Tražim sklonište za onog beskućnika u meni onog koji je u prošlom životu pratio čerge a nekad i trčao prvi kao štence ispred tri kočije ka zvjezdarniku traga raskajašenih konja da nanjuši na putu i svaki put bi ga sve tri uzdizale iznad šatre da onjuši genom zaduženu slobodu, umjesto gole koske ,kad zapale vatre…

Glumac

Ja sam glumac S tisuću maski. Ne znam više Koja je moja uloga. Uvijek idem protiv sebe I uvijek za nekog drugog. Umoran sam, i od sebe i od drugih ljudi. Izgubljen sam, u avanturi što život se zove. Ne mogu više igrati se da sam odrastao, već odavno ja sam nestao.

Grade, na ravnici patnje posijan što si iz sjemena žrtve nikao, što si izdan i sam, sakrit pod maglom domaćeg i tuđeg krvnika.   Grade, križ svoje domovine što nosiš radi njezine slobode, što trpiš radi našega spasenja, sakrit pod leševima vjetra što je prohujao tvojim ulicama.   Grade, ugušen u kiši uspomena što stojiš…

On stvara svijet iz ničega, i to mu daje izvjesnu svetost, ako to podnese i pokaže se dobrim, čeka ga sjajna budućnost Nakon toga razdvaja svjetlost od tame, sama ta ideja vrijedi zlata, privlačna je, lucidna i slatka a ujedno velika i lijepa kao prostranstva južnih nebesa. I smjesti u taj prostor zvijezde, i tijela…

Kad odlučiš da me ne voliš zasad – Ja sam tada… Nutrina praznog balona. Kad kazes: Nema te! Bojim se da me nema – nikad više. Zbog svojih otisaka na jagodicama prstiju tvojih postojim. Ponekad suviše utisnuta u tebe. Kradem dodire za sutra. Kad odlučiš da ne me ne želiš zasad. Nestanem nakratko u tvojim…

Riješi probleme Pozdravi susjede Gledaj stare albume Pjevaj balade Uberi majci cvijet Maloj djeci čitaj bajke Odi staroj baki u posjet Speci palačinke Ponekad pokisni Ljuljaj se na ljuljački Iz svega glasa vrisni Sjeti se najdražih igrački Stani u govno Odi na ples Misli pozitivno Zaboravi stres Budi šašav Fućkaj Vodi ljubav Sjedni i popij…

Šetao sam šumom s jednom malom pljugom i smišljao pjesme kako da opišem jesen.   Hodam po žutom putu šume u kojoj sam nekoć sadio marihuanu. Sad prolazim istu rutu, ali ne po danu.   Zalazak sunca. Cvrkut ptica. Pada lišće suho i noć pada tiho. U trnju cvrči cvrčak i pada mrak.   Sam…

Gdje su snovi svih tih noći, čemu jutra tolikih dana, prosto zbori duša tiha hoću zraka…! Al ne da mira, nema sluha, kora kruha, kora kruha bi mi dosta cijelog dana, samo svoga ištem mira u mislima svojim, eto spasa.

U grudima nosim sitnoga slavuja slušam ga kako umilno vapi; pjesma njegova je kao kapi koja poput modre rijeke buja. Nitko ne sluša njegov čudesan poj što vječno bruji i u nečuj se širi; tmurnim životom on se ne miri u ovoj hladnoći nekoj bešćutnoj. Sićušan slavuj neumorno pjeva s ljubavlju dok mrak se prolijeva;…

  bože što mrzim učmalost, maglenu prisutnost, slabu vidljivost,  teško podnosim sivilo jer ono , ono divlje u meni tada uskraćuje svaku pobjedu, ne mogu te dostići kralju ženskih srdaca i uzalud mi pohvale, dobacivanje kako vrijedim milijun dolara, ma jok,  ne sviđa se meni ta prognoza, nisam ni rođena u običnom stanju, sunce je…

Isto

Isti kolodvor Isti osvježivač zraka Isti čovjek prodaje karte Onaj isti Što je namigivo Isti vozač Onaj isti što je komentiro Zaslužuje li te taj tvoj dragi Ko da je znao A samo je bubnuo Bit će da mi je u očima vidio Nekad mislim da su svi vidjeli Osim ti Uvijek sam imala taj…

Imao sam kuju Bez pedigrea, mješanca Od majke terijera I oca koker- španca   Nije imala moderno ime Nije ni Lara, Nera , Luna Zvala se obično za obično pseto Zvala se Cuna   Bila je dobrica Imala je narav bezazlenu Najviše je lajala na mjesec I na svoju sjenu   Poznavaoci pasa bi rekli…

