Utisnula sam na sličicu jedan nježan poljubac. Ako ne bude sreće, da bar sitni dio mene bude ponekad uz njega. Eh, pojma on nema koliko je romantična ova moja duša, skrivena od pogleda znatiželjnih zlobnika i ostalih što ne znaju, ne znaju kako je to zavoljeti i nadati se, ne doživjeti uzvraćenost, patiti u tišini…

Ne želim živjeti Površan život I brinuti se Za poštanske markice   Trebam zabrijati I otkriti da Mitska stvorenja Ipak postoje   Koliko duboko U zečju rupu Želim ići Duboko, duboko

  teška je bila moja noć,  samo još jedna u nizu odvratnih, umjesto snova  krik gavrana udarao bubnjić, predmijevala se krvava zora,  ne od sunca na istoku, od plača, muke i koljena izderanih… put do tamo  trajao je vječnost, ulice pješaka  gutale  misli, pitanja hoću li moći ući…tamo.. ma ne zna svijet gdje je ta kula…

Nisu ove moje četrdesete Niti teške niti duboke Jeste da imaju aromu sjete Ali nedovljno da se srce navikne Još uvijek je ljubav dobrodošla Od moje vjernosti ispletena Mojim borama i sijedim ukrašena Mudra da prepozna šta je opsjena Ali četrdesete nemaju snage Za bižuteriju i lažni sjaj Trebaju im priče duge I da se…

Mozes naci nacin ako zelis sa drugim ljubav da podjelis, da se smijes iskreno, glasno ljubis srcem njezno i strasno. Mozes naci put ako zelis sa nekim bol da podjelis, da zaplaces kad jeca dusa pricas nekom’ ko zeli da slusa. Mozes naci stazu ako zelis sa nekim zivot da podjelis, da otkrijes svoje vrline…

  Što me čini drugačijim od drugih Da li moje neprospavane noći Nenaviknutost na svijet oko mene Ili tihi jecaji u samoći   Da li su to moje kameleonske oči Izbuljene u agresiji do neprepoznatljivosti Moje crveno lice i nos Ili prijeteći škrgut vilične kosti   Možda je to moj bijeli jezik Isplažen kao zastava…

Šalica procijeđene kave, dva grama trave, deci konjaka, pola šake badema ili lješnjaka, jedna velika žlica maslaca od kikirikija i barem pola ecstazyja. Staviti 30 sekundi u blender pa pola sata u frižider. Da bi više uživali u shakeu i doživjeli potpuni gastronomski orgazam, potrebno je piti na slamku i govoriti njam njam.

Možda je ipak previše ičemu se nadati, a boli me rana koju sam tek nedavno zacijelila. Da, baš to- zacijelila, ne iscijelila.   Možda je bolje da ostane distanca među nama, da budemo prijatelji, da te pokušam preboljeti, jer bojim se ipak tebe i dalje voljeti.   Bojim se zbog paklenih muka koje je moja…

Opisati ono što osjetim svaki put kad je spomenu… Ne, ne mogu.   Samo mogu reći da je rana još svježa, da u ljubav još sumnjam, da se pitam hoću li ikad moći stvarno povjerovati lijepim riječima.   Ona je, znaš, od listopada moja facebook frendica. Nije nikad nijedan lajk stisnula. Nikad nije ništa komentirala….

  U gospodina ja vjerujem, on mi život dade na dar, u gospodina ja vjerujem on mi ljubav da da ljubim svoga Boga svom dušom i svim razumom svojim. U Gospodinu je snaga, u Gospodinu je spas, hvalim ga i slavim ne mogu živjeti bez njeg. U Gospodina ja vjerujem, on mi je sve.

