Brod sklizne s navoza novi ko prinčipesa šampanj mu teče po provi Čigra i Besa I plovi, plovi i plovi svjež vjetar lovi kurente ganja i sanja, sanja i sanja Kad kraju stigne svog puta zadnja mu ruta gdje lim mu reže i preša grob Bangladeša

Želim te pored sebe. Želim te dodirivati Kao što Mjesec mjenja mjene. Ništa mi u životu neide. Ti si mi kao Oaza usred pustinje. Dok gledam te Zaboravljam na sve I nedam se.

  tko bi vjerovao, dugo, gotovo zaboravno, ne osjetih tako nešto, smireno, poput paperja nebeskih oblačaka, novi neki moment u svakodnevici koja pretvorila se u raspodjeli na tri jednaka dijela, a sada, bjelina proplanaka, sunce i smrekovina prizivlju sebi, duboko dišem, gledajući visoke grdosije, gradskih nebodera, potegla sam u  neko davno vrijeme, studentskih dana,obuze me…

Poželim ti reći:   “Napiši mi pjesmu. Lijepu, ljubavnu. Ne budi škrt. Na riječima se ne škrtari.   Nek se svemir naježi od nježnosti. Nek’ se i sam Gospod zadivi kako si njegov dar vješto ispolirao u prekrasnu poemu o jednoj čudnoj ženi koja je u tvoj život ušla posve nenadano, a još nenadanije u…

Meni više ne trebaju riječi Pa ni srce koliko ni cigareta nije nužno Meni valja izmisliti san pa sa njim leći I strpljiv cvijet da me takne ako spavam ružno Zar desiće se zaista izmirenje spavača i snova? Počesljaj se zakiti ružom ne propuštaj priliku Kad jednak je poljubac brata i lopova Ja se evo…

Otopljeni snijeg, odvratna hladna bljuzga. Nema ti traga.   Hodam po bljuzgi, a ne znam kuda hodam. Bez tebe moram.   Bljuzga na cesti. Negdje preko nje si ti. Bljuzga u srcu.

Zadah   Noćas Sam opet U ulozi pijanca.   Noćas Sam opet U ulozi pušača.   Opet onaj odvratni zadah. Ponašam se kao Da mi je to zanat.   Nisam karakter To si dajem Do znanja.   A tebe sanjam Tebi se nadam Volio bi da se popravljam.

Moj pas voli snijeg. Uživa u igri na njemu. Ne znam je li to zato što osjeti njegovu hladnu površinu ili toplinu koju skriva u dubljim dijelovima.   Ja volim bjelinu snijega. Donese svjetlost i u najtmurnije dane. Na neko vrijeme zaboravim koliko je prljavštine i tame u ovoj dolini suza.   U njoj često…

Vuče se čovek između zgrada bez lica bez glasa bez srca u nedru. Nečije tužno detinjstvo strada i peva o tom u sedmom vetru. Lepota tvoja svlači roletne s domova nesuđenih supružnika i jedva da korak neki drugi sretne iz galebljeg oka gde tužna slika s naviknutih zgrada vida dečija kolena dok pada ogrebana divljim…

O Ajahuaska! Sanjam! Borba petlova Veče u Beogradu Iza šarenih novina Pernata halucinacija Pred karikaturnom trafikom Dinarim kartu Za rumeni pesak zavičaja Opet mi se crveno ljubi A nije bol najbolniji To su kilometri nečije daleke zamisli Zoloft Lamiktal Pola Aktavela Ako me još voliš ako me još voliš…

Imam osjećaj da lažeš, A osjećaj me nikad ne vara. Puštam te da slažeš riječi, Ali nedostaje mi nešto u rečenicama. Ne lažeš mene, već sebe. Zapravo lažeš oboje, Ali meni toliko ne smeta. Krivo mi je jer misliš da ti uspijeva I zbog toga osjećaš se važna. Krivo mi je jer su ti sva…

Sinoć sam te sanjala. Lažem! Nisam te sanjala! Kako sam te mogla sanjati budna?! Priznajem, maštala sam o tebi sinoć. .i zbog toga nisam mogla spavati. Ne postoji dio moga bića koji nije mislio na tebe. Ne postoji dio moga bića koji te nije sinoć želio. Mislila sam na tebe i čitavi dan. Osmijeh je…

