Kad bijah posve mali, koliko oveći pijetao što kukuriječe na očevoj krivudavoj čestokolici…, navuče mi se plavičasta omaglica na zelene oči, kao čežnja o proljetnim sutonima. . Sunce žarko mi potamnje na visini; a ljudi su kao sjenke po čitave dane lelujali, sve naginjući svoja zabrinuta lica nadamnom, tepali mi. . I kao kad sitna…

Kolone hodaju gradom šepavi zaostaju žene tresu velike sise u fontanama čoravi gledaju gluhi čuju retardirani drže predavanja anarhosindikalni pederluk opet nema odgovora na kolosov udarac mudima po čelu kolos gazi sve točkovima istorije u nazad iza njega ostaju čučavci istine čmar je postao centar energije usranih do pupka zlatni čučavac oltar naše zbilje maestralni…

Bilo je lijepo voljeti, željeti i nadati se. Sve dok bol nije postala veća nego sam bila sposobna nositi. A ne bi toliko boljelo da nisam vidjela u tebi jedno predivno Božje djelo. I bez obzira na tvoje mane i na rane što si mi nanio, još si u mojim očima više nego divan. Ispod…

Nakon svega misao prevladava. Ona zna da je previše toga što nas čini nespojivima. Tamo gdje je on pun vrlina, ja posjedujem bezbroj mana. Tamo gdje sam ja jaka, on je ispunjen slabostima. Da je ikad išta počelo, ne bi dugo trajalo. I mada osjećaji nisu umrli, nada odavno ne stanuje u srcu i duši…

nisam baš sigurnaje li pravi način ali nemami druge, uvijek u istovrijeme, sat, minut, sekund,izlazim iz kaveza usamljenosti,preodjenuta, odskitam u susjedstvo,tražeći neki očarani prostor kojiblista od svjetine, pravih ljudi,mojih sličnosti, da, upuštam seu avanturu brišući prašinu prošlosti,pokušavam na tom meridijanu pronaćinekog uzoritog, čistih misli, poštenih djela,nevažnog imena, bitno je samo da noć pokratim u dijelovima koji nanosetežinu i lome me u nesanici briga,a tamo, perioda prođe…

Iz daljine dopire zvonki zvuk klavira, tihe note odzvanjaju kroz noć, dok se bezbroj kapi tople kiše lagano slijeva niz prozorsko okno i latice ruža padaju na vrata od sna…

dve gospođe se biju ispred kina evropa goli muškarci prevrću po erotikama oseća se miris rakije i češnjaka netko viče da je šljiva rodila veliki tekstovi Miroslava Krleže na paketiću guznoga sapuna

Ravna ploča atlasa i kupole nad glavama onih koji ne cijepe čeljad špricani iz aviona kemijskom spermom obrana od zlih babaroga organski smuti i alufolija oko impotentnih muda džemper od dede i isusovke na čarapu 5G svirepost i ljudi gušteri internet kreteni bulazne obrisani profili i neobrisane guzice monumentalna polupismenost provincijskih kompleksaša ljudi postaju mase…

u ovom našem loncu klanjanja i klanja nafilovan digitalnim zlom visim ja o koncu tek mrvica manja nacionalnost?ja sam cd-rom i dok ovi cijepe sve Malo što mrda inekcije vruće prepunjene živom najbolje je meni crnom iza brda cijepiti se dobrim starim crnim pivom Refren: “jer su neke sljepe sile darežljive ovdje bile projektima projektile…

Zivot je sirov i surovposlao me natrag u skolu da opet polazem Ispit zrelostia ja sam od rodjenja buntovnikne moze mene zivot ukrotiti…opazam posvuda magnolije u cvatuopazam uz staze oleandre u bojama dugeopazam safire , iz fontana se kao vatromet prosiplju…pa pisem poeziju,zivotu prkosim… Zivot je osor i grubsvakodnevno mi se pokazujerazgolicen do kozebez odjece…

Zvonko Maković peronospora likovne umjetnosti Hrvatske Pjesnički sve zna drugovi mu dali vijenac. 1980. pisao je lijepo o drugu Glihi, O partizanu sve najljepše, jer ako hoćeš doći u Akademiju moraš sarađivati s drugovima. Docentski je radio s drugovima:Esejistički je Kniferu sjebnuo izložbu u Studentskom Centru. Nije bilo niti jednog meandra. Drug Maković zrno Po…

