Probudio se prijatelj iz kome! Pišem mu pjesmu, a kome bi drugome nego njemu kad sam sada zbog njega sretan, probuđenim životom sam inspiriran.   Reci mi prijatelju kako je kada zbilju uzmu ti snovi, kada ne znaš o javi, o čemu misliš? Molio sam Boga da se probudiš pa da mi nešto smiješno kažeš,…

Kad proljeće cvate zimi klime nema ni u rimi a kad snijeg zamete ljeti izreke se stare sjeti Žnjet ćeš ‘nako kako siješ znam trumpovski osmijeh kriješ slijedi majke Zemlje žetva ekološka stiže kletva

Ja nisam znala o tome da pišem, samo sam osećala. Onda je došla zima, te godine nije bilo snega. Sve nijanse sive su se iskazale. Pupoljak je jedan na vrh smokve, prkos udario. I gledala sam ga. Bili mi ga je žao. Znala sam da dolazi mraz, da latica neće biti. Znala sam da dolazi…

U sobi, kraj stola, Nalazi se gitara. Koja ima puno šara.   Ona sa lakoćom svira vesele pesme, Kao što voda ide iz česme, Kao što avion leti visoko. Kao što brzo leti soko.   Gitara srce ima. Ono kuca u ritmu muzike, praveći društvo momcima, dok osvajaju devojke.

Cice.. Vise.. Ko.. Narcise..   A glava.. Ko visi baba..   Zadnji komadi snage Posljednji vapaj Bespomoćno tijelo Leži ispod deke I poluna.   Duša tjesna kao I koža Za spas hvatala bi se I pištolja I noža.   Samo je strah Da ovaj život nije kraj.   Kraj.

Volim te kao… Što vojnik voli pušku Na bojištu o trećoj straži Ona mu pruža sigurnost Hrabri ga i snaži   Volim te kao Što astronaut voli Zemlju Kad sa mjeseca gleda njenu površinu Dok skačući gazi mjesečevu prašinu I osluškuje jezivu tišinu   Volim te kao Što rudar voli danje svjetlo Koje stidljivo prodire…

Govorili su Kreni naprijed Zaključaj ga u srcu I baci ključ Vrijeme će zametnuti Njegov trag Tu je on, zauvijek Dio je tebe Ali nek ostane spavati, Ne budi ga Govorili su Ali kako da im objasnim Da noću Kad se posljednje Gradske lampe Upale Lokot otključa I iziđe On Iz tajnog svog skrovišta I…

Kocka leda u čaši stocka, tek drugi stih na papiru i olovka. Čekam mošćeničko svitanje, kad ga pogledam idem na spavanje.   Za nekih pet minuta sinut će nebom kugla žuta. Pet minuta ću čitati pjesmu i probat ću shvatit njenu temu. Svi su stihovi iste boje, ima u njima nešto moje?!   Svanulo je,…

”The beauty and the moonlight overthrew you.” Leonard Cohen (“Hallelujah”) U trenu kada hladna suza krene, Odsustvo glasa stih i srce sledi, Radosti duše zaborave mene; Kad dah njen mladi oduva oluja I njena slika naizgled izbledi – Čuće se slaba, mlada haleluja.   Svetlosti bljesak ostaje na dlanu Pri svakoj reči koja osmeh krije…

Put

Gdje vodiš Gubiš li   Osjećaje? Snove? Osmijeh?   Sebe. Put                            ili                          tup?

Moja draga mama Što se dogodilo sa nama. Imali smo od rana Tako lijepih dana, A sada ne poznajem Što se dogodilo nama. Samo je tama. Volim te sada više Nego od prvoga dana.  

Tama

Od sve te želje Od sve te nade Da odem iz tame Tonem sve dublje I dublje U beskrajno dno tame. Zapleten. Želja jaka. Ali tama Vezala me Poput lanca. Svjetlost Je u mom životu Plaha. Samo da mi je U ovoj koži Doć do zraka.

Anđeo s neba u davnome veku Plavetnilom nas prosvetli i spoji, Blagosiljaše slavnu skromnu reku I njegov duh tu nastavlja da stoji   Gde mutna voda vekovima teče I sad se muči ispred ostataka Te mračne priče što čoveka peče, A zasvetluca od sunčevog zraka.   I žar sumračni zaslepi i budi Pred vlažnim okom…

O goro tako strašna a meni tako krasna Vraća se kraju svom izgubljeni sinak tvoj Vraćam ti se selo moje da upoznam običaje svoje To moja duša traži srce moje svika kaži Proširi krajinom Imotskom cijelom da ja volim selo dušom i tijelom

Trgni se iz  košmara zvuk tvojih koraka taktovi su novog grada privikni se na prašinu koju dišu zaboravljeni patetiku velikih i mudrih koji pišu iz tuđih glava iz takta i plesnih koraka pisat ću iz kuta zaborava i ljubiti do posljednjeg daha… Tatjana 2018

Dok dan još nije uronio u noć, koja polako razapinje jedra mračna, sjećanja moja vraćaju se tebi, u glavi pali se pumpa tlačna. Sve i da jesam svoj na svome, i da mi kavijar serviraju za predjela, nešto mi strašno želudac skuplja, u mislima mi se vraćaju sva zlodjela. Vidim jasno da više ništa mi nije slasno,…

Došla je ljubav na bilateralni sastanak. Nije mi ostavila mnogo vremena otkako je zadnji put odšetala iz moje rezidencije. Nisam se baš dobro pripremila za nju.   Sjela je na svoje mjesto, a ja se ni snašla nisam. Ne znam čime da je ponudim, niti što da od nje tražim.   Moćnija je od mene,…

Kao kisa na prozoru Slivahu se dani U nedogled U mora i okeane U beskrajnost Kao da nikad nece da prestane.. Bol koja tece Tragovima koraka tvojih Pomesana kisom iz ociju Strasno pece.. Kao od nevremena I strasnih oluja Kao od nepogoda Sve prohuja.    

Moj je svemir bijela plahta i ne želim nikud iz kreveta. Glava na jastuku od memo pjene sanja stvarnost oko mene. Sanja tebe kako spavaš s drugim, u takvoj stvarnosti ja se gubim, a u takvim snovima kao da spavam na noževima.   Na drugom jastuku ti si memorirana, do prozora je tvoja strana kreveta…

Kako diše nebo bešumno i mirno iza zimske magle zbijene i guste. Ako nazrem rasplamtelost naše zvezde, to neće biti stvarno. Vođen slepom verom izgubiću razum tražeći treptaje tvog glasa. Prozeblog od nade uočiće me vir onih sećanja očiju bez boje i istine bez stida kojima si prošarala ove zidove. Ranjen pred njima, čuvaću krajnju…

    Nisam te prebolio jer bolestan čovjek samoća se boji i tek samo za svoju – tugu lijeka si iska a ja poznajem boli i od zabluda veće jer ljubav kad umre ko zvjezda zgasne a neka nova joj žiška iskrama svojim tragove pepela za trene bar zatre te srce zaplamti da potroši stare…

Što ga se držiš Budi svoja Izabrao je on svoj put To nije sudbina tvoja Za stvaranje Potrebna je patnja Svako novo rođenje A tebi je do zagrljaja slatka Iritira te Dok strpljivo čeka novu šljaku Svjetlost se najsjajnije Vidi u mraku