Soba….. Pretrpana užasom praznine u kojoj čuješ vlastite misli; Nočne more “Pacmana” kako jedu prostor i bujaju kao oblici “poltergeista” dok prilaze duhovi crnih berača pamuka ili jutarnji potomci po opranim kolodvorima Juga što psuju na samostalne sudbine prepunjeni gorčinom…. (Bože…. koliko tuge!) A potom “pustim” Monkov “Round Midnight” Prozračan air na umujućoj gitari; Trio…

Сè ќе помине и популарноста на книгата што ја читаш и тајните ќе бидат отворени кога ќе им помине рокот на употреба и љубовта и заљубеноста ќе се прегрнат и духот ќе биде слободен сè ќе помине животот ќе си ја истрча зацртаната патека набрзина светот ќе се преврти наопаку, а луѓето ќе останат исти.

Marčana bura je specijalka gerilski način joj borbe podiže vihore slanoga talka i svija brodima korbe Podvija, cvili, škripje i stenje valovljem tuče i valja stijenje ledena daha morskoga praha udara kipove Svetoga Vlaha A Starac Sveti defora mira kao da žezlom dirigira i marčom od bure marčanice Gradu budi usnulo lice

Nadu netreba gubiti niti kada mislis da je sve ostalo izgubljeno uvijek ce doci netko ili nesto sto ti ju moze pokloniti cuvaj ju i djeli ju sa drugima razveseli nekome dan operi nekome oci da vidi i drugoga u potrebi ispiri nekome usi da cuje kome je potrebno i udari mu samar da ga…

I svaki novi dan sve je tamniji mracniji kao da se gubi svjetlost neznam jel to tuga ili me razapinje ova vjecnost bez tebe falis mi kao i svaki drugi dan svaki sat i minuta vrijeme mi se usporilo bez tebe zivot mi se srusio bez da sam ista o njemu naucio tako brzo ostao…

Ова е живот без клучеви нема да влезеш во ничија порта. Ќе повикам воини и богови едните да ме бранат пред другите ќе кажам молитва. Кој ќе купи среќа за мене кога ќе немам пари? Ова е живот без клучеви нема да влезеш во ничија душа.

Sunce nikako da izadje iza oblaka vjetar me polako ubija vrijeme me prolazi moja draga jos ne dolazi cekam je kao i uvijek na svim starim nasim mjestima gdje je ljubav pocela tamo sam zauvijek ostao i ostat cu dok ne vidim nju moju jedinu koja ne moze ni pomisliti koliko ju iscekujem koliko ju…

Više ne bih mogao govoriti na onaj isti način, živjeti onaj isti tren, ili boraviti u svijetu koji je zauzet samo svojim svijetom. A onda nestati u valu koji se vraća na svoje odredište. Ono što smo stvorili, nije se moglo dogoditi samo od sebe, dogodilo se u sebi i zatvorilo u ograničeno područje beskonačnog. Pa…

Proziran vodom umivam Tvoje sjajne trenutke Zapaljene baklje uobičajenih sukoba Gasim mislima o našem nedohvatljivom “hapy end-u” Ja sam samo šutljivo pola tvoje gore polovice Ljetna su popodneva super pa pamtim ono obostrano svlačenje što smo ga pokušali pijani Ja uvijek zagrizem grejp sočno koru gorkih iskustava Poskliznem se i o pepeo nad ledom u…

Preboljeli smo virtualne flekice mamurluka kefir-revolucije i turcizme istočnih muza Pa i juriše sinova vukozlaka i vorloka Glupe ko rupe autokazetofona poslije “kalauza” Preboljeli smo provokacije minica liceuma guza i ratno galopirajući konjuktivitis čerkeza i kozaka Preboljeli smo ludokravlje pandemije lažnih krilatica i endemije prevažnih(domesticuis vulgaris) Hrvatica Pa Kamička( i Vinskog Muharka na bubrežnom kamenu)…

  U otkriću praznih očiju Ravnodušnih žena U koje bijah još do jučer zaljubljen na daljinu dječački, ja se razočaravam i ludim, ali dobro se držim Sred Grimasa što toleranciju i duševno podavanje protumače oduvijek kao slabost, pa podivljaju odurni, oholi… ja trpim i ludim, ali dobro se držim…. U nedostatku onih malih prijatelja Iz…

Dođe vam tako ponekad da sjednete i razmišljate kako se ko odnosi prema vama. Možda jer vas je nekoliko trenutaka prije neko povrijedio. Uzmemo li u obzir da se devedeset i devet procenata populacije, pogotovo mlađe, danas svađa isključivo preko interneta. Tu padaju teške riječi. Dolazite u situaciju da vam je neko napisao nešto što…

Несреќна жено од магла и од хартија жено со лоши намери убава само за своето огледало немаш време да ме проколнеш немаш време за бисерни ѓердани немаш време да го родиш својот нероден син, несреќна жено ти вели мојот видовид дожд од поезија.

