Dvije crte spajaju se u jednoj točki. Zato je najprije potreban beskonačni pravac koji počinje niotkud. I nigdje ne završava. To je početak užasa svakog čovjeka koji razmišlja o vremenu. Pravac koji se spušta s neba siječe horizontalu, ali se ne zna gdje A to znači gotovo u svakom trenutku (Jer vrijeme i dalje teče)…

Sve znam, ne trebaš mi reći Mogu doći, ali samo na kratko Što ne kažeš Nemoj mi reć! Ni u snu! Znamo se dovoljno dugo Pa ne bi mogli, mada nisam siguran Bilo je vremena, a opet sve je bilo onako, na brzinu Kao prvi put Nisam ni trebao doći da sam znao Mogao si…

Cvrkuti čiopica i miris ljeta u zraku i naša sretna lica baš kroz ulicu svaku Ta kakofonija mirisa đelate, Nivee, irisa poneki recitacijon leuta starog zvon Freškeca sa Peskarije na Stradun malo arije unesu Igre ljeta i Skup i Dundo i… sjeta

Many rivers to flow before the seas become an empty bucket many orchids to grow before the Darkness says to Light to pack it many old Loves to be re-born before the End is echoed by the Horn I’ll be then patiently waiting for the Word to start building a holy new beautiful World RIJEČ…

Bratski zagrljaju, dolazim tebi! Nikad kao plač zvijezda hladnih Ili kamenim zakutkom Srca, što voli da ljubi, Dok pobiremo cvijeće vaseljensko. A, nikada, nikada ti ne dopusti! Skromno Halimino slavujsko Pjevanje, pjev koji ne zna da ljubi, Dok vrhovlje smilja na lahoru pleše. Bratski zagrljaju, zvjezdani pojas Proteže tvoju suštinu, Nikad ne poljubi lažno, Nikad…

Mržnja i podozrivost U slobodnome I širokome svijetu Već su desegle Takav razmjer; Natmurivanje svijeta, Bijeg bogova, Razaranje Zemlje, Pomasovljenje čovjeka, Nehaj Prema svemu slobodnome I umjetničkome, Pa je optimizam I riječ pesimizam Djetinjast izraz I zvuči pomalo smiješno.

Sedam godina me dijeli od jednog pjesnika, a od drugoga sedamdesetak kilometara. Al’ onaj što pjesnik nije, udaljen je najviše, boli najjače. Od njega me dijeli cijeli jedan ponor uzaludnih nadanja, iščezlih sjećanja, iznevjerenog prijateljstva. Od njega me dijeli svemir u nama.

Svaki covjek svoj svijet ima, sloboda je vise u snovima, u zelji, koju ostvariti ne smijemo. Zatvor je u nama, to duse je cestica, taj grc je svakodnevnica. Da sam u samici prozor za snove bih nasao, jer moje oci su dvogled za sarena mjesta, to je pogled sa sivog kamena, na brda zelena.. Ptica…

USNE

Zaboravih u tren što reći sam htjela, zatečena opet bojom tvoga glasa. Od miline same što preplavi me svu, otpočmem da kucam otkucajem tvojim. I u prvom taktu sva silina riječi, utrnuta tobom, tišinom me sažme. Pitaš da ti kažem što misli su moje. Čitaj mi s usana, njima bih te čitala!

Riječi imaju zadnju (riječ) Poslije svih pogleda, dodira i nadanja Poslije straha i dugog hodanja moramo naći riječ da završimo misao Možemo je reći samo sebi A možemo je podijeliti i s drugima U tim zadnjim riječima krije se cijela jedna sudbina Odgovornost za tvoje postojanje Za sve što imaš i(li) znaš Hoćeš li na…

Hoćemo li zajedno sjesti na livadu i plakati od divote viđenog omamljene mirnoćom rijeke u prolazu dok zelena i plava čarobno uranjaju jedna u drugu, a isprekidani šumovi dopiru sa slapova uspomena gdje snivala je naša mladost gdje začeta je naša radost gdje smo se stvarali gdje smo postajali. tragovi naših duša zauvijek su utabani…

Letjeti nebom anđeli mogu kad zora krila im napne da ode, psalme pjevaju Bogu u toge bijele što vapne Tad ljubav rosom spušta se jutra koprenom izmaglice i nema više straha od sutra već samo Božje lice Prisustvo vidiš mu u bebe plaču što život slavi novi čutiš mu ruku od zvijezda jaču što brod…