Slika

Jer ja ti nisam Jer ja ti nisam Onaj stari I svaki stih Za te snagu znaci I zato pišem Dočarati-pročitati Oh kako godine lete Žao mi je što nikada nisam znao crtati  

Laž

Na prvi pogled ljubavi ne propadaju ipak je bila laž tko još vjeruje u to? Takve stvari se ne zaboravljaju i ne mogu ti oprostiti to! Za takve stvari se bori,  ali treba imati srca za to. Ali, hladno srce je to, ljubav je bolna. zna ona to

Kad ugledam te kao vojnik poslije misije kad poljubim te kao dijete mamu nakon dugo vremena razdvojenosti kad moj pogled sjaji kao sunce u ocima tog djeteta tada bas tog trenutka znati ces da sam tvoj znat ces da mi je stalo kada sve sto radim je da te usrecim kad sve sto zelim je…

Stizu mi sva sjecanja odjednom nesto mi sapcu nesto mi govore kao da to je moj prst sudbine nesto se dogadja vrijeme nesto odgadja nisu to suze nije to duse moje plac to mi nesto govori da je vrijeme za novi korak ima i nesto novo nesto drugo u tome sto nedam nikome to je…

Tuzno vrijeme je doslo sve sto zelis je nemoguce sve sto mozes napraviti tesko ali nemora biti tako sve je u tvojoj glavi razmisljaj drugacije kaze jedan glas ali ostani svoj drugi glas kaze ne posustaj ne odustaj treci opet kaze ne riskiraj brani ono sto volis cuvaj ono sto zelis i onda se opet…

Osjećam li stvarno kako željom prolaziš cijelim mi bićem? Zar stvarno na daljinu znam po drhtaju tijela i trncima u duši da sam ti u mislima?! Ili umišljam, nošena vlastitom žudnjom?

  Razmišljah da zagrizem metak No pobojah se da će smjesa krvi i mozga Bespotrebno umrljati zid i poster A na posteru golišava Jelena Rozga   Htjedoh zanjihati uže Da moj znojni vrat omču omasti Al’ zgrozih se na pomisao kako mi međunožje Prljaju zadnje kapi sokova strasti   Pomislih da stvar riješi stari dobri…

Toliko toga htjela bih ti reci, zelim da ti pricam o sreci, o ljubavi koja u meni zivi, djevojcici koja svemu se divi… Toliko toga imam da ti kazem, odam ti najdublje tajne, znas ja ne umijem da lazem, poklonila bih ti sve zelje potajne… Toliko toga da ti priznam zelim, da ti sebe do…

Procvala je lipa stara, mirisom mi dusu hrani tajne mi sacuvala, divni su to bili dani… Cekala sam da olista nestrpljivo svakog trena, ljepotom da zablista, njenim cvjetom opijena… Bila mi je skloniste njene grane moje krilo, vesele krosnje skroviste gdje bi se srce smirilo… Sve sto sam joj govorila ostala je tajna nasa, svaku…

Lagani osjećaj odbojnosti I taj osmijeh TAJ OSMIJEH TAJ OSMIJEH Zvuk amazonskih bubnjeva Zrak ljepljivo povezan Kao rijeka izvan korita Smrad otrovnog znoja Koji se upija u nepoderivu košulju Oslobođenje sluha U harmoniji nebrojenih ptica Slatka zmija od četiri metra A o mački i da ne govorimo

Ona se zvala Kers, a ovdje bi ju zvali Trešnja. Njena majka Rose, koju bi zvali Ruža, umrla je tjedan dana nakon njezina rođenja od zlatnog šuta u luci Briža.   Ni oca nije upoznala. On je također umro u luci Briža, devet mjeseci prije nego što se rodila, od preko dvadeset uboda noža.  …