  Moja maca voli da reži Voli da glaba kosti Ona ima očiti Poremećaj ličnosti   Radila je sve Što rade pseta prava Čak je i dignute zadnje noge Cvijeće zapišala   Nije voljela domaće rase Palila se na strance Mrzila je kratkodlake Obožavala je koker špance   Psi lokalci su zavijali Od puste ljubomore…

    Da oči mogu bosti Uslijed netrpeljivosti Tijela bi nam bila šuplja I izbodena do kosti   Da pogled ima moć Da te presječe kao kama Tijela bi nam bila izranjena Kao uzorana njiva brazdama   Netrpeljivi pogled osjetiš Pogodi te poput  taneta Prodire duboko, razara organe Djeluje na čvrstoću izmeta   A da…

Pokatkad se zamislim Ovo je sve Samo po sebi jezovito Za malog toplog štakora Vrlo topivi kristali Ulaze u vrlo ledene svjetove I tko zna što još? Meso je ukliješteno u međuprostoru I trune I najtoplije se hladi I njene oči nestanu jednom Pokatkad se zamislim I zalijem Osnovnim derivatima Groždanog vrenja Zamislim cvijet proljetne…

Mislima se vraćam u Tvoj Grad gdje otvorenog me srca vole mali musavci i nekoliko ostarjelih stabala jabuka predgrađa već izdaleka kao pas oćutim gospodara zvukova šarenu gusjenicu tramvaja ples šešira prodavača riba crne balegare taksija Mislima se vraćam u Tvoj Grad na početak kada još nije bilo toliko Smrti u zraku prijetnje u ždrijelo…

Poželiš li, luno, Kao ja što želim, Da mu hladne, griješ sne.   Poželiš li, ptico, Kao ja što želim, Da ga glas tvoj, jutrom budi.   Poželiš li, buro, Kao ja što želim Da zagrliš ga, snagom svojom.   Poželiš li, kišo, Kao ja što želim, Da spereš tugu, lica njegova.   Poželiš li,…

Prebolio sam truplo Svijeta kada sam ugledao njegov kostur ogoljen od ljudi i crva, kako leži stapajući se sa okolinom pješčanih očekivanja Nije ostalo mnogo; «Darwinova» borba sa varanjem na kartama, televizijske katastrofe, trash poplave Prebolio sam truplo Svijeta kada sam na dan Tvog rijetkog osmijeha odsvirao rif;”Shadows of your smile” (naravno,u Passovoj maniri) Nije…

Ne postoji vrijeme E da postoji Rekao bih mu stani Ne mrdaj Ne vrdaj Nemoj ti meni Ovo i ono Ukipi se Zakoči tu negdje U mojoj mladosti I tako okrenem glavu Da pogledam dragu Ono ne dohvatljivo Ne uhvatljivo Izdrobljeno, samljeveno Brzinom munje Bježi U zanosu U neznanom pravcu Bez početka i bez kraja…

Plava su polja pa slijepa, pahulje nanosi sretne vjetar, niz Bosnu ih podiže majušne, bajne i šesne… plava su polja pa slijepa, čar mami iz njedara što blude, u očima plane pa spava, plete se čežnja za cvijetom, k’o sitna pavinka pa plava… čar mami iz njedara što blude, dignimo čaše iz inata, neka nas…

Splandujte stada pa da oplačemo sjećanje na čobane iz davnine, podno Strahova i Oteše hladne i Trebičgore duboke. Neće mećava izbrisala ljuta, krstove ispod Stavnja i Pogledine; niti će nišani šehidski pasti, razbacani po šumama Radomišlje. Ustavite vrijeme da opjevamo ljubavi naše mladalačke; oko Bistrice i Mrežice stare, između Paleža i Krupice. Stanite da okitimo…

Što pijetli ne poje niz polje? Što zora ne sviće ubava? Da mi zaliječi felere… dan bijeli neću dočekat’. Čežnja me pusta smorila pod lijevu sisu, na srce… tiha je tuga dojila čitave noći božije. Na studencu te čakam, Ajkuno, na hladnu izvoru pod goru… jeleni pili vilorogi, košute pile tanane; ptičice pjesme pjevale, sunce…

  Kako li gorči to jezgro posteljice oraha našeg ? Kao da mu milo nije bratska žvalja da ga melje Slatki li su rani snovi u naletu crne moći moj zemljače , cvjetaju nam polja ko korovi Ljusku dlanom bjesomučno sitnio si do nebesa i oči si srnookim anđelima izbo, pa zjene iskapaše i i…

Danas mi slavimo stihoklepci naš poezije Dan i cvrkućemo ko vrtirepci rime nam plešu kan-kan Na Dan poezije mekšaju lezije mozga pjevaju Lile i Rozga Na Dan taj stiha glazba je tiha a riječi trešte Budimom Pešte Gradecom Griča Lapadom Gruža pjesnička priča krakove pruža od Maupassanta do naših dana glad je poetama hrana