La Tortuga i Karibi Morgana na jarbol pribi dva, na Pinti, Ragusina jajera ih rodi stina Gle s Lopuda Đivulina što mu drag je kutac vina i beškoti i šarade alle curtellade I sad mnogi su “Na strancu” Sveti Vlaho im na pramcu fortuna im slanu plete srjeću di bandijere sjette

Teret sam, znam, osjećam klonulost, tragove prijezira što ostaviše mrlju u mome oku. Nikada zaboravljena jutra što svitanje zamijeniše sumrakom. A i ova bol, suzama se nameće u meni, radost gasi i patnja izvire iz mene. Još i ovaj vjetar što recitira pjesmu o propaloj ljubavi kao da zna moje planove, kao da me želi…

  uprljano kišom dosadne jeseni, pokucalo na prozor moje intime, mahnulo bojažljivo tek onako, uplaših se pomalo, prodrmam granu niz koju otpade i zadnji list, nešto valjda bijaše  napisano na njemu, a sad zauvijek ostade izgaženo, trgne me putnik i iz nepoznatog smjera, skine kapu u znak pozdrava, a meni neugodno, postadoh u duši neopisivo…

Što je osnovna potka koja prožima ove stranice? – Život – Osjećaj života koji se zaustavlja i pita o samom sebi. Život i sebstvo, pri tome su naravno, potpuno nedefinirani, naučeni pojmovi, prazne riječi koje ne znače ništa. ali, ipak se njima služimo jer ne znamo bolje, pametnije i ljepše. Život se u tom jednom…

U neki suton neke hladne zime kada se nije čuo ni auto ni zvuk neka je osoba muškoga lika neku ženu udarao snagom svom ni glasa ne izustih vidjevši to no iz oka suza krenu a ona glavu spusti poslušno muškarcu tom U tami skrivena žudnja je bila gledajući akt taj godinama poslije trauma skrivena…

Nisam tu da bih te povrijedila to nije moj đir nisam tu da bih se zvala tvojom vjeruj nije to neki hir ja samo volim iskreno sve ljubav je moj lijek a ti bi htio da me imaš čekao si kažeš cijeli vijek no ne vidiš da već me imaš ne pričaj nego osjetila probudi…

    Ovog kišnog dana povežimo se mislima. Daleko od ovog ludila, daleko od ove stvarnosti. Podsjeti me da još sam živa, bar na tren da raširim ponovo krila i odletim  tamo gdje sam nekada bila. Rekla sam ti puno puta da te volim neobjašnjivo, znam da je bilo  pomalo čudno , al  nikada tiho,…

Anđeli se još i danas boje pakla, ali ih privlače zatvorena i teška vrata, u stablima skupljaju med, u rosi vide samo noć i otok potoka Upravo tako, samo me jake riječi nose i uzbuđuju, jer samo one nose slabost koja izgara u spomen na prve lovce s kopljem u čvrstim rukama ubojice Odraz svijeta…

Ranjena srca i umorne duše Polako korača iznemoglo  telo Treaži svetlo u tami do guše Ne bili ga negdje u beskraju srelo.   Nema više ljubavi u srcu Koje je nekada prepuno bilo Polako je tama prišla suncu Sve se kao staklo razbilo.   I tako ljutajući bez voljenog bića U tami duša jecala je…

U ormaru života naiđoh na ladicu što se otvara tajnom šifrom.   Promućnuh glavom, sjajem oka otvorih, i ugledah viteza slavonske ravni, u borbi sa zmajevima u otvrdnulom srcu.   Ni okrenula se nisam, već je bio na pragu srca punog darova, željnog ih staviti na prozor nečije duše.   U susretu želja, dogodilo se…

Raduj se noći nad istovetnim licem što te sećanjem oblači ostavljena deca u zagrljaj će ti poći dok se mrači S rukavima skerletnim od bledog peska ugasiće dan u čast smrti srcem što k’o freska uplašeno tišinom ćuti Zar ne čuješ cvetanje pleše žuti se ruža crveni dren i Novembri se smeše dok oblače snegom…

osetio sam u tužnoj promaji jedno sećanje procvetalo veče i dugo oblačio uzbrdice u prašnjavo nebo milujući mrak što teče za reč što ne boli i par rubalja iz one noći pod kojom na haubi sede zaljubljeni želeo sam opet da volim ljubavlju što je ostala u meni  

njemu…toplog imena i prezimena…još toplije duše i srca boje ljubavi…njemu očiju boje kestena što gledaju poput bistrog jezera, njemu pišem hvalu u ime mojih osjetila koji razbuktali se i pretvorili u otvoreni stručak plavog različka…. +++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++ +++++++++++++++++ O tebi, moje drago, moje pronađeno blago u obliku skupocjenog bisera…tebi usnama dotičem svaki djelić mekog lica, upijam…