Keopsova piramida je najstarija od svjetskih čuda, sagrađena je prije 4500 godina i jedina je ostala sačuvana.   Lako se spazi, vidi se iz aviona pa je u pustinji u Gizi piramida otkrivena.   100 000 ljudi ju je gradilo. 20 godina se gradila. Uz obalu Nila   sunce je pržilo, ljudima su se od…

O besmislu zborit želim onom čistom očajanju crnu žuć i gorki pelin muku noću, muku danju O pjesniku koji želi ispjevati nešto novo o papiru što se bijeli kad na njemu zamre slovo Jer kako ga objasniti Boga, sebe, postojanje kad pjesniče besmiso ti krhki trun je tvoje znanje Sanje sve su samo sanje od…

Kako mogu tražiti svoju radost, kada vidim tvoju žalost Gospodine. Ne mogu tražiti ništa za sebe dok tvoje rane ne zacijele. Ne žalim što me razočara život, što nemam nekog milog svog, što nemam zdravlje, posao i mir u predanju Bogu svom. Ne žalim što me napadaju ptice rugalice. Ja tebe želim od njih braniti,…

Uzet će ti dušu za par riječi. Preduhitrit ćeš ga i ostaviti, Ako si dovoljno pametna. Ne poznaje ljubav U smislu koji tražiš. Samo onu iz koristi. Uzet će sve najbolje od tebe I onda te zgužvati kao papir, Ako ne uklopiš se u formu. Vrijedna si koliko i riječi. Potrudi se da ostane bez…

Kada iz pomrčine na svjetlo Papa Guede kroči nosi tamne naočale da zaštiti oči,   štap, frak i cilindar šešir. Crn je kao mrak, izgleda kao kavalir.   Sa naočala često desnu leću skine da mu se nešto ne dočepa hrane.   Kad je pun do čepa hranom popije rum sa dvadeset i jednim ljutim…

Nije vrijedno mojih riječi, Krvi, znoja, suza. Nije vrijedno reakcije. Otrovao sam se, Nedovoljno da ne budem svjestan Tragikomedije oko sebe. Nije mi ni krivo, Nije vrijedno toga. Kolektivna euforija Stimulirana iza linije otpora Splasla je u još jednoj sparnoj noći I ostavila pustoš iza sebe, Uz tek poneki trzaj Poluživih tvorevina I uz prizvuk…

ljeto

vonj ljepljivog jutra nadiže se nad agonijom neprospavane noći provedene u improviziranoj pozi Vitruvijevog čovjeka noć bez daha noć bez zraka vjetrovi su izostali vjerojatno zaostali na nekim najvišim vrhovima i svaki, i najtanji  listak samo nepomično stoji jutro bez daha jutro bez zraka

“Satisfaction” bje himna generacije tražismo zadovoljštinu… za maltretiranje i falsi moral pjevo se protestni Rolling Stones koral Reski zvuk riff-a Keithovog grief-a bizonska rika svih sljedbenika i ritam teži neg sve nam muke udaran bubnjem Charlija ruke Pjesmu sad prekrila zavjesa dimna vremena… oči što peče ona i dalje naša je himna život nam njom…

U travi brkati mačak zapeo za maslačak spazio malog miša kroz travu kako šiša I skoči macan spretno na malog miša sjenu uzalud trud mu bješe jer mišo nesta u trenu A miš je, uvijek se hvali dotada žrtva mu bio al ovaj mišo mali u travi vješto se skrio Iz trave mišić gleda macana…

Stazom kojom kročiš pazi na njojzi su mnogi vrazi i pripazi na okuci da te ne bi gladni vuci Prikoči se na strmeni da te ne bi dusi sneni a kad prepreka… preskoči paz’ se urokljivih oči uzbrdicom snagom svom da te ne bi munje grom Nemoj nikad biti trom oprezom izbjegni slom gibaj, gibaj…

Izniklo ružičasto cvijeće kraj mliječne rijeke, vrh planine u daljini bajkovito šuti, mekane bijele grane ogledaju se u bistroj  vodi, a nad njima oblaci tiho plove beskrajnim prostranstvom…

Jam

Ne zna se koliko je sati. Pola sedam u jutro i na večer su isti pokraj jezera gdje se kampira, a i brda su puna šatora.   Pije se točeno sa šanka, redaju se koncerti rocka, hip hopa, punka… Na nekima se opusti, a na nekima je šutka.   Preko dana je sve šareno. Jata…

U moru života Bacaju me valovi Na sve strane. I kad smiri se vrijeme Ostanem plutati sam. Ošamućen i bezvoljan. Nema cilja na mom putu I nema plana. Bitno je samo preživjeti.

