Uz prašnjavu cestu što vijuga kraj šuštavih polja zlatne pšenice, suncem okupanih, izlistala stabla širokih, zelenih krošnji, iznad njih bijeli oblaci tiho putuju i ptice rijetko prolijeću u vedrom ljetnom danu…

Čavli

Pjesmice moja, tu ljubavi nema, ali ne bih te napisao bijesnu i ljutu čak ni kad bi onda promijenila stvari, one za koje je sada već kasno. Radije ću u dasku zabijati čavle nego u tebe riječi koje mi otac kaže i ja kažem njemu.

Selena je bila djevojčica, boji se jako velikog svijeta odrasla je u zidinama. Jedne noći sa zalazećim suncem, otišla u šumu i tako se bojala sama, s vremena na vrijeme pokušavala je pobjeći. Upozorili su je, ne idi tamo postoje stvorenja koja se skrivaju u mraku, tada se nešto pojavilo. Znala je da je hipnotizirana…

oni su oni, ne dvoje,ne dvije,oni su hrabri od najhrabrijih,ljubavnici, jednaki po spolu,oni koje svjetina razapinje,a ne shvaća zašto i oni ljube,osjećaju miris kože, imajuerekcije, orgazme u tišini,zašto strah, skrivanje izaduginih boja, zar sunce moraih sklanjati od znatiželjnikabolesnih predrasuda, mržnjei kamenovanja, oni su strastveni mangupi,lavljeg srca, njihove usne posjedujuvlažnost epitela potrebnih daproradi zahrđao vulkan,je li pobogu…

Čudo moje neviđeno promoli se sa visina čarolijo mojih snina majke moje lice sneno – ozari se za svog sina pa mi draga moja mati osmjesima upokoiji svaki sanak ti zazlati dok ne usnim ja potonji Majčini dukati

Sunce je naginjalo zapadu, pokloniše mu se rascvjetana polja suncokreta vrteći malešnim krunicama, snopita pšenica na povjetarcu kao poljubljena nevjesta zanjihala se u struku, . široka je rijeka vjekovima istim koritom tekla prema istoku, a tvoja ljubav tiho malešnim potokom, evo tu, tekla mi prema srcu. . Oči su se susrele s očima, bljesnuše na…

Grmi sijeva tutnji Olovno nebo pritisnulo zemlju polja mora kamen Vinograde rodne Masline u cvijetu Lije ko iz kabla iz neba iz zemlje i sve što je lijepo tako malo traje. Ogoljelo trsje bez i jednog grozda Ko i duša moja zapela u letu Gube svaku nadu nikud se ne žure. U konobi samoj zima…

Fallacy

I try to imagine what could have been done, but it ain’t a way to realize a brittle dreams of glass. Things are happening so fast and we should feel, before to know them. I had always thought she’ll make things better. When everywhere are rain and thunder, there is my shelter. Oh, a fallacy,…

Stigao je i dragi bajram u moje srce, uselio se tu da me pocasti baklavom i hurmasicama, kao majka moja nekada u nasoj Dubici, samo su staze kuci odvec zavejane i majke vise nema a nema ni oca mog milostivog. Bajram je sada samo sjecanje na kandilje, lepinje, pirijan, na sva nasa stara bosanka jela,…

Što bijah sretan onda, kad svi dani bijahu topli i plavi… i puno snova su bijele noći u dvoru mome izatkale; a u tim snovima privijaš mi se, kao s jeseni, kad zastudi; dok stari imam jaciju moli, lijeću džennetske ptice – pa male. Od silne ljubavi posve oslijepih u vrbiku pokraj široke rijeke, u…

Rijeka

Bistra rijeka mojih snova na ušću se ljetom zlati, dok plutaju nježne vlati rosnih trava, valovima blage sjete, ljeskaju se iskričavo modri dani pored rijeke…

Odjednom Od nikud Gruba riječ Kao nož Probada leđa i spušta se Klizeći niz kičmu Do utrobe Steže želudac U zamršen čvor To boli… Odjednom opet Još jedan nevidljivi šamar Brane pucaju Divlje rijeke U slapovima teku niz lice Slutim… Što? Ni sama ne znam Na dobrom si putu Odlaziš i ti U mjesto zvano…

Košmar

Lutaju mi misli, Odjevene u bijelu košulju. Zarobljene strahom, Ostaju prepadati same sebe U nemogućnosti otvaranja Za nove spoznaje. Ugušit će se u lokvi vlastite krvi I povući će u vječnost posljednji trag spasenja.

