Prošla je vječnost od našeg susreta kad sretoh te i pomislih: sanjam;  nesta mladost kao dim cigareta s kojim i ja u sivi suton uranjam. Htjela bih još jednom vratiti te dane i spojiti iznova naše male kaplje; proživjeti sve vedre trenutke znane koracajući stazom koja se rasiplje. Još plavi mjesec svoju svjetlost lije u meni se…

Što se zapravo događa! Ono što bi se i trebalo dogoditi. Ne ono jedino i sudbinsko, nego baš to što se krije iza toga. To je samo riječ koja se zove tajna, i koju ne mogu dokučiti, jer se pojavljuje sama od sebe, kao miris jutarnjeg pogleda koji uvijek bježi nekud u visine. Otud ojećaj…

Usamljena jutra i vesele večeri, duge kave i kratki pelini. Gola koža i topli puloveri, ples uz pjesmu i suza u tišini. Zagrljaji i udarci, psovke i vicevi. Staklo po podu i boca u ruci, ruž na usnama i šešir na glavi. Sve to na istome mjestu, samo u vremena drugačija. Otvorena su vrata uz…

Ljubav mi prodaješ ‘svetu’ pričaj je maloj djeci ti si za ‘Mir u svijetu’ zbombaj ih, mačetom sijeci Ni human se ne pravi ubij, prikolji, udavi to ti je u prirodi mržnja te čista vodi Budi i dalje Čovjek spas od tog nećeš naći za to ne postoji lijek plači Čovječe… plači CRY ME A…

TRAG

Nemogu više slušati naše pjesme, niti gledati naš najdraži film. Više i ne spavam u svojoj sobi, previše je u njoj duhova, previše je tebe. Sada noćima bdijem na kauču uz loš tv program i beskrajne reklame. Spremio sam naše stvari u onaj stari ofucani sanduk, spremio sam u njeg i svoju ljubav one kobne…

???

Neke se ljubavi ostvare, ali tužne postanu. Ljudi zajedno ostare, a do kraja stranci ostanu. Neke ipak ne – ostanu zauvijek san. Al’ jedno drugom su sve 24 sata na dan. Kakva je naša ljubav? Kako me voliš ti? Hoćemol’ biti tužni, il’ zauvijek sretni mi? Šta nam donosi sutra? Kakav je novi dan? Hoćemo…

Tri mi noćna sata traju, a ja kao da sam nestala u dobi, ne znam jesam li izgubljena u vremenu. Bude me i sna mi ne daju, a moj san se neumitno u sjećanju drobi, ostavlja mi samo dušu u crnom sjemenu. Nije dopušteno pospano se gnijezditi, valjalo bi poći na još jedan počinak, vratiti…

Nešto sasvim jednostavno i duboko, široko i jako, lepršavo i svježe. Samo to i ništa više, možda malo strasti i uzdaha, malih laži i divljenja iz neposredne blizine Pa opet malo više čistoće i visine, sasvim lagane i prazne, koja se pojavljuje negdje krajem dana, kada je sve bijelo zamotano u tamno i veselo plavetnilo…

Kad bih imao sto godina… Jeli to ispunjena želja ili sudbina ili Božja volja? Radije bih želio umrijeti u ljubavi. Neke želje sam ostvario, a neke su samo snovi. Ne bih rado da je sudbina jer vjerujem u čudo i da mi je volja slobodna. Na riječ Stvoritelja u prah ću se pretvoriti. Daj Bože…

Kako boli ovaj sat Što odbrojava  kraj  dana . Što podrugljivo podsjeća na trenutke Bez ljubavi proživljene, Bez borbe poražene.   Svaki put kad  kazaljke se poklope Ja nazdravim čašom punom poraza, Pustim suzu da očisti posramljen obraz I pokušam da zaboravim na vrijeme.   Tada, ne razlikujem više  proljeće od jeseni . U meni…

Pa kako si me samo našao Kud baš mene I zašto baš sada i zašto baš tada   Naravno da si me našao Jer što bi trebalo da se desi Ništa?   Kako uopće ništa i može da se desi. Samo dođite sudbonosni trenuci Da ispunim svoju sudbinu