Kažu mi Proljeće je došlo Zamamni mirisi dugine boje Ne ćutim ništa U oko mom cvijetaju žute boje Tuga jeseni davne u meni caruje Jeseni me žute zovu Tu me žuti puti vode Maslačak je moje ime

Imam samo jedno srce, za sve ljude. Za cijeli svijet i jedan zivot. Trazim samo slicno, medju kamenjem neki biser, ili dijamant plavi. Kad ga dotaknem znacu da je pravi. Zemlja je pustinja srca, necu da njoj hodam sam, pa je moje ono sto od srca dam. Sve sto imam staje u trenutak jedan, to…

Zamisli kako bi bilo. Ti i ona skupa, šećete rukom pod ruku šetnicom na rijeci. Znaš, onoj koju volimo. Vjerujem da je i ona voli. Zamisli njene lijepe oči kako brižno prate vašu zajedničku djecu dok trčkaraju parkom uz franjevački samostan. Zamisli svoje ruke oko nježnog struka, razgovore uz put, o raznim temama. Smijete se…

Narcis je zapalio sunovrate u lovu na jelene i kada ga je zvala jeka nimfe u gori, odbio Eho. Opijen halucinirao, dehidrirao i ugledao odraz svoga lica kada se sagnuo do jezera da popije vode. Narcis se zaljubio, ali nije se poljubio. Jezero se zatalasa, a opijeni Narcis umre od žeđi.

Salomonova pjesma kako si moja draga sretoh te u gluvoj zabiti seoskih visina sretoh te lijepu i nevinu opaljenu od suncavih zraka i zaljubih se u prvi tvoj djevojacki pogled punu zudnje i ljubavi punu krasote i iskrenosti moja mala cobanice moja mala iskro cuvarice vinograda izolovana od svih daljina ljubim te svim srcem svojim…

cvijece u proljece kao osmjesi zaljubljenih osmoskolaca stidni i nevini cvjetovi iz bajke kao da se boje novog rodjenja kao da nisu zivjeli prija nekog proslog proljeca ovo sto nice mirise ovo je cisto ovo ima izvor ovo moze da pokrije cijele zemlje sad ovo proljeljece nije obicno ovo je po ljepoti drugacije ovo je…

Da sam Goethe i šećem po Weimaru, Pisao bih tako učeno da ništa ne razumijete. Sve bih vezao na moju ljubav riječi, onu staru: „Stih bi bio tako napućen smislom i ljepotom, da ga ne bi mogli odgonetnuti niti                                          vlastitim životom.“   Čupnuo bih tu i tamo latice koje ruže                       i dok bih…

Obala

Zastala sam na obali, mirisnoj od lavande i ružmarina i gledala lagane valove kako oplahuju  kamenčiće, sjajne na  jutarnjem suncu, dok je more brisalo bezbrižne tragove u pijesku ostavljene prije mene…

Zamisli…. Pauci dugonogiplešu na rijeci Plutaju mravina lista splavi. Strepš li ? Zvijezde su zagrizleod dva alasa udice,zategnimo strunenek nebo zaškumućei pati do nestanka … Ljutimo bogoveneka bace na nas crnih vreća rogovešćućuri se u menijer prilazi cunamimostovi će noćass naših obala pasti pod naletom talasaod dva pauka bosasrma se s mjesecaodjednom zamračilana nebo se usudhrabro nameračiladok…

ZLI JEZICI ne slušaj ih, ne opterećujsrce njima,to đavli su što vise na stubukišne noći i vrebaju,opaki, rđavi, uamazani otrovomsmrti i raskida, cerekaju senašim poljupcima, a pojma nemajukoliko u njima sjedi makova vatre,ne strahuj, ne zatvaraj mi vrata,ja hrabrost svoju u javnost dajem,uživam u sitnim satima čavrljatis ćukom koji poraniše nešto,nadopunjujemo se u pjesmi života,smijemo se istim stvarima, a on pticanoćna, gdje li…