Večeras cvile kraj rijeke psi – budim se slijep u lokvi (oblaka i jalovog žara) crnoj od pepela sna Večeras cvile kraj rijeke psi srce je moje na žaru skončalo skršilo grudi ,izvirile kosti da bi se rebro u rebro utisnulo da bi sve žedno u vatri napojilo Večeras cvile čergaški psi moju su dušu…

I bez tebe i bez mene… može život dalje krenuti… I bez mene i bez tebe, neće cvijeće uvenuti. Netko će ga ubrati, vodom spasenja natopiti. Vidiš mileno da smo prolazni. Ali trag ljubavi nasljedničke neće se iz srca izgubiti. Jer nekom smo davno rekli, čuvaj ono što ti Bog dade, miluj latice i blagoslivljaj…

Andjeo moj…on meni dodje u snove, srcu drag lik, obasjan iskrenoscu i blagoscu..poput oca…Dodje on meni i ne razdvaja nas vrijeme niti okeani , ne razdvajaju nas prohujale godine niti sumorne bore sredovjecnih ljudi… Sve miruje, sve je obiljezeno njegovim velicanstvenim prisustvom…On se smjeska na mene i zelene oci se smjeskaju. Sve je stalo samo…

“Ako ljubite samo one koji vas ljube, kakva vam je plaća na nebesima?! “ Ne zavaravajte se. Kršćanin nije tko ne ljubi. Tko ne čini dobro i onome koji njemu čini zlo. To nije stvar svetosti. To je stvar nasljedovanja. Da mi je uzor Severina, željela bih joj biti slična. Da mi je idol Ronaldo,…

Ukrali bi me, ali ne mogu, tvoje oči nebeske moje boli gledaju! A što majka presveta vidi, ona blagoslovi, ona svoga sina milost isprosi. Na izgled se ne vidi, cvijeće duše moje, jer me ovo trnje snažno bode. Ali te su rane trnovite, tek mjesto za sjeme, izrasti će ruže kada suza Gospina krene! Zna…

U tvojim ocima, djecacedobrota kao jezero gorsko sja,to i nisam mozda znalado onog svecanog, posebnog dana.Otada sam i racunalo zavoljela,raduju me sada E-porukei sve neizmjerno bogatstvokoje mi u virtualnom svijetuotkrivas, Hvala ti , najdraze moje! Zlatnim sam slovimau srce upisala, taj posebniza mene — najsretniji dan. S neba se one noci u gorsko jezerood srece…

Krka se danas sa morem cvrsto grlia moj brod nakon svih brodolomau sigurnu je uplovio luku.Sibenik kao Prijatelj vjerniruke mi rasirio i toplo kazao: Dobro nam dosla!Ozivjela mi u cijelom bicujedna zakletva davnadok se cijelim gradom razlijegla ona pjesma slavna:“Samo sam bregima dragim obecalda vrnul se bum nazaj…da vrnul se bum nazaj…” Zbog dolaska nazajsa…

Kad bi bilo svejedno, bila bih sretna. Ne bi bilo više sjene u mojim očima. Da nije opet potrebe poniziti me. Zašto? Zar je to baš morao biti taj pozdrav?! Nisi li mogao reći jednostavno “Dobar dan!”?! Navikla sam na šutnju. Na međusobno ignoriranje. Pa i na to da više respekta zaslužuje netko tko te…

6

Lopate Bogova 3 (Kod Majstora)Svake se noći, predajemo noći.Moje Tijelo i ja, ranjeni i goli,Sklapajući oči, u čaršafu bijelom,Liježemo u raku; čekamo svoj red. Ako Majstor nas iznova popravi,U jutro kozmoske Mrtvačnice,Ustajemo opet; kao dva stuba.Bez treptaja da gledamo Novoizlazeće Sunce. IznovaUčvršćeni svodom od Duše. 6  (U Narodu)Tek rođeni, još mokri na vjetru,Ozebosmo k’o ptići…

3

Rušenje Zvijezda 3Neko je na Nebu kresnuo šibicuU najvećem mraku i tišini noći.Ili je to prvi i posljednji – kamenov let,Poslije era od strpljenog mirovanja?Ili pušta zlatnu ribicu da trči, maše repom,Staklenoj površini. Lokvi. Što je mami..Kao mladu zvijezdu, pismonošu,Plafonom našeg svratišta je šalje.Možda se dobacuje s nekim, malo dalje,Duž silnog i dalekog, nebeskog igrališta….