Nemogu vise Da vjerujem ni Kada netko kihne. Dode mi da se nasmijem Kada macka Tri puta Prede preko ceste. A tek Kako se smijem Ako je crna. Nesmeta mi Ako nisam brzi od puza. Nesmeta mi Ako je od mene Lijepsa ljiljan ili ruza. Nesmeta mi…

Bol postaje sve veća. Snage ti nestaje I volja polako opada. Ostaje ti tisuće pitanja I mali broj odgovora, A jedan je možda konačan. Svjesna si da polako korača prema tebi I svjesna si da si nemoćna, Ali ipak se ne predaješ. Borba je jedino što ti preostaje. Možda ti donese pobjedu U utakmici života.

Zbog onih reči nikako potrebnih, i objašnjenja mojih neshvaćenih, i boli naglih nenadno nastalih, ti suze isplaka i natopi lice a ja upio sve tvoje kristale i popio boli i kapljice soli i evo me jadim, a duša me boli, i evo me ležim, a skoro će zora, na slanoj obali Mrtvoga mora, mila moja……

I eto godine prozlaze u samoći, nadanjima, čekanjima, a gdje smo mi u svom životu?” Srce, kuca li?” Sumnjam….  Čujem samo korake kako prave buku i ne znam kad je moje srce malo jače zakucalo… Znam, nekad strepiš kad spominju srčane napade, jer ono ipak postoji i čuva se tim istim strahom, a ti bitango, što kupuješ…

Kad si mi blizu, ja razumijem o čem’ šaptom govoriš, da dah tvoj je žudi melodija, koju za me skladaš. Kraj mene kad si, tišina noći u glazbu se pretvara, tvoji prsti note vrele strasti po grudima mi pišu. Kad si tu, pored moje nage želje, usklađenih pokreta mi vodimo ljubav u galopu, na marginama…

Ljubav po [tko zna (nek se javi)] koji put. Dezak je na grudima put. Cuj slovo na papiru Ma tako je To izrazio idilu. Tiho Potok tece Tok tok tok Pjesma ide Hop hop hop (mora da je dop) DOPIzdilo je njemu. Zaboravi na krv I pozeli Da svuce Haljinu Njenu.   Tuzno srce Prazno…

BAT ANDJELA Gedam te kako stenješ i podrhtavaš u krtom struku Kao da se grohtom smiješ vjetar dok ti list po jutru para a ti pod nebeskim opijatima nektarskih sokova iz oblaka i žute jare pencilinskih zraka ti napita i sita, – Ja zaliježem pored tebe , umoran i neokrijepljen i nakon pedeset godinama mirovanja…

Bez etikete Bez predrasuda Skoro Zvuci kao sloboda Ali za svakog Pripadnika ljudskog roda To je katastrofa Neuracunljiva osoba Bez etikete Bez prerasuda On samo zivot Racuna.

U maloj kapi jutarnje rose vile su oprale kose male su rosne jutra kapljice vilama oprale lice I dok svjetlucaju na mjesečini sreće su čini od svile prosule vile… srebren film fini po mahovini sve ti se čini

S  lica pjesme  koju čitaš, Prstima od slova Glasovima žudnju tkam. Točkama I zarezima noć se pretvara u dan.   S livada puti mirisa samoglasnika puna, Koraka lakog Misao u riječi prebiva. Imam riječi danas; Dok sutra u misli izvire, koritom rečenica teče i u osjećaje se  sliva: dok jaja u bašći monstruma imaju zelene…

Ljubav u središnjici hadezea   Ja sam te bezgranično volio, Dok su tebe karali u središnjici hadezea. Ti si pokorno ispunjavala glasačke listiće I zaukruživala HDZ opciju, dok su te oni šlatali na smjenu. (ti si ta koja ih je zamijenila s originalima, tko te ne zna, prosvijetlit će!)   Ja sam ti pisao pjesme,…

Prolazi po svijetu kao da je neka značka što se nosi sama, ali ima znak pripadnosti; ne obazire se, izaziva srca junačka da pristupe kao vitezovi prikladnosti, da je prose bar za jedan osmijeh, bar na kratko, bar za jednu noć. Da je zaljubljena, zna se oduvijek, teško pred njom pokazivati je moć, ali ona…

Noćas sam u sobi imala invaziju sićušnih mušica na upaljenu lampu izazvale su pravu konfuziju muvale se uokolo kao u kampu. Uletjela je čak i jedna bubamara istražujući čipkastu zavjesu zasjela na staklo da se odmara, pa stala tumarati u stresu. Kudgod krenula ne vidje kraja zbunila je beskrajna svjetlina skočila bi da može iz…