Oktoberfest je u mome kraju čuješ im jodlanje, betula graju to “Put od križa” u Gradu zovu pomorci krmom šetaju provu U “Pera lera” pa u “Višnjice” pjatinić gera, pokoje pivce pa onda “Burek” i svi u “Mliječni” gdje pive bačve potoci tečni I još na kraju u “Frižidera” gdje mali zviždak pivicu tjera a…

Za ruku vodila u dječji vrtić me mati Jugo je bilo orkan na mostu od Pila vjetar me htjeo odnijeti u visinu al’ čvrsto držala za ruku moja me mati Mokri smo bili i mi i palme i Lovrijenac, al’ ne od kiše već od kapljica prašine morske nošene vjetrom prekrivala je Grad kao bijela…

Okna moja mute se od kiše koja lijeva brazdama od stakla, u daljini vidim mjesec što se njiše i treperi kao da mu staza se pomakla jer se budim kada ide se na počinak, kad mi zore sviću na početku noći. Očekivala sam sunce kao duše znak, namjeravala sam u pobjede poći. Neobično djeluje na…

Svaki je put jedan stih, svaka staza jedan otkucaj srca.   Svaki polazak u nepoznato unosi u kosti nemir, kao i sama ta iznenadna spoznaja da je jedan plavi svod nad nama i da je ta nježna boja beskraja utkana u njegovu iluziju. Zatim se odnekud pojavljuje Tajna (bilo koja tajna), koja polako gubi svoju…

Živim u začaranom krugu proljeća, ljeta, jeseni i zima; sve ih je više i liče na dugu no, ne znam se nositi s njima. I kružim i kružim oko Sunca sve jače i bliže, to srce želi; uzdići se visoko do vrhunca i zagrliti ovaj svijet cijeli. Ne znam da li sam možda anđeo, vihor…

Jednog bezbrižnog ljetnog popodneva U glavi mi se usnulo Da sve probleme i prljavštinu svijeta Može riješiti jedino Mr. Musculo   I prestadoh vjerovati u omiljene akcijske junake Shvativši da su bezveznjaci i obična trlja-brlja I da  mir i pravednost na zemlji može ostvariti Samo istinski borac protiv tvrdokornih mrlja   Za to je potrebno…

◘    SVE MOJE BOLI KOJE SI TI UPILA POMAŽUĆI MENI NEKA SE MENI VRATE NEKA TEBE NE PRATE NEKA SI SREĆNA OSLOBODJENA I RADOSNA I SAMO TAKO BIĆU SA TOBOM I JA SREĆAN NAJZAD KAO I PRE KAO I UVEK KAO I CELOG ŽIVOTA…    ◘ Jednom sam te tražio i bila si tu sva lepa…

Kiša ima u sebi nešto sveto, nešto što samo njoj pripada, to je zvuk koji osjećaju svi dobri spavači u svojim noćnim nosnicama To je šum koji širi i sužava sve ceste, šume i potoke Ta njena skromna silina, ti široki potezi kista koji sami stvaraju boje, i slikaju dugo, neprestano jednolično padanje u naručje…

Dopusti mi opjevati tugu, žal, dopusti mi dobro pjevati u nesreći, čak i ako prekrije me kal, čak i kad ne želim tu kaljužu prijeći. Dopusti mi talente i dare ostvarivati u bilo kojim uvjetima jer je poriv moj iscrtati šare ovog nemirnog života u vjetrima, ja ne želim sanjati, makar sanjam; ja ne želim…

Ovo nije još za bacit, ovdje se još puno toga da napraviti, postoje bezbrojne mogućnosti nečega što zovemo životom, kažu proroci Sve su mogućnosti otvorene, karte su bačene na stol, dim i magla nisu nam sada neka prepreka, od tog dima zapravo smo i mekši i jači, a njegova fina zavjesa čini se tako privlačno…

  Ako se ikada sretnemo…. I to s mišlju da je slučajnost u pitanju u našem starom kraju – njušeći molekule tragova bezbrižnih dana, oboje ,u nekoj od ulica koje izlaze na obalu gdje više nema ni žbuna ni drveta da se od mene skriješ……. Ja ću preći na drugu stranu rijeke pretrčati preko onih…

Volim te… Godinama već skriveno I slijepo. Nije mi ništa lijepo. Na tračak, … Zna se pojaviti svjetlo.   Stanje neizbježno… , Alarmatno I teško. Toliko savršeno I lijepo. Da smo zajedno.. To je jedino U životu Pošlo za greškom.

  samo opušteno, osjećam se poput sokolice u visinama, guštam u kasni sat, čudeći se nesanici, uzimam dah, škripe glasnice, ne bih smjela, previše ali budiš, ugodu u meni, još više nešto, neodređene dimenzije, sva sam s tobom u priči i ne treba nam više nitko, sviđa mi se ton i boja, ulijeva nadu da…