Psino neuhranjena S truležne blagoslovi kapi Dan lep pre zadnje noći S pirom gladi krvna što zjapi Ja ću stojeći doći Ispod tajne, kao nevid, što me napi Jer slutnje sve su, o, prepevane Prećutane tuge sve su I strahovi svi dišu jošte; U avgustnom ugljen granju Ulje sunca kad se kosi S mesecom…

Nemojte me primijetiti, vi u odijelu od kašmira i suknji od svile, nemojte se ni truditi, ne dati se zavarati, da vas zbuni moja spodoba, niti mi priđite blizu jer mogao bih vas pljunuti, nikada se ne zna. Barem tako me žmirkate, opasan sam izgleda, iako to ne primijetih, možda vam večer pokvarim, a tek…

  Ma gdje da žive i rade A u pravilu s mora Dođe nam  rodbina i prijatelji Dođe nam naša dijaspora   Nabildani, poprženi I ugodna tena Od sreće sjaju Muž, pas, djeca, žena   U novčanicima bank kartice Za keš su odveć tijesni Odjeća po zadnjoj modi Auti novi, bijesni   Priča im je…

Jesen

Dok hladnim prstima prebirem vruće kestene u paprnatoj vrećici, romantika mi zapletena u kosu, dosadna kiša opet rominja, a ja požutjelo lišće gazim laganim cipelama, tiho se sumrak spušta nad maglovitu ulicu i polako se pale svjetiljke…

Glupost

Nisu sve riječi za svačije uši, A ja ih uporno dijelim svima, U svojoj naivnosti, neznanju i gluposti. Velikodušna je glupost moja. Svaki dan me podsjeća da postojim I uzalud pokušavam pobjeći. Teško je protiv sebe, Još teže kad povrijediš voljene.

Jutarnja rosa pokrila je čitavu šumu, parkovi su puni kapljica i željni zraka sunca. Drveće diše i osjeća se nada novoga dana, dah je pun vlage i radosti Nakon noćnih mora proteklih noći čeka nas pothvat za pobjedom Ljeto mu je ime, zov života, ples prirode, ritam zemlje Dozivaš nas, Božice, dozivaš u dubinu spoznaje…

sva krivnja je na tebi, dežurni krivče naivni, hiroviti, nestabilni mladiću  pseudofilozofu i kvazidohuvnjaku nerječiti pjesniče i tragaocu nevolja srpanj za srpnjem, ti kipiš izvana i iznutra svaki korak ti je topot nepokajane prošlisti koju pokušavaš izbrisati nervozni čovječuljče smiješna mala životna farso gdje je junaštvo u srcu i plućima i zahvala samom sebi što…

Ah

  Ah, želiš li da ti pišem o ljubavi, i o  njezinim moćima, i kako raste i smanjuje se i boli i nestaje , u nama , u našim očima. I koliko sam suza zbog nje prolila i danima i noćima, i koliko sam ljudi voljela opčinjena njezinim moćima. Ah, i ljude i svakakve lude…

  Neću ti pričati o prolaznosti, jer znamo da sve prolazi. I da  osim  vječnosti same, ništa ne traje vječno. Bio si prolaznik u prolaznosti mog života. Čudo koje je bilo pa nestalo. Baš kao što  život je pa nije. I bio si moje posljednje čudo- jer u čuda više ne vjerujem. I ponekad mi…

Kuda vode ove misli, kuda će poći ovog jutra? Jer čini se ko da nemaju ni jučer, ni danas ni  sutra. Kao da ne postojim, kao da ne dišem, samo dane redam teškom mukom pišem. Zatočena u životu, životu koji ne živim, ne gnojim više polje nade, sa svime se samo mirim. Nema želje ,…

Naš lipi anđele, odlaziš kroz šume sjevera, tu duša ti ne pripada. Nama ostaju teške noći i grubi dani, jer bez tebe nestat će sunca, druge ćemo prositi za mrvu ljubavi. Zadnji put Vela Luka kaže ti laku noć, a teško te zaboravljamo svi. Ajde zbogom, vrime je za sjećanje. Ostaje tek trag u beskraju.

