Nebo se jos Od zemlje ne odvaja Takva je i nada Uz zvijezde I oblake Sjecanje budi se Uz ocne prizore Bude se asocijace … O kako je Jos ponekad Isto Kao Da se rastali Nismo.  

  Kratak bljesak u krateru vida Naciljan iz mraka – jabujči trzaj u zjenama strah’e širi Sablast se razvija iz fetusa spoznaje Oko mene svi odlaze možda se nje plaše Na čeličnim uzdama razuma – moj vid rže i bjesni Sigurno zaspati neću razdrljenih kapaka Evo sad ću samo zerka zamrijeti, da ne budem sam

Sjećanja ponekad zamiru, ali se bude i sve ih je više i više. I, ma koliko da se ljudi trude, ona dolaze tiho, tiho, najtiše. A mi odlazimo negdje i nekamo gdje nema kraja i nema stanke, i gdje mrtvi na smrt čekamo. O, kako su naše veze tanke, kako je život ljudima lijep; da…

♫ ONLY IN DREAMS ♫ Na našem putu ti mi prilaziš u rukama zvezde svetlosti tvoje, pa nežno privijaš na nebeska nedra i strasno i divno samo me ljubiš a svud sjaji lepota šarenih boja u nemernoj požudi ljubavne strasti kad dana nema da mere nagosti na ovom putu, ni tvoje ni moje, mila moja….

  Tražim smrti u mrtvoj satnici Izmeđ kama i ulica memle U galebu plavokljunoj ptici Za pokoje poletele zene Putem vetra kojeg niko ne zna Cveta miris koji mre u meni Zbilja, živ sam, u snu veče čezne Kao smešak u prodanoj ženi U kamenu svemir čuva tajne Ruke spasa, ali nikad više Mrvu jutra…

Snovi duse U pustinju Srce vuce. Duh mlad Probodeno srce Prelilo je kap Zivi zivot Indijane džonsa (Opet komercijalno asocijacijske propagande) Zalazak sunca Teska pluca Samo da nedodu Nova jutra. Oblaci I zvjezde Sakli su Pute njene.

  Ni veće sreće u ljubavi od ljubavi zaljubljene žene Ni čađ srce da ugrize – grđe , kad iz kandža ga ispusti svojih ona i padne u pepeo i ugrake poskidanih zvijezda iz ostvarenih snova Kad prašinom vatre krilima zatre pa uzdigne grudi , poleti na dimnjak drugi i sleti opet vatri da pute…

Mi koji ništa drugo nemamo Nego mirisne provincije duše, Mi koji o cvjetovima zla pjevamo Iz ponorskih mraka i tmuše, Nama vrijeme tako sporo teče Dok patimo za nečim davnim, I riječi s usta pjesmom ječe Na jezicima začaranim… Mi što ne priznajemo ništa Što blista povrh srebra i zlata, Nama su draga laka iskrišta…

malaga, crna riba u julskom mahanju breza pomalo u nama bronzanim osmehom plamti daljina, u moru ples stena pokisli veš bledo veče galeb sa crvenom ružom godine koje su iza s kišom po travi mirišu na ljubav žive cimbale bilja u plavini palme osećam ritam tvog zagrljaja i prolaznost se odmara u našem krilu boli,…

Polja klonu svečanim mahom, čuju se zvona Iz ostataka negdašnjih java i snova u miru, kao sreća prolazna ili ljubav oduvek bolna pustinje mog traganja u tebi izumiru. Lampioni blicaju krvlju samotnom na lice, dan je sveo i s’ dušom na nebo zevam. Sunce poraženo sitni bandere i žice izbezumljen, u tihom bubnju pevam o…

  Precenjena ljubav; od nas beše crvi grob u žitu što se plesom plavim mrvi i ništa nam više u danu ne vredi. Dajte makar vrelo slatke, dečje krvi jer još samo živi onaj koji prvi svoje srce strahom nevešto pobedi O bezmerna noći što dozivaš dane, sva je moja ćutnja namenjena tebi, ali njom…

  Na platnu si boja jarkija od vatre U sjećanju slika, tkanje strasnih niti Zabravljena ti si miso svih čergara Što žar vječni nisam da čuvam se za te Što slikar ja ne bih , kad mogo sam biti Nerodiljo sreće , humka u te bukti rebra srcu steru postelju od srebra sve iz nje…

Oblaci bijeli Kreirani Onako Kako bi I sami Htjeli. Nikad im nije Ista adresa. Uvijek Za prazan pogled Imaju smisla. I Tako Ide vecer Kao da kuci Nikad stici Nece 🙂