Dan jenjava kao mašta sazrelih Bajkoviti hlad delfinski gnjuri slepim ulicama Dolaze novi mirisi koji sećaju na posramljen smeh Lako mi je ne mičući da uočim trenutak koji ne prolazi kao gnjilost ljigave gline pod asfaltom ruđenje bakarnih listova i opušaka koji se preobražavaju u leptire S terase u inat samoći grad postoji Laste ne…

Postala si ozbiljna žena, Dođe to s godinama. Moram ti priznati, Nisi mi draga ko prije. Počela si shvaćati život, Barem tako misliš. Ti ne misliš. Ti znaš sve o životu.

Slučajno pronađem poneki zaboravljeni stih. Odavno neku iz sjećanja iščezlu pjesmu. Zametnutu poput neuzvraćene ljubavi. Koja mi izmami osmijeh kao pjegice na licu djevojke iz susjedstva.  

Oluja — Kolovoz 1995 Piše Ante Marinović, Stankov Moj naroda ovo je posvećeno velikim generalima Zadri i Gotovini General Zadro sa herojima lomio i u Vukovaru kičmu joj slomio General Gotovina brusio Oluju na brusio i u Kninu glavu odrubio Josipa Juraja Strosmajera i Josipa Broza bravara jugoslaviji sotoni Sloboda je vrjednija od zlatnog teleta…

Napiši barem jednu ljubavnu pjesmu. Reci djevojci iz susjedstva kako je lijepa. Svijet gledaj sa očima čarobne mašte. Vjeruj u bajke vile i Djeda Mraza. Gazi po lokvama dok cipele ne skvasiš. Kada zima dođe valjaj se po snijegu. Razgovaraj sa slučajnim prolaznikom. Na kolodvoru poljubi neznanku. Ukradi cvijet iz parka ili bašte. Nauči nikada…

Sta se desilo princezo iz 1001?!Pitam se,sta te je to odjednom razorilo?! Posle svih bisernih reci,dela,igre ljubavi da pokleknemo na prvom stepeniku.. Zasto mi to radis? Kidas mi dusu..Verujem,nije lako ni tebi,ali zasto me tako lomis,zasto mi nanosis tugu i bol?! Cujem samo bespomocne jauke u dusi,koji beznadezno zude za svakom crtom tvog osmeha.. Da…

(Cesarici)   Srebro je u kosi Godine mi bježe Ljubav ne prolazi Nositi je moram Sve teže je i teže   Pobjeći ne mogu Sve me tebi vuče Danas te volim manje Manje nego sutra Više nego juče   Kažu mi Sve se zaboravlja Sve prolazi Sve blijedi Nek ide sve dalje Sve to što…

Pogledaj je, suoči se s njom, kad je prihvatiš zatvorit ćeš oči i spiti, kazaljke na satu ne idu unatrag, a i ti sigurno nisi tamo gdje bi trebao biti… Grliš čašu, piješ hladan viski, krevet kao da je lanac savjesti, sjećanja, kao ranjena zvijer si iz njeg oslobođena, ne okrećeš se, ne gledaš ga…

MOLITVA

ča reči da ne ufendin Boga, samo zmoliti Očenaš na uvi Dan, za krv prolivenu, živote zgubljene, dicu ka ustala su prez oci i matere, a čuda je takovih, pensiri se mišaju kako glog u travi, sunce peče, ne rabi drugo soli na rane, vijola se bandira naše lipe danas tamo na visokoj stini, oči…

Jutros je poginuo jedan pas. Već standardni tijek događaja. Odgovorni ga nije držao na lajni, već je pas slobodno šetao. Izletio je pred vozačicu Peugeota 206 metalik plave boje, koja ga nije uočila prijevremeno. Nikada ne spavam širom otvorena prozora. No večeras jesam. Dala sam si oduška nakon noći provedene u šatoru, trzaja pod slijetanjem…

Ima jedna zemlja stara ime joj Kroacija Mundijalom ona hara nogometna gracija Njeno more i potoci iznjedrili ribice njene gore, škrape, doci Rakete i Lukice Slavonija Mandža dala a Zagora Rebića Hrvatska je zemlja mala Ćirotovih Dalića I još bezbroj malih tića čekaju plakete i curica i mladića sve same Rakete Ne srdi se ti…

Kako da ti objasnim Da nije do tebe Jedno moraš znati Do mene je I ne kažem ti to Tek tako… Tek da kažem nešto Želim da shvatiš… Da nisam spremna Odjenut ljubav Nije krivi broj Ni krivi kroj Boja njena crvena Kao da je za me Šivana Ali želim da znaš Da nisam joj…