[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kad mećava puteve zamete
i u hladnoj noći
tišina te obavije,
sjeti se mene i kroz pahulje
dozovi sjećanje .

Inje na staklu neka te vrati
u voz gdje gitara svira,
mi pjevamo našu baladu i
šaramo po staklu.

Napiši na staklu
naša imena,
ali ne tuguj za nama,
pamti me kao prijatelja
kojeg odnesoše vozovi
sa uspomenama.

Pamti me kad ti srce tuče,
zbog zime romantične
voli sjećanje i
na naše juče.
Biću ti prijatelj u svim mrazevima,
dašak vjetra na tvojim usnama.

Ova objava ima 38 komentara

  1. Kakva lijepa romantična i nježna izjava o ljubavi u prolazu, dal prijatelj ili poznanik, u biti nije važno, ostavio je duboke tragove u duši… osmjeh šaljem 🙂

  2. Mislim….kak je ova divota meni promakla…:))))

    Biću ti prijatelj u svim mrazevima,
    dašak vjetra na tvojim usnama.

    predivno draga Faiza…tolika nježnoća u tvojim stihovima…ma predivno :)))

    pusek newe

  3. “Biću ti prijatelj u svim mrazevima,
    dašak vjetra na tvojim usnama.”
    Faiza, ti si posebna osoba. Na početku pjesme pomislila sam- još jedna lijepa ljubavna. Ali kraj pjesme dodao je ubod u srce. Snažan. Veliki pozdrav :))))

  4. Prelijepi stihovi draga Faiza!
    Prepuni osjećaja u uspomenama…
    Šaljem topao osmjeh od ♥!!:))

    P.S. Imaš tri puta prilično blizu ponavljanje stakla što nije baš najsretnije rješenje.Možda da ono staklo u sredini (šaramo po staklu) zamjeniš sa šaramo po zamagljenom prozoru? Oprosti na mješanju u stihove..ovo je samo mala primjedba:))

  5. Faiza,postala si stvarno dobra u pisanju poezije u prozi,umijes na tako neki jednostavan nacin,sa nekim jednostavnim rijecima da napravis dobru pjesmu,nema tu nekog pretjerivanja,da se ide u neku krajnost sa mislima,da ono,a ovdje ima takvih,da ne znas ni sama ti sta si htjela sa kazes sa nekim stihom.Ja bi samo volio da vidim i neku pjesmu od tebe u rimi,mada ono,ja eto nikad nisam napisao niti jednu pjesmu u prozi:)
    Znas sama da ne cijenim puno pjesme u prozi,ali tvoje mi se zaista svidjaju.
    U ovoj mi se svidja prelaz iz prve u drugu strofu,u prvoj govoris,opisujes tog prijatelja da kad se nadje u zimskoj toj nekoj situaciji,kad covjek je ono izolovan,od zime,snijega,onda se prepusti sebi,razmisljanju uz tisinu,i onda taj prelaz,vracanje u proslost,sjecanje na to vrijeme kad ste zajedno vozom putovali,a voz bar meni,ne znam za druge,kad pomislim na njega,mi je tuzan neki pojam,ono oprastanje na peronu,napustas taj i taj grad,pogotovo kad se zimi putuje,snijeg,odmah mi u glavi ona pjesma od Zdravka Colica-A vozovi idu danju,nocu,kroz podlugove:)
    Ti znas neku moju situaciju,pa me ova pjesma stvarno dotakla,i vratila na neke moje studentske dane,kad sam putovao vozom,smrzavao se u kupeima,i svasta nesto:)
    Pozdrav Bambi.

    • hvala na ovom opširnom komentaru Modiljani:))
      nisam se još okušala u rimi,ali sad si me baš zainteresovao pa će sljedeća pjesma sigurno da bude u rimi:))
      hvala ti na pohvalama jer lijepo je čuti pozitivan komentar iako i negativan se može uzeti u obzir..
      a vozovi i Podlugovi i mene dotuku pa ne mogu doći sebi..odmah moram po cigarama hahahhaa
      takođe i ja sam često putovala vozom u ono predratno vrijeme kao srednjoškolka i eto nosim jako lijepe i poneku tužnu uspomenu
      lijep pozdrav Mod:)

Odgovori

Subscribe without commenting