Navika mi je da proizvodim buku O kako te misli jako tuku   Sami gradovi su proizvod toga Odoh malo u šumu gdje je tišina i sloga   Sada jasnije čujem sav taj nered i kaos Dođe mi da se spakiram i preselim u Laos   Nema to nekoga smisla jer Moram povesti i samoga…

Kad oči zatvorim vidim prizore strašne. Vjetar odnosi neke uspomene važne. Ostajem sama u gradu smrti, samo se prašina u krug vrti. Praznim pogledom tražim tebe, u ruševinama života gubim i sebe. Padam,dižem se i opet padam… I opet te tražim,čak i dok stradam. Tražim te,nema te.Gdje si se skrio? Jesi li ovdje ikad i…

Sećam se da je na radiu bila pesma ” Moj bjeli labude” Stvorena noć za ljubljenje… I gubljenje… I onaj deo u pesmi ” kad me jednom ne bude, sve će vode labude da se razbistre” I jesu.. Ostavljam ti čisto jezero snova. Plavo prostranstvo želja. Možda neke slike nisu savršene, ali mogu postati ako…

Petorica brače gangu zapjevaše i stare rane cijevlaše O braćo sjetimo se naše kuče stare i matere naše nam drage Svoga oca ne zaboravimo i njega pozdravimo   Ali najviše od svega sjetimo se nastali smo iz čega Nastali smo iz kamena tvrda koji se pred nikim ne mrda Iz kamena toga selo je niklo…

tisuću svjetova tisucu latica jednog cvijeta i onog što spaznah, jednog svijeta. Meka latica okupana rosom podsjeća na obraz tvoj da te upoznam bi li te mirisala ili bi nam duše uskliknule i svi ti svjetovi se spojili u jedno??! Trebam ..želim..tako je uvijek neminovno tako je prolazno sve a ipak osjetim zov..strepnju..nadu. U mislima…

Jutra sumorna u noć se pretapaju, podneva i nema više. I baš kad mi se oči sklapaju, naviru sjećanja kiše. Ti i ja pod golim nebom, sami,ruka u ruci. Osmjesi vedri,pogledi sneni, ni traga bolu i muci. U zraku samo titraju strasti, siluete požude u vodi. Na nebu zvjezdani obrisi sreće još jedna ljubav se…

Puno puta sam čuo od ljudi da si mrtav grad i da su tvoji mladi svi siročad koja će otići kad tad. Istina je da odlaze u tuđe zemlje da se maknu sa burze. Ostave obitelj i prijatelje, odu nabolje.   Ti žališ za njima svakog dana. Tužan si što ne gore visoke peći i…

Mi smo djeca RH Pirea The children of Piraeus in RH Mi smo djeca Pirea. Kesten pirea. HDZ nam uvijek baci Agrokorski šlag iseljavanja u – Lice.  A mi i dalje šutimo i odlazimo u autobusima hrpimice.   U našoj kućici RH nikada nije bilo Da nije bilo Pirea. (prostituiramo se-  kad god i kamo…

Ništa ima oblik zvuka koji mu prianja uz tijelo, jedno su u drugom, a uopće se ne dodiruju, i svatko živi svoj ritam u tuđem ritualu, ali na nekoj drugoj, zagonetnoj frekvenciji Ništa je uzbudljivo zato što nema svoju povijest, budućnost i pretke, nema se zašto brinuti i ne ostavlja nikakve tragove Njegovi su roditelji…

Kome ja trebam više, a kome manje? Da li zaborav se briše ili granica ostaje? Pouzdano znam da nikom ne mirišem, a niti meni ništa smrdi, nestale su boje, ni slika se ne vidi, ton pojačam samo, ako nešto mi se svidi. Nisam sam jer mi se to sviđa, sam sam, jer nitko mi se…

Bure sad smjenjuju juga a noćca hladna i duga i sjećanja što bole i boli što se vole Volim taj miris hladni oblaka tmastih i juga i njihov nastup skladni što jutru sivom se ruga Viola čut ćeš i fuga u tome šesnom poju dok kopni noćca duga sa danom novim u boju Otkad je…

  nezamislivo da bilo bi stvarno, a ipak događa se, nešto me drmnulo  duboko tamo, zbunjenost u glavi, ne vjerujem u istinu, spremanje kao nekad  davnih davnina, zar postoji još romantika u tom vražjem obliku, tuširanje, spremanje, malo, samo šminke da ne upropastim lice koje zaboravilo je na te finese, gledam na sat, je li rano…

Tražim sklonište za onog beskućnika u meni onog koji je u prošlom životu pratio čerge a nekad i trčao prvi kao štence ispred tri kočije ka zvjezdarniku traga raskajašenih konja da nanjuši na putu i svaki put bi ga sve tri uzdizale iznad šatre da onjuši genom zaduženu slobodu, umjesto gole koske ,kad zapale vatre…

Glumac

Ja sam glumac S tisuću maski. Ne znam više Koja je moja uloga. Uvijek idem protiv sebe I uvijek za nekog drugog. Umoran sam, i od sebe i od drugih ljudi. Izgubljen sam, u avanturi što život se zove. Ne mogu više igrati se da sam odrastao, već odavno ja sam nestao.