Ja je povedoh za ruku, a sunce tada obasja njeno lijepo lice… a duša njena zapjeva tiho, a smijavice joj se nasmijaše. U daljini je široka rijeka udarala o obalu, tukla je kao njeno srce, o moj dlan. Ja joj pogledah oči, a u njima planu radost i veselje svake vrste… od sreće joj potekoše…

Neću da kažem šta o vama mislim neću reći da se sa vama ne slažem i ne možete mi onda ništa jer to što mislim ne može da se dokaže   Neću reći ni šta bih sve htio niti koja pravila za mene važe i ne možete mi opet ništa jer to što mislim, ne…

    Skrivao si dio duše, bezobrazno. Zatvorio si jedina vrata, zaključao. Potpornje od teških riječi pod njih stavio. Zamaglio si put do srca da se ne može dublje proći, podigao zidine bez vrata, poslao stražare strašne, obavio ruke trnjem pa nek bole i zabole. Srušio  si sve putokaze, prekopao sve staze, porušio mostove, zatvorio…

U svijetu s malo ljubavi ne znam šta je meni, na hladnom zraku, u tamnom mraku, sanjam snove, i slike nove, stara mjesta, staru sreću, koju vratiti neću, od toga neću naći istinu veću, slušaj staru priču, dok u oku suze niču, i glasovi u meni viču, stojim u vodi, na dnu je mokro sidro,…

Idem prema hladnom životu, ljubav se gubi, povjerenja sve manje, ono zlatno, nestaje u nepoznat kraj, zrak  postaje hladan, noć gubi moć, nebo plavo kao uvijek, čuva me od svega, gdje idem ne znam.  

Spustio se s neba golub bijeli Pa je želio nešto sa mnom da podijeli A na dlan mi lagano kljun svoj spustio Velika krila raširio te pismo ispustio:   ‘Ajde sada ruku na srce stavi i pogledaj u nebo Ja sam pored tebe, misliš, sada biti treb’o? Stigao ti nisam dati posljednji pozdrav Pošto sam…

Ima te… tu na livadama moga cvjetnog srca… Ima te… tu gdje ja bježim u trajno nestajanje moga bola. Ima te, tamo gdje me nitko ne poznaje, osim Tebe! Ima te u tužnim kapima mojih suza… Ima te kao mir u teškom uzdisaju moje ožalošćene duše, sa mnom dišeš ove tužne dane. Tu gdje si…

  Šušni košuljo moje drage, da mi čemer sa čela mahneš… da mi suza u oku ne zasuzi i da mi se radost u grudima razbudi. Raduj se plavi danče, tihu koraku, pogledu koji me junači i smijavicama koje me u tišini slave.

Pogubljena u životu… drhtavih krila prilazim svemu onome što disanje od mene zahtjeva. Donosim mogima osmijeh Neba, ja sva od bola satkana. Prah me zemaljski zaista guši, piljak do piljka u kostima, žari me nelagoda vječita. Da se sasujem u hrpicu htjele bi te boli. Da postanem ništa… ali ne zna zlo tajnu ljubavi; Da…

Nitko ama baš nitko ne može mi ukrasti ono što mi je Bog darivao po svojoj svetoj milosti… Neka su raskrvarili moj križ koji trpi snagom vjere i ljubavi, neka nisu vjerovali mojoj boli koja ljubi Božju Riječ, to sada više nije bitno… Riječ mi je darovana jer sam je više od sveg na svijetu…

Magla se širi, tvrda kao kamen, vidim slabo, ali imam fokus, imam sve, ali jedno nemam, te oči boje neba, koje sijaju ko zvijezda, sjaj me čini slijepim, ne čini život lijepim, pratim put, koji vodi u beskraj, na kraju puta tražim tebe, na pola puta, izgubio sam sebe, naša slika u glavi, hladna kao…

Ispod lampe, gledamo se, oči prenose ono što riječi ne mogu, to mi grije hladan život, ispod lampe, hiljadu emocija, ali ljubavi nema, a to niko od nas, ne smije reći glasno.   -Benjamin Ahmedbegović