U našem svijetu baš sve je relativno zlo je na dobro oduvijek bilo kivno uvijek je zavidjelo mu na dobroti dobrići jedni prokleti pasji skoti A dobro oduvijek samo je dobro bilo neka si zloća isto si moje milo i tako žive i sada, zlu dobro sanje u našem svijetu nada je opraštanje

O, djeco moja, Koliko je godina prošlo, dok vam nisam mog’o napisati pjesmu: Od siline tog osjećaja i danas mi zadrhti ruka…. Iako je ta ruka mrtva.   Ipak, ona živi u svakom atomu Svemira, U snovima dječjima, Živi u blijedim sjećanjima I u ovim riječima.   Izmjenit će se eoni, A Zemlja će se…

Stojim gol pred tobom, Riječi danas Tako malo znače.   Vidim te sjajnu, Tvoji su korijeni daleko od mojih, A sve o meni znaš.   Vidim te sjajnu, Zaboravi zakone, Jače od nas.   Stojim gol pred tobom, Večeras riječi tako malo vrijede, Zidovi su između nas.   Djeca su naše ljubavi Blistava, Naši prijatelji…

znam da me ne trebaš više. iz tvog neobičnog uma isprale su me kiše. a srce ti nikada nisam ni dotakla… žao mi je što ti nisam bila veća utjeha. žao mi je što ti je stvarnost ova preteška. žao mi je što si me odbacio… a mogla sam ti biti podrška. iskreni prijatelj nikad…

ZABORAV

Zaboravi da si ju sreo kada je zima tvoj sivi grad uzela pod svoje zaboravi da si ju sreo kada su svi zatitrali vidjevši njen pusteni šešir kojega si možda domislio da prekriješ buktinju u njenoj glavi znaš da ju ona sili da racionalno važe koliko si vrijedan zaboravi da si ju sreo kada si…

Sunce zašlo je Mjesec se skriva Noć tamna je Cvrčak himnu svira Pružam svoju ruku Srca puna nemira Tražim tvoje usne Sa milijun dodira Toplina naših tijela Jača od hladnoće svemira Sad grije dušu ovu Presahlu i gladnu odmora

Dječače umorne ti oči plavetne, na zemlji su se pogubile, nisu ljubav svoju nikad ljubile!   Dječače fale ti razgovori dugi, zbog kojih ćeš sa radošču u srcu zaspati i poželjeti se nikada ne rastati od dodira djevojčice umilne!   Dječače fale ti ruke brižne, djetinje, koje su raspjevani leptirići licu tvom, položenom u molitvenu…

Smisao

Na granici boli i užitka Tražim smisao u nama. Ne mogu ga pronaći u sebi. Osjećam da te gubim, A upravo ti si bila smisao. Ne znam da li osjećaš isto, Ili postajem samo jedan u nizu Od onih što su izgubili dodir sa stvarnosti I postali žrtve vlastite zablude.

Snijeg

Snijeg  je prekrio grane nadvijene nad zaleđeni potok, u daljni bijeli se most i daleki krovovi kuća, gledam ih izdaleka dok hodam po snježnoj stazi, a moje čizme ostavljaju nečujni trag…

San mi grle, javu ne. Nisam u njoj lipa anđele! Sva sam od sna protkana. Dušom donosim rajska svitanja, dok u kavezu tijelesnom bivam zaključana nepravdom. I možda je dobro biti zatočena u bolu, shvatiš slađano da samo tako osjetiš da tijelesnosti previše ne pripadaš. Duši san dopuštaš, on ti postane krila sa kojima možeš…

Nomad

U  doba velikog potopa strašan pogrom me bacio s jedne gore na drugu. Stigoh evo pod staru šumu što je lijepi plavi val stoljećima pljuska, nastaniše se tu moje pjesme, draga.   Kad te se požele moje oči, tad na osami okrenem pleća Velebitu. Bura hladna neka tuče prekaljena stvora, ja samo njedra zanjišem nježno,…