Grade, na ravnici patnje posijan što si iz sjemena žrtve nikao, što si izdan i sam, sakrit pod maglom domaćeg i tuđeg krvnika.   Grade, križ svoje domovine što nosiš radi njezine slobode, što trpiš radi našega spasenja, sakrit pod leševima vjetra što je prohujao tvojim ulicama.   Grade, ugušen u kiši uspomena što stojiš…

On stvara svijet iz ničega, i to mu daje izvjesnu svetost, ako to podnese i pokaže se dobrim, čeka ga sjajna budućnost Nakon toga razdvaja svjetlost od tame, sama ta ideja vrijedi zlata, privlačna je, lucidna i slatka a ujedno velika i lijepa kao prostranstva južnih nebesa. I smjesti u taj prostor zvijezde, i tijela…

Kad odlučiš da me ne voliš zasad – Ja sam tada… Nutrina praznog balona. Kad kazes: Nema te! Bojim se da me nema – nikad više. Zbog svojih otisaka na jagodicama prstiju tvojih postojim. Ponekad suviše utisnuta u tebe. Kradem dodire za sutra. Kad odlučiš da ne me ne želiš zasad. Nestanem nakratko u tvojim…

Riješi probleme Pozdravi susjede Gledaj stare albume Pjevaj balade Uberi majci cvijet Maloj djeci čitaj bajke Odi staroj baki u posjet Speci palačinke Ponekad pokisni Ljuljaj se na ljuljački Iz svega glasa vrisni Sjeti se najdražih igrački Stani u govno Odi na ples Misli pozitivno Zaboravi stres Budi šašav Fućkaj Vodi ljubav Sjedni i popij…

Šetao sam šumom s jednom malom pljugom i smišljao pjesme kako da opišem jesen.   Hodam po žutom putu šume u kojoj sam nekoć sadio marihuanu. Sad prolazim istu rutu, ali ne po danu.   Zalazak sunca. Cvrkut ptica. Pada lišće suho i noć pada tiho. U trnju cvrči cvrčak i pada mrak.   Sam…

Gdje su snovi svih tih noći, čemu jutra tolikih dana, prosto zbori duša tiha hoću zraka…! Al ne da mira, nema sluha, kora kruha, kora kruha bi mi dosta cijelog dana, samo svoga ištem mira u mislima svojim, eto spasa.

U grudima nosim sitnoga slavuja slušam ga kako umilno vapi; pjesma njegova je kao kapi koja poput modre rijeke buja. Nitko ne sluša njegov čudesan poj što vječno bruji i u nečuj se širi; tmurnim životom on se ne miri u ovoj hladnoći nekoj bešćutnoj. Sićušan slavuj neumorno pjeva s ljubavlju dok mrak se prolijeva;…

  bože što mrzim učmalost, maglenu prisutnost, slabu vidljivost,  teško podnosim sivilo jer ono , ono divlje u meni tada uskraćuje svaku pobjedu, ne mogu te dostići kralju ženskih srdaca i uzalud mi pohvale, dobacivanje kako vrijedim milijun dolara, ma jok,  ne sviđa se meni ta prognoza, nisam ni rođena u običnom stanju, sunce je…

Isto

Isti kolodvor Isti osvježivač zraka Isti čovjek prodaje karte Onaj isti Što je namigivo Isti vozač Onaj isti što je komentiro Zaslužuje li te taj tvoj dragi Ko da je znao A samo je bubnuo Bit će da mi je u očima vidio Nekad mislim da su svi vidjeli Osim ti Uvijek sam imala taj…

Imao sam kuju Bez pedigrea, mješanca Od majke terijera I oca koker- španca   Nije imala moderno ime Nije ni Lara, Nera , Luna Zvala se obično za obično pseto Zvala se Cuna   Bila je dobrica Imala je narav bezazlenu Najviše je lajala na mjesec I na svoju sjenu   Poznavaoci pasa bi rekli…

La Tortuga i Karibi Morgana na jarbol pribi dva, na Pinti, Ragusina jajera ih rodi stina Gle s Lopuda Đivulina što mu drag je kutac vina i beškoti i šarade alle curtellade I sad mnogi su “Na strancu” Sveti Vlaho im na pramcu fortuna im slanu plete srjeću di bandijere sjette