Ispadosmo i dobri koga izgubismo. Dosta i imamo koga nemamo. Čije smijavice srce pamti? Čije lice vrijeme skriva?, dobro i disati umijemo za kim uzdišemo. Zaplači pjesmo, zapjevaj mi sviralo od trstike…, nema više Male Sove u sutonu plavoga danka.

Vjeran

he calls him faithful and they work together but when the night falls he takes glances at other men nothing is wishful thinking for him mirko is always on the prowl, always on the lookout ready to sprout his inner strength at the glorious stares of other stallions like him every friday’s a battlefield of…

Nada je ponekad lijek, a ponekad otrov. Otrovala mi srce, učinila ga ranjivim još više nego je bilo.   Bolje je bilo bez nje. Teško i bolno, ali lakše nego sad.   Da je bar nije. Dosad bih se već pomirila s time da nije moj i da nikad neće biti.   Nemam protuotrov. Valjda…

Majci #2

Znam da sam te povrijedio I gadno ranio Ali ti ne znaš otpustiti i potpuno oprostiti Ne dozvoljavaš građenje novog povjerenja Pomalo si uskogrudna i stroga, majko Ni vikendi doma nisu skorašnja opcija Ali… Kad se sjetim svega Svih ružnih riječi i nasrtaja Sve je u nekoj magli bijesa i muke A toliko te volim…

nisam još… zar moram još dugo da razmišljam, želim  kupiti kartu s istim rednim brojem, naše boje, pomiješanu mirisima slatkog vina, doduše ovog trena s rađanjem lipa, srce traži onu istu, kišnu, vrckastu noć kad sakrile se zvijezde ostavljajujući nama svoj podij, bez zahvale, tek zauzvrat, na orošenoj travi pustili smo tragove dodira, okolni brijegi…

  Zašto me pratiš crna ptico? Zašto baš ja da ti se svidim? Zašto sam tvoj izbor?   Osjećam tvoju sjenu Čujem zvuk tvojih krila Slušam tvoj krik Koji me nervira   Zašto baš ja? Kaži mi razlog, Da li sam slučajno izabran U nekoj sado-mazo lutriji Ili imaš neki plan Samo tebi znan  …

Naivni čovječe Misliš da možeš mijenjati Vječnost evolucije S ovo malo Intelekta što imaš Zarobljenim u vlastitom Vremenu i prostoru U vlastitoj stvarnosti. Zar nisi samo bradavica Na vrhu Božanskog jezika Kojom Bog kuša Samoga sebe?

Tko ponijeti može sve tvoje i moje Možda mu stope stoje U pijesku nekom drugom Ili mu se zvijezde u druga neba roje Tko može ponijeti sve tvoje i moje Vratiti utjehu Kraj koje se tmina oči ne boje Ni onoga što diže hajku Tko može sve ponijeti tvoje i moje Vidjeti boje One što…

Izađem na ivicu dana pred nebo, pa dok pogledom tražim, među noćnim biserima, brzu iskru tvoga imena, legnem tako unatrag u daleke misli i ne izustim dah.   U ovoj se noći nešto rađa i nešto umire, a ja bih da živim za i kraj tebe. Netko previše priča, a netko zanemaruje, a ja bih…

Za sreću, ljubav, radost i za sve što nije bilo, još par godina je ostalo, dok se mladost ne raspadne, sve u meni i sve moje. To što želim, hoću prije jer stoljeća nisu za mene. Nisam ti ja zmaj ni kornjača, kratka mi je priča i nema sretan kraj..?!

Srce od crnog pleksiglasa Sjajno, ali lomljivo Na krivog se namjerilo Sada tijelo kipi od prsa do pasa Željno osvete i pravde Spremno na svakojake zluradosti Pasti ispod ljudske časti Da otjera kojeg prebiva u njemu odande Krhki fragmenti, dijelovi izoštreni lomom Vrijeme je da okusiš slast moga gnjeva Da se kalež mog bijesa u…

Noćas se nismo dotakli, čak ni vrhovima prstiju, dva bića koja osjećaju među sobom snažnu vezu, neraskidivu. Sad znam, moguće je, da se bez takve ljubavi ne živi nit’ se mrije. Zidove ovog sobićka, planine, granice, prelazi sve. On je kao nitko drugi na ovome svijetu. Riječi mi njegove slatke zauvijek dušu griju. Rasplamsa za…

