Ubrao sam tratinčicu Sa neizoranog polja. Trgao sam joj laticu po laticu i razmišljao o čemu razmišlja.   Ne znam, ali znam da sam ju ubio i da ju masakriram. Mislim da misli o čemu sam mislio da joj latice trgam.   Tratinčica misli: “Možda se igra voli me ili me ne voli   ili…

Pogledaj u oči likova u tami I uputi pogled prema prvom strahu A u trenu kada ostanete sami Ne otkrivaj tajne sve u jednom dahu.   Sačekaj da prođe bol iz ranih dana, Da zadrhti srce uz ožiljak bledi, Da prospe tišinu ista stara rana I trenutak straha naizgled se sledi.   I sve onda…

tako jasno poput bistre vode koja teče svojim tokom iz hladne daleke planine vidim solucije naših budućnosti..paralelne jedna drugoj,tako iste a tako različite i znam da u jednoj od njih si ti..zasigurno. ti bi rekao zar je to bitno?!zar je onda išta bitno??..ili bitno nekom postaje jer je nebitno i da je istinito bi li…

bit ću tvoj glas u oblacima jutra i rosi proljeća. tvoj jaganjac na putu puteva, osluškivati ću srce dok noć donosit će snove ljubavi, zajedno grlit ćemo livade prosute mirisima mlade djeteline, učinit ću te sretnim i ubrati baš onu s četiri lista, umetnuti u dnevnik susreta, zajedno graditi ćemo kulu, okititi poljupcima najviše zidine,…

        Stvari se raspadaju, jedna po jedna, jedna u drugoj, prva u trećoj, i nekim čudom tvore neke nove riječi i stvari, a da nisu maknule ni malim prstom. Hvata ih obijest kada shvate da mogu trčati i preskakivati jedna drugu, a nemaju obraza ni force pratiti osnovnu nit radnje. Nema ni zapleta ni raspleta,…

Koliko sam se borila, odupirala se tvojim riječima, pogledima, pažnji, tebi općenito. Koliko sam snažno pokušala odbiti te od sebe, kako sam bila uporna.   Uzalud.   Pokušala sam skriti od sebe i svijeta koliko si se uvukao pod kožu, koliko si počeo značiti.   Živjela u beznađu, pokušala te uvjeriti da mi je drugi…

  Udišu ptice zrak voštan i sen iz pluća mojih gar tamjana kulja ovaj Krst je jutros svježe posječen a iz zjena se sumrak u oči šunja I gdje sad da te nadjem kad opet želja se tvoja skrušeno predstavi sad vidljivom Bogu kako da dodjem,kad lancem sam vezan za klin u tvom usnulom srcu…

U novembarsku tihu i snenu noć Dok vjetar molove za srce mi veže Dvije svijeće pod nebeskim oklopom I mutan pogled u daljine seže U mokrim rukama skupljam suvenire prošlosti Dok nebo brijegove boji u zlaćano bakrenu put I kapima ljubi sjajne pločnike to ogledalo duše moje Kaput protkan kapima čežnje privijen uz tvoj skut…

Da, mogu ja to… Zapaliti kišu, uhvatiti sjenu Najveći pad da bude mi let I svaku laž da pretvorim u istinu A onda je sakrijem da ne vidi svijet   Da, mogu ja to… Od tebe učiniti jaku da slomiš me I da si pobjednica svih naših igranja Mogu pronaći svjetlo i vatru da ugrije…

Neznana ljubavi Tražio sam te tragom zvijezda Nema ulice u ovom gradu Da moje korake ne zna   Neznana ljubavi Nije dan smijenila noć A da nisam te tražio na trgovima Poznatim klubovima Oronulim bircusima   Neznana ljubavi Nije te bilo ni u predgrađima Obišao sve, poput mede sa ciganima Što za praznike smiju se…

Dotakni me tim usnama od pamuka Pomjeri moj svijet satkan od snova Potraži sreću na mojoj strani jastuka Jer ljubav je poput Fenixa, rađa se iznova   Samo treba pokušati…   Imamo mi na našim dlanovima I previše rana od laži i sjećanja Vrijeme je da otvorimo vrata snovima Da budemo sretni bez straha od…

Oko mene je polumrak osvijetljen lampom na baterije. Dosadno, opuštajuće. Evo prošao je plavi ponedjeljak, kažu dan sa najviše depresije. Jeli sada vrijeme za dane sreće?   Po zakonu velikih brojeva sada je onda vrijeme da se riješi teških križeva i olakša svoje breme.   Ipak to ovisi od osobe do osobe i kako kojem…

Tako počinje svaki dan. I u njemu je sadržan onaj novi prastari početak jutra koji se nikad nije dogodio. Protjecanje svega što ulazi u stvaranje koje se svaki put nanovono rađa već je unaprijed odigrano, ponovljeno  i zaleđeno u slici koja otvara vrata izvoru onog što neprestasno teče. A nejasna jasnoća, bistrina koja odudara od…

Bole me neke riječi, u srcu je magla, ne znam kuda krenuti, ne znam što je preda mnom.   Borim se s nepoznanicama, zamahujem mačem ljubavi potpuno naslijepo.   Bi li Ksena s povezom na očima mogla uništiti neprijatelje? Sumnjam.   Pa koje su onda meni šanse?    