  Znaš da ja sam ta žena. Sva u crnom. Groblje tvojih strahova. Moje lice je mršavo i blijedo. Obrazi upali. Rubovi mojih usana krvavi su. Na rukama je blato. Pod noktima crvi. Sa mojih trepavica kapa sok divljih kupina. Među grudima čuvam obezglavljenog goluba. Lagati, lagati, ne znam. Umorna sam. Opasna. Prokleta.   Znaš…

  iznenadih se u trenu, iako naučena trikovima starije gospode, pomislih  možda još uvijek ima onih pojedinaca što razmišljaju svojom gornjom, pa vratih nekadašnje strpljenje, želim vidjeti novinu, hoću demantirati sebe, no,  čovjek se ne mijenja preko noći, poneki i nikad, samo puste želje bauljaju mislima kad daleko su od kućnog gnijezda, i upadaju sami…

Tvoje bijelo tijelo se cijelo naježilo. Danas je vrlo hladno za ležati gola i nepokrivena. Pričaš o temperaturi Venere i opet tražiš od mene nešto toplo, znaš da volim metafore. Inspiriraš me, kažem, evo ti popluna.

  Nisam ni znao da sam se uspinjao , dok ne začuh jauk srca razbudjenog iz zanosa  – Tog bezokog crva iz humusa sjete Otuda valja ovo zujanje u glavi…… Nisam ni slutio da će mi otkrunjena glava utonuti u oprljeno perje glinenih prsa svih onih bačenih ptica do dna litica pohotnih zvijezda A kome…

Domoljublje je naciji sreća najveća Piše Ante Marinović, Stankov Znam da će mnogi reći za poeziju pisati ima više načina a Marinović puno o Hrvatskoj ljubavi piše Moj odgovor bio bi vama da lako je pisati pjesme o moru mornarima i galebovima gorama i pticama Gore o zvijezdama živim ljudima i o njihovim bojama bitkama…

Trebam ti kao zrak. Bez mene ti duša jedva diše život. Trebam ti jer sam lijek za bolest koju boluješ. Trebam ti jer sam mir za tvoju uznemirenost. Znam da nisam ono što si tražio, ali sam sve ono što ti čini dobro. Znaš da me osjećaš na drugačiji način nego druge ljude. Znaš ti,…

  Zašto ove godine nisu moje Kako zora nemam Kako ovi dani nisu ko prije Kako je ovo vino grko Zašto ne klizi Zastaje u grlu Zašto kupi dušu Kako me ne ljubi Onako Onako ko prije   Kako plavo sunce peče a ne grije Kako dunje žute Zlatnu jesen nose A ne mirišu ko…

U crnom, muklom mraku Trak sivine ocrtava kavez Osjećam, njušim paniku u zraku Nazirem tek sjenku kroz rešetki prorez Kao u grotesknom izlogu Ona izvrće se i grize Pogled odvratiti ne mogu Obamirući od jeze Grabim po zidu za svjetlom spasa U želji da otkrijem ove more bit Prekidač donosi kraj užasa Sad uhvatit ću…

Obogati Srce čovječe! Piše Ante Marinović, Stankov, Australija Gle oni ljudi koji misle da im je vrijednije nekoliko tjedana rada Nego otići doma i reći majci zadnji zbogom ljudski se ne ponašaju Da takvih ima nažalost puno i puno koji idu u crkvu svake nedjelje Fratri i svećenici sa oltara govore vazda o Majki Božjoj…

On je moj. Prije stvaranja moga srca nastalo je njegovo samo meni namijenjeno, otpočetka mi suđeno. Mi smo jedna duša razdvojena u dva tijela, čekali jedno drugo, tražili i nadali se. Mi jedno drugom pripadamo.

  nadam se da je sretan. sve naše što je bilo odnio je vjetar. metar po metar. kažu da ljubav cijene nema. kažu i lažu. platih razumom. platih srećom. platih sama sobom. preplatih. i  ostadoh bez svega. al’ to je ljubav… prvo sve stvori pa onda razori. nije to igra za onoga tko se boji….