Besramno su, kljucanjem, razbili mi lubanju. Umjesto očiju, zijevaju dvije ogromne duplje. Više te ne vidim. Jedu mi mozak. Proždiru ga, komadić po komadić – lakomo. Više ne znam tko si. Rasporili su mi utrobu, kako umiju – stručno. Proždiru mi nutrinu i sve su bliže, sve su bliže srcu, osjećam to. Uskoro. Sve će…

Pjesma prije spavanja I opet Ta noć. Teško ležći Može proč. Vani zima Hladna. Ali to ne prijeć Da se duša Cigaretom lijeći Teško je leći Kada um govori Samo o tebi Samo o pjesmi. Piva bi sada Dobro mogla leći Ali kod doktora Se liječim. Mislim na tebe.. Bilo bi lijepo Kad bi kraj…

Исплашена од дождот избегав во едно осамено село. Таму добрите луѓе засеале детелинки со четири листа на покривите на колибите. Негова е среќата, на тој што ќе ја пронајде.  

Видов невеста во голема коцка мраз и замрзнати свадбари  со нашето свето знаме во рацете.  Снегулките везеа гоблени  врз телото на околните планини. Ќе влезам во колибата во десниот џеб од капутот  ќе ја најдам зимата  и ќе ја фрлам во коледарски оган  да гори како лето.   

Не давај ми многу добра одеднаш ќе немам маратон за трчање ќе се збунам пред самата себе  ќе се изгубам во огромен букет од емоции, мисли и прашалници,  ќе дојдат сите бели пеперутки и нема да знам со што да ги почестам.  Не давај ми многу добра одеднаш  не можеме сите да имаме сè, и…

Ruke prema tebi pružam.. i ako ih nećeš to je u redu..snena ću se okrenuti na drugu stranu zaželjet ti sreću,duša se liječi kada um miruje. Nekad se pitam gledajući dal u snu il javi programirana tijela koja žive po tuđim pravilima stvorena u očekivanjima izgubljena..moleći za komadić pažnje i ljubavi no ponajviše potvrde da…

Od snova do jave Eh, ti moja pučino od želja u zaigri oka što bjelasaš nespokojna i razorna pa zajurcaš ka bezdanu žednih zjena zar ne slutiš da Bog mjere sa ljubavi u igrama nema ni kamena graničnoga pa da kaže – tu je medja od snova do jave

Pjesma za otpis Još jedna pjesma “Tebi se nadam”. Mladosti moja I ti iz mojih ranih dana. Sada pišem Kao da sam uzeo kist Da obojim svaki Moj novi stih. Jurim za tobom Kao motorist Policija mi nemože niš. Ponekad se osječam Kao otpali list. Za tebe to je sve ništ. Zato molim Boga Da…

(ne)Slučajna pjesma   Napisao bi pjesmu. Neznam što u njoj da stoji. Slusao bi mozak Kao da srce ne postoji. Imao bi osječaj I želju Ali nebi ih znao spojit. Teško bi temperama Opisao svijet koji unutra postoji. Sam sa sobom se borim. More me brige koje Nebi trebao da tvorim.   Slusam svoje srce…

Večer je crvenozlatna moje misli lete, kao brze ptice, prema dalekim ravnicama nad kojima gasne dan dok se vjetar igra tvojom kosom Tamo sam davno pored stare šume sagradio kuću i slušao slavuja kako pjeva o ljubavi Pričamo o tim danima, kada smo bili nedužni kao djeca, pretvarajući ih u legende Ti me tješiš osmjehom…

Čula sam tvoj glas. Čula sam te jasno kako govoriš. Ta slatka melodija, probudila je sva moja osjetila. Tijelo mi je gorjelo, osjetila sam to u vršcima prstiju. Pružila sam ruke, tek onoliko, koliko mi je nekada bilo potrebno da te milujem. Slijedila sam tvoj glas. Tri kruga. Sedam kilometara. Vjerovala sam svakom uglu. Nije…

Povrijedio sam te večeras Iako to ne želiš sebi priznati. Imaš taj osmjeh na licu, Ali i sama znaš Da je samo šminka Koju ćeš skinuti prije spavanja. Ujutro kad se probudiš, Opet ćeš misliti na mene. Ovaj put stavi šareni ruž.