Mjesec je opet zauzeo noćno nebo, srebrnim sjajem dotaknuo sve nemire mojih dlanova, ružičastu vrpcu u kosi sjajnom učinio, noćas, grube obrise mračnih ulica blago izvio iz njihovih pravaca i zvijezda repatica proleti u daljini između dvije osvijetljene kuće, zaustavljajući dah i pogled u trenu…

Pusti

Pusti ruke da lebde u mirisnom zraku, osjeti snagu mora, i biserna školjka zna da je život sreća sa bezbroj cesta, koje stalno putuju oko nas…

Pismo

Ponekad ostaje nejasno zašto ne završim pismo i stavim ga u omotnicu, s markicom i uredno pošaljem na adresu zaborava, kao i sve što traje do jednog trenutka kad sve ipak samo završi i ostane praznina, zašto završiti pismo kad se može napisati toliko novih, zanimljivh riječi, a  kraj ne mora doći nikada…  

Veliko joj srce kao svemir a dusa kao more duboka, osjete i najmanji nemir ta dva velika sanjiva oka. Sestrice joj zvjezde sjajne rasute po njenoj kosi, do uha dopiru tajne koje vjetar hitro nosi. Lice joj rosa jutrom mije a nebesko sunce cjeliva, kad se ona nasmije k’o da proljece doziva. Rijeci su joj…

Sjecas li se dragi brate kad smo djeca bili, sjecanja me uvijek vrate danima koje smo ispratili. Svadjali smo se mi cesto katkad bi se i potuc’ znali, al’ u srcu cuvamo mjesto jedno za drugo zivot bi dali. Sjecas li se moj rodjeni igara sto smo izmislili, djecijom mastom vodjeni neraskidivu vezu izgradili. Bili…

    Ne pitam te kako ti ide u ljubavi? Puštali smo brodiće od papira u one naše šančeve ispred kuća i čekali da se pojave iz betonskih cijevi Čak sam jednom i pismo u bocu stavio i vjerujem ako ju neki lokalni pijanac nije primjetio da se i dan danas nada sanjarevom moru u…

Oduvijek sanjam. Sanjam daleke plaže tropskih krajeva. Sanjam turu vlakom kroz veličanstvenu Rusiju. Sanjam grčke spomenike i stare hramove.   A imam i jedan posve magičan san. Sanjam jedno srce što će putovati sa mnom, možda svijetom, puno više beskrajem života i ljubavi. Jednu dušu za ostvarenje najljepših snova.

Da, gospodo… Došlo je i to vrijeme kada čovjek više nije. I nije i nije!   A to što jeste?… Jest, jer jest jeste.   Jestiv je planetarni čovjek. Jestive su njegove zore!   Ali, ja ne vidim zoru. Vidim jedno predveče, vidim noć kako se šunja i ulazi i u dobroga i zlog.  …

Pisala bih ja o sreci al’ rijeci ne mogu poteci, na ljubav pomislim al’ nista ne mogu da smislim. Mozda bol da opisem? Ne. Ne mogu stih da napisem. Ljudi – nepresusna tema al’ strofe nema pa nema. Danas spava moja muza, odmara od smijeha i suza, skriva se od tuge i boli danas ne…

Tko si ti Odakle ti pravo Da ušetaš tako Slobodno U život moj Nisi ni pitao za ključ Otvorio si vrata Šifrom Koju si sam odgonetnuo Ali moraš znati Da se bojim Ponovno zavoljeti Ne znam hoću li moći Ni hoću li znati Pružiti tebi Ono što mi srce želi Jer dva smo svijeta Istoga…

Krvnici

Kao da mi je netko imao duše reći Ljubav je magija, a magija su riječi Količina moga gnjeva i veleizdaja brojnih Osjet tuđih boli kao opijum na vršku usana mojih Želim osjetiti to zlo, tu zluradost Preokrenuti ploču i ispoljevati svoju pakost Fantazije o osveti bijeg su potlačenih Entiteti što se ljepe za mene traže…

” …jutros sam čula urlik vjetra i tužni jecaj grana golih Ko da mi netko šapunuo u uho Ako već živiš – onda i voli… ” — Super Silva xxx Samo pečat krvi moje Ugljena I uvenule ruže Šaptaj propuštenih proljeća I usahnule duše Ti koja riječi moje brojiš Hvala ti što postojiš Znaci viteštva…