Budi oprezan s riječima Jer svaka riječ nosi oblik A svaki oblik ima kućište Gdje pristane Recimo, na dio moždanih ćelija I ondje izazove reakciju   Budi oprezan s izgovorom Jer svaki ton nosi tok A svaki tok ima struju Od koje ovisi rotacija Recimo, osjetilnog dijela I ondje ostvari formaciju   Budi oprezan s…

Balada o Ani Kad slast poljupcem brodi A more iz dojki kane Dodir se sa telom srodi U krasnoj požudi, Ane Ljubav je beskraj u letu Sunčev prah iz letnjeg dana Žudnja se množi u susretu Kad naga je i svoja, Ana Naša tela u grču i navali Gori smokva u rajskom bezdanu Kao utopljenik…

  Kako je nastao naš planet? Sačekaj, pitat ćemo Internet.   Zašto je ,,Ukleti Holandez” uklet, A Svetac svet Reći će nam Internet   S kim li sada poznata glumica dijeli krevet? Nije problem, I u krevet će zaviriti Internet   Bože, Bože gdje ide ovaj svijet? Što Bog ima s tim, Pitat ćemo Internet…

Bombardirani smo popustima samo za mirovince akcijskih prodaja prava plima za stare klince senilce Bombardirani chemtrailovima mozak nam oprašuju kemija s neba pada po svima žitna nam polja truju Neprocijepljenim ospicama farmakološki plač mladih mama od autizma prava pomama bombanja čuju se bubnji tam-tama Izbombardani sirotinjskim uranom da stoljeća nas doje kancer hranom monobacačima humanih…

Granu li sunce gorom, ili se nasmiješi na mene Ana Lelina, sa slike na kamenu, stare? Kakvu to divnu kći imaše davno stari Lelo, prva kuća do šterne u selu što bješe, i zašto nestadoše, i kuda nestadoše, Ana i Lelo, šterna i kuća stara? Svud se kamen goli oko dvora tvoga prosuo, iz zida…

Od jutra do mraka mi smo znali igrati zmurke, “suge”, fudbala, za igru svijet nam se cinio mali ljutili se kad bi mama kuci zvala. Sa sendvicem u ruci jurili napolje da ne propustimo nesto novo, sve dijelili puni ljubavi i volje, bilo je nase – a ne njeno i njegovo. Nije se gledalo kakve…

Utopio sam svoja dječja maštanja U kaljužice vode Poslije ljetnih oluja Moja mala jezera Spajao sam Tabanima sječimice Razrogačeno pratio Prelijevanja, stvaranja mojih rijeka, brana i obala Taj mali divni blatnjavi pejzaž jezera s uvalama i plažama Rijeke brzaju dolinama Iznad sam dugo čekao Pojavu malih žitelja

Kriva je bolnička soba što je naše vizije obrisala našim dodirom kriva je bolnička soba jer u njoj ti si spavala oči sklopila i na mars otišla kriva je ograda koja nas je delila koja je sprečavala da ti dam ružu kriva je jagoda od realnosti me sklanjala ili nije?

Melodije iz turskih sapunica… Čini mi se da jedna svira kao pozadina mog života. Jedna melodija sjetnih nota što označava tužnu sudbinu glavne akterice priče.   Mogu li se promijeniti ti teški tonovi?! Može li priča dobiti neočekivan preokret, okrenuti na sreću, pa da holivudski završi?!

Ovu sam pjesmu posvetio tebi zemljo moja i svoj braci u duhu trazenja istine nikome necemo dozvoliti Da nas naprave lude da nam horizont iskrive gledamo zivot ocima zivim i sve nam je ravno nigdje krivine na vidiku predivan pogled zivota vrijedan s visine gledan Ovi drugi meni dragi braca moja boje se istine ne…

Svatko želi komad slave cvjetovi su digli glave oštricom će zarezača skončat vazom gdje i drača I mušica dok u letu steć će svoju slavu svetu u raljama slatke laste bit će nadjev njene paste Svi se njopaju i žderu glađu svoje grijehe peru dok se mljacka i preživa orka guta morža živa Čupakabre krv…

Prolom srca i duše, a prolom oblaka na nebu. Kapi kiše su promočile robu i pod nebom kisnem srca slomljena i duše boje neba, duše bez zaklona, pod nebom plijena crnog jastreba.

Morska Neslana Malo se ljeto skrilo u jesen I listovima se opadalo Brdo se bunilo sto nije ravno Putu u polju se krivudalo Sve je nekako na svoju ruku Bilo pogrešno malo malo – Tebi se jelo nesto kiselo I morska riba ti bila neslana Ispričali smo priču do kraja I razišli se toga dana…