosti,

žigica što u noći najjače sije,

od ljepote boli glava;

ljepota je ozloglašen lječnik,

red usred kaosa, kaos usred reda.

Urlik nad poljanama i gorjem,

uspavana ljepota spušta se međ’ ljude

i mulj dima u suzi oka sprema;

namiguje zjena plavog neba.

Robovanje slatko za pobornika ljepote,

ti društvo kvariš i otklanjaš leće,

čovjek je kratkovidan i zato bez sreće;

crniš gore dostojanstva, koje su ionako mračne,

beskoristan si ures za srca nijema.

Od tebe, pali su  proroci,

i onaj Veliki na gori,

kom ljepota ruglo, utkala je u pore.

Ti si mrki pas stražar,

božanstvena praznina;

padaju svi pred tobom,

od strava, gubi se vapaj očaja,

kako si jaka, kako si divna

o prokleta bila ljepota.

 

Patnja, patnja i samo patnja,

lanci gvozdeni, gorući konop,

ni uskrsla gora pred tobom ne zna,

moć što skovaše je bogovi,

prokletstvo što sabraše je u kutiju Pandora.

Ljepoto (o zanosu) lavlja si rika, al’ i mišji uzvišen cik,

paukova mrena u kojoj love se muhe

pa i onaj leptir što frulu svira.

 

Zavela si me ljepoto ( skrletni cvijete)

rikat ću u patnji,

cijukat ću u robovanju.

Odgovori

Subscribe without commenting