U Biskaju valovi u križ tuče more baš sa svake bande preživiš li na duši ti friž i skršene broda kavobande Gulf Biskaja groblje je mornara valovi ko brijezi kad uskipte mornarica tihim snom odmara počivaju, brodi su im kripte Biskaj prava brodovlja grobnica vjekovima morem žale pere kad ga brodiš oko tebe tmica sve…

Suho cvijeće, nova zavjesa, uspomene na stolu, i jedan mali globus na drvenom stalku – sažetak trenutka u vremenu što prolazi bez povratka.   Ne muče me godine. Ne više.   One su utjeha srcu što zna da nekim prazninama doći će kraj tek kad se napuni određeni broj, kad se šum pretvori u izdisaj,…

  Idem naprijed iako ne znam gdje me put vodi. Osjetim da je trnovit, ali to mi nije prepreka. Ulazim bez kucanja i bez pitanja koliko je dozvoljeno ostati !   Ulazim sa maskom iza koje krijem svoju veliku slabost. Iza koje se nalazi velika čarolija koju samo on može izazvati.   Noge same koračaju…

Soba

Grizem svaku večer Ovo malo duše Što mi je ostalo. U tami moje svjetlo gori. Ne vidim ga I to me najviše mori. Probudim se iz sna, Oznojan i uplašen. Čeka me dan, Okupan u suncu. I moje brige, Što me opet u sobu vuču. Ne mogu se pokrenuti, Odgađam odgođeno. Nikako da počnem Nešto…

Stančić moj je okrenut na jug spram države ogroman mi dug mirovina mala mi ko uš hladan, kad se perem, moj je tuš Stančić grijem ja zrakama sunca penzija mi lakša je neg unca a kad vani oblačan je dan ja sa svojim dahom grijem stan Tad navlačim od NASSe skafander pozelenim kao oleander TV…

U šumi gdje rastu najviši jablani jer ništa drugo nema sunca, noći su dosta duže nego dani i noću lovi noćna ptica.   Ako nisu u svojoj rupi nego trče po šuštavoj travi, zečeve noćna ptica pokupi u gnijezdo gdje umru u stravi.   Ta su gnijezda velika, u njima ima prostora za gladne ptiće…

Uzeh za ruku moj jedini svijet,  koji miriše kao najljepši cvijet. Provedoh ga kroz prostrano polje bijelih ruža, gdje svako ima nekoga da mu ruke pruža. Pojaviše se niotkud,  te male bubamarice posvud. Pjevuše neku ljubavnu baladu  i o vječnoj ljubavi u dalekom gradu.  Kojoj daljina prepreka nije bila, pa zašto bi se ta ljubav…

Izvanredan osjećaj. Kraj njega sjediti. Očima grliti.  Rukama ljubiti. Osjetiti veliku toplinu oko srca, koja nikako mira ne da.   Ali, ipak se truditi, pažljivo razumjeti  svako slovo, svaku riječ.   Pa to kasnije u glavi slagati poput neke ljubavne slagalice.  Samo da bi neki smisao njegova rečenica dobila.

Vodi me plesom do vječne ljubavi, vodi me svojim koracima kroz podijum blistavi. Zagrli me rukama snažnim i zauvijek gledaj očima ljubavnim. Vodi me do kraja svijeta, jer moja ljubav je velika doista.  Spremna da u tvom naručju ostanem, i zauvijek tvoja postanem. Vodi me svojim osmijehom čarobnim, svojim osjećajima i poljupcima vrelim. Zavedi me…

Padam u mutnu žutu rijeku punu mrtvih očiju što nose ih struje u maternicu zemlje gdje se korijenje stabala dodiruje. Zaplićem se o priljepke koji su poput embrija iz epruveta završili život prije negoli su ugledali kako bjelina zvijezda nestaje u zorama zasljepljujućih svjetlosti. Gušim se u dimu preminulih pjesama spaljenih prije prvog čitanja koje…

dan bez oblačka, tišinu razbijaju kukci u korama hrasta i bukve, želim obnoviti doživljaj pješačenja, vrućina navire odozdo i brije čitavim tijelom, pokušavam dozvati pomoć ali samo jeka udara o krošnje, skidam ono malo krpica, jezikom oblizujem znoj sa usana, prstima tjeram kaplje nadimanih dojki, hodam korak po korak, vjerujući da dubina šume prepušta slobodu uma…