Dragi moj, rijet bi ti moro, Možda ne ćujen dobro A lipo san ti reko: ko neki ćoro Al znan da: As ti Gospe! Nu, ako se vjedro mora na rivu Prospe (A kada se mora, onda je i od mora) Bit će srića! Čuti ćemo kako šumi iz mora Pisma Olivera Dragojevića (31.7.2018, tvoj…

U Cunoj Gori je sve cuno Ne vidi se pust pred nosom, takva ti je ljubav. Nema tamo democroatije, tamo ti je sve kako Kaže precjednik, a kako je mrakac Svi cunogorci moraju pušiti. I tako  precjednik vidi NAROD po žaru cigarete. Nema labavo, jer tamo nikada ne pada mrak. Tamo je stalno mračno, jer…

Feničani opet grade Sidona i Tira lađe. U Memfisu nasred Nila cvate opet trgovina. Odisej se poći sprema Itaka je njemu tijesna. Kalipso ga vjerno čeka. Gdje je dosad?Već je bijesna. Aleksandar u pohode pokrenuo trupe nove. Hanibalova Kartaga ide opet preko Alpa. Bartolomeo i Da Gama plove k novim obalama. Sva u zlatu Kleopatra…

U rano jutro Dok se rosa rađala Dvije su srne pasle Livadu nekošenu Oduzet ljepotom Utopljen u mir Dovoljan je bio Taj daleki blagi Začuđeni pogled Podigle su glave Još žvačući sočnu travu Nestale u šumarku Svoga svijeta Što to nosimo Iz dubine vremena Mi sijači straha  

Vrijeme spaljenih snova i Spaljenih mostova .. Vrijeme tihih jecaja i najtiših šapata Onaj tren kada nebo ljubi zemlju i zrak iskri kao lud usred siline dvaju svjetova Ono vrijeme kad snovi nestaju u žaru Budućih želja.. I tako proklet smješak na usnama bezimenim…I ruka u pozdravu jednom zaboravljena.. Ovo je vrijeme kad hrabri nestaju…

Bol

Lijes suze, kao da si slepa, Lijes suze, i molis se Bogu, Da ti opet iz povratka nece, Donet u ruci isecenu nogu. Seces vene, ti u moru suza, Seces vene, i molis se Bogu, Da ti opet iz povratka nece, Doci on s povezon na oku. Pises ti, a ruke ti drhte, Pises ti,…

Ako vjetar dotakne me. Šapne mi da si tu. Ako lišće koje leti. Snijeg koji pada. Baš onako lagano. Dotaknu me. Kao što si ti. Vani hladno je. Noć je tiha. Ja hodam kroz grad. Prate me pahulje. Muk. Hodam niz ulice snijegom prekrivene. Iza mene tragovi i sjene. U polu magli kao da te…

FIFA Svjetski Kup Piše Ante Marinović, Stankov 1998 FIFA Svjetski Kup Ta prkosna i voljena koja srdi i veseli na bojnom polju lopta Ona k’sebi privlači fine dečke i publiku sa svih kontinenta Gle više od sto malih i velikih država takmičili se s’njome Da kako bi oni časno digli slavu ime i ponos narodu…

ODLAZE

nečujno, polako, iznenada ponekad uz pismu galeba letača, umotani u bilo, sretnici jer oni su svijet učinili biserom balada, uz njih plesale su ptice, kaskali konji i lepršale na pozornici balerine, odlaze, možda zauvijek ili samo na odmor da napiju se vode planinskog potoka, smognu snage za neki novi moment i ponovno zavrte kolovrat sreće,…

Nisam spremna bila biti mama, a ti si me već majkom zvala, nisam ti stigla pružiti što si htjela, a već bi mi rekla “Hvala”… Iako mala, već si jako velika bila, malo biće sa srcem veličine svemira, pjesma Anđeoska u tvom je glasu, u tvom zagrljaju lijek od svih nemira… Hvala ti kćeri za…

Gdje se krije nježno svjetlo, zeleni  potok i iskričavo cvijeće izniklo oko njega, u kojoj gori bosim stopalima tragove ostavlja princeza čarobnog svijeta, na kojoj grani zlatnog drveta šušti lišće posuto sitnim draguljima, iz koje daljine dopire svirka umilne harfe…