[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Izgubiti se prozirnoj hladnoći, tako opipljivoj u veličanstvenom zdanju Hrama. U susjednoj biblioteci, u savremeno uređenim etažima , izdijeljenim staklenim zidovima, promiču djevojke.Volim da ih gledam iz ovog usamljeničkog ćoška , mlade, obuzete vatrom i željama, nekada tužne, nekad ozarene prisustvom voljenog. Moja ljubičica je daleko , ne želi ni da me pogleda, ja sam pogledao drugu. Kada se upali gradska rasvjeta, sve se ubrza, detalji ljudskih prilika su izrazitiji, duž tamnih žila gradskog saobraćaja promiču prevozna sredstva, podsjećaju na velike skakavce. Glavice kupusa u zatvorenim piljarnicama se doimaju kao otkinuti komad vrta, trofej koji je pobjedonosni grad donio pokoravajući okolne zaseoke . Obični prosjaci, prosjaci- proroci, prosjaci- muzikanti, prosjaci -bogomoljci, izgladnjela i gojna cigančad. Jednima  su oči prevelike , sjajne od hladnoće, iscrpljenosti. Druga se tromo vuku kao da je svo blagostanje iz kontejnera prešlo u njihovu flegmatiku. Grad diše i po hladnoći. Kuje se novac, limeni instrumenti, propadaju strehe, ruše se fasade . Nove, velelepne zgrade podsjećaju na stada koja se napasaju po ledinama, između smrznutog blata. Kao prethodnica našem bogatstvu, kartonska naselja.Velike kose smrti fijuču iznad zatvorenih fabrika i starih, prastarih ciglana. Pravda obješena o jednu banderu, klati se na elegantnom keju. A nizvodno , u luci, sahranjen je Socijalizam ,  podavno , uz sve počasti . Njegova bista je prekrivena patinom, uneređena ptičjim izmetom, zakopana u otpacima izobilja.

 

 

 

Autor Stevan

Ova objava ima 8 komentara

  1. Druga se tromo vuku kao da je svo blagostanje iz kontejnera prešlo u njihovu flegmatiku. Grad diše i po hladnoći.
    Imaš finu, a oštru ironiju, slike su žive, dinamične, misao jasna.Veliki pozdrav Stevane.

Odgovori

Subscribe without commenting