A one tek! Moje su planine koje grade lanac kao ogradu, takvu neprobojnu ogradu da se niti jedna supstanca, niti jedna stanica ne bi mogla provući unutra. A planine su, kažem, priroda im nije udovoljila da se neprestano dodiruju – ma ima prostora među njima. Zamisli sad, ti koji ovo čitaš, poznaniče i možda prijatelju,…

Prah moj sipaj po crnim krilima vrana, nježno me rasipaj i mazi ih mojom težinom. Slova moja zamrsi im u stopala, neka dodiruju zrak, ja putujem s njima. Komadima moje prašine prekrivaj stare staze, prvi korak siročeta neka dira me. Ti, riječi moje zasadi kraj jorgovana bijelih, neka ono ih vidi, ja stidim se s…

<BLAMAŽA> | Svjedočimo umiranju estetike: noviteta u kulturi.| Trikotaža! Trikotaža! Vikala je moja ponižena estetska navika. Dajte nam  nešto novo. Ovaj opus je sladunjav i prevladan ostatak umjetnosti, Drhtalo je pijukanje jednodnevnog pilića. Dokoličarenje, dokoličarenje! Treba nam prevencija da se ne razvije sekta, Imperativ stalnog čišćenja, Čišćenje tromog i mlitavog. Zgražam se  ofucanog tipa seljaštva…

U utrobi tvojoj, crvi se hrane, o matero, Demokracijom, kućom našom i vjerom, tlom našim. U utrobi tvojoj, razderanom kožom pokrivenoj, Koplja enigmi mahnito hrle i trombon tvoj čepi rane. Krvariš, snena i zanosna, o ratnice!   U kolijevci nas, stope naše skrivaš, o metero, Strahom, zidove dižeš i djeca ti umiru pod težinom. U…

  Sunce se ljeska i žeže – Vječito je podne Sred ruža objesila se lijeska A njene grane ko mreže Uhvatile su moje snove Pa je stala da se tužno smješka Preljepa u svojoj čežnji I hrast poput vojnika stoji, A ipak kradomice mrmori Jer srce mu je ono od skitnice Čuvaj se, hraste moj…

Za one Koji umom tvore manje. Za one Sto misle da imaju svoje. Nemam brige Pisem sporije. Pisem sporije Da paznju dobije I onaj Tako u skoli pohada Prilagodene programe. Otvaram prozore Sparina nestaje Svjezina Andeo Bos na rosi Rastvara svoja krila Raj pored oaze To vec svaka Budala znade Idila Milina Okreće se kotać…

U tamnim noćima, u srcu mom ostala je ledena praznina, ostao je trag od vjetra, pravi lom, ostala je samo nezgodna tišina. Nakon dobrih jakih riječi dolazi i jeka, ona nije tako neuhvatljiva, ali sred ta njena dubinskoga tijeka nije odmah tako lako spoznatljiva. Dok ne sjedne riječ na sigurnije tlo, dok je duša ne…

Kad me zivot iznenadi Ja reci cu Znam Bio sam svoj Pa moze da Me I srce boli Jer ja Za sebe Uvijek znam Tako je bar Istina. Koga moci Istina sigrno Laze Ja nisam Namjerno Ali Iste su ovdje Za to Zivotne kazne. To tako znam Jer mogu sutra a mogu I sad A…

Protestiram Poezija online Neda mi mira   Delilventan sam I nemam Nebi me Ni usrecila piva   Da sam takav Reci cu vam sto zelim Moram imat   I djeca su mi prepreka Jer ja svu paznju koram imat   Nemorate se me bojat Odgojila me casna sestra.   A ja ko ja Ja sve…

  ponekad su sumnje bezrazlozne nekad su osmjesi neprirodni muka je samo jedna pusta rijec koja jedino siromahu znaci nesto vratili su nas u kasna doba kad su stoljeca bila prisila kad je svaki novi dan bio ponizan za covjeka sto je vise ljubavi u siromaha to je veca pohlepa u gospodara bas kad se…

Nemoj se plašiti svetla spuštenog na lepotu tvoju dok se telo drhtavo predaje željama predivnim, dok dotičeš nežnim rukama magline zvezda, ti, nepoznata dosad u takvom drhtaju, pa to ljubav protiče tvojim životom tek sada, tek posle neznanja sa drugim, udišeš napokon mirise sreće i radosti, upijaš snagu nabreklih neznanih želja, mila moja. Nemoj ni…

Ima tako nekih ljetnih dana Kao da su od samih ogrebotina i rana Dana od mana Dok duša mi šuti obuzdana.   Ima tako nekih noći, kao da su bez svoda zvjezdana Ničeg nema, osim bezdana. Odnio si kišu, sada jutra su mi neokupana Želja si neoplakana.   I živim krotko. I živim hladno Živim…