Skrivaš se pod sijedim pramenovima dok glavu okrečeš u stranu Kao da će te istina zaobići ako u nju ne gledaš Još među smežuranim prstima ispreplićeš očenaše pokojne majke I niz usne klize izučene riječi Ponavljaš se svaki puta Kada te tko bešćutno podbode Kao da će te mir po njima pronaći Kao da ćeš…

Lako je otvoriti oči i biti mehanički se obući i kavu piti na posao krenuti s osmjehom na licu od današnjih obveza u glavi praviti skicu sve je to lako do jednog trena do tri popodne kad završava smjena tad misli  na emocionalne stvari lete tad uhvate me i ideje i sjete pa uz čašu…

Plesale su lijepe djevojke za kralja i njegove uzvanike zavodan i bludan ples da ih prođu brige i stres. Oni toga zapravo i nemaju, nego zato da uživaju. Saloma je najbolje plesala i svima je za oko zapela ta djevojka zanosnih bokova što ih je otkrio ples sedam velova. Jako se svidjela gostima i kralju,…

Ja odustajem Neću se svađati Neću se bosti I molim te draga oprosti   Ja priznajem Podlegao sam iskonskom Porivu ljubomore Molim te oprosti Da ne bude gore   Ja znam Da me iskreno voliš Al’ podlegoh ljubomore kliku Molim te oprosti meni Ljubavnom skeptiku   Učinit ću sve Da se taj jaz, Ta nesnošljivost…

Kada mijenjam svoje sate i minute, kada gradim život svoj na stijeni, kad poravnam stope svoje, svoje pute, tad se zraka s tamnog neba zarumeni; tad se svjetla jarko bijela slamaju na boje nevinosti, boje krvi, građevina moja tad je cijela dok se silan pijesak naokolo mrvi i ja vidim snagu, veću još od svake…

Jeseni tužna i bezobrazna, bio sam bezobrazan jer ti nisam odgovorio, Nemilosrdno naši prsti spleteni crtaju slike našeg vremena. Neodgovoran, bio sam neodgovoran jer sam sakrio rukama sunce, Zima će doći i dolazi. Jesenjski tvoj šum vječni uvijek iščupa dobro zamišljenu onu zraku, Zraku života moga i svega što osjećam. Uporno sam pričao koliko te…

uzdasima gasim zvijezde, stopala hladna traže pokrivač, nijema je ova noć,  kažu snijeg je moguć, možda i ne, meni to ništa ne znači, gasim i palim svjetlo sobne lampe, budim se, a vrijeme uvijek na početnoj točki, umirem od želje  da tu si pokraj da ljubiš mi davne rane, ti to radiš stručno, a opet dovoljno plaho…

Vrijeme se u posljednje vrijeme ponaša čudno, nadolazi u refulima, moguća su i kružna, nepravocrtna kretanja. Očekuje se umjerena do jaka bura, na momente i olujna, koja će zatim slabiti. Mjestimice se naziru i pljuskovi s grmljaviom. Zatim razvedravanje. Krajem dana porast naoblake uz laganu sjetu i početak glavobolje. Tlak polako pada. U kotlinama je…

Izlažeš istegnuto lice izobličeno vriskom od nekog nama nepoznatog ponosa i ostavljaš me samu na ulicama prošlih vremena koja gaze neki nepoznati ljudi svojim bezmadežnim stopalima. Razapinju svoje sjene na naše spominjanje u epskim povjesnim mitovima i legendama prenešenim riječima zapisanim u srcima nama toliko dobro poznatih ljudi. Iako se izložba nastavlja posjetitelja je sve…

Pustio je da ga ulice same vode. Ne treba misliti, samo gledati, upijati, pretvoriti se u ogledalo, sliku. Prepustiti život njemu samom. Pa što bude da bude! To je bio početak rezignacije. Padala je lagana kišica i davala gradu čudne odsjaje, slikajući atmosferu nekog postimpresionističkog platna po kojem se razlijevaju boje. Slika je dovršena, uokvirena,…