Teško mi je što nismo zaljubljeni, što umjesto leptirića osjetim knedlu i što si spustila maglu u kojoj smo jedno drugom izgubljeni.   Teško mi je što s tobom ne pričam, što ne znam kako si, nikad ne znam gdje si i što te nigdje ne viđam.   Teško mi je što ne želiš biti…

Gay grunge, no style Smoke, dark nails & borderline   Heavy metal and symphonic Lucky strike, cheap beer, not wine   Underline your eyes Concealer & nightmares Depression, psychotherapy & funny stares   What she says and how she says it She hits it like a dude Yet charming, underwhelmed, sarcastic & never rude  …

Ritam kuca na vrata i opisuje bijelu neonsku noć. Iza vrata svijet je ostavljen samom sebi, kupa se u vlažnom mirisu trave i makije, koja nespretno oblikuje svoj zapušteni svijet. Umjesto ushita, tražimo riječi i tu se krije ona prva zamka prijelaza iz nesvjesnog u svjesno, stvarnog u nestvarno. Umjesto prepuštanja blaženstvu, otkrivanju onog jedinog…

Snivaš na ramenu skritih svetlosti zvezda dalekih, snivaš na sreći mirisa skinutih iz moje duše i moje kože, spavaš pred budjenje ponovnog proleća, spavaš pred vratima livada cveća onih od juče, onih za sutra, a ja te gledam, novu te gledam, mila moja. (Zagreb, 14.nov.2017) * Foto *S.K.

Ona zna da isto želimo, da iste oči u svojim samotnim noćima sanjamo.   Ona je nekonkurentna konkurentica nekonkurentnoj ludi pjesničkoj.   Neka nas je druga već odavno prestigla. Njegovo srce je njeno.   Al’ moja ona nada se nekom čudu.   Čemu inače zavodljivi pogledi na slici profila?!  

Ponekad razmišljam Onako iz zajebancije Što bi bilo da na tren Nestane sile gravitacije   Imao bih neku glupu sjenu Zalijepio se za neku drugu ženu I odjednom kad se vrati sila Shvatiš da si se zalijepio za debila   A bilo bi zgodno vidjeti Kakve je tko sreće I zašto bi se tko uhvatio…

Žana Gamošica (dogradonačelnica Osijeka) naziv s-pjeva (na vlastitom primjeru korupcije Ž.G. dijeli poslove za projektiranje muzeja stranačkom kolegi a ostale iseljava!) ovo je živa antiteza koja se treba učiti na hrvatskom jeziku. ona iz Imotskog je davno prevaziđena: Što se sivi u gradu Sivom? (iseljenom Osijeku) Al’ su pročelja, al’ “iznajmljuje se”? Da su pročelja,…

Gledanje lepote tvoje, lepota gledanja tvoga, govor ćutanja gde sanjaju snovi, ovog trenutka sveželjnog moga, samo je tren večnosti ljubavi i srca divnoga, najlepšeg, mirisnog, i sasvim tebe, pune najnežnog dodira tvoga. Lepota gledanja, srce govora i najnežnog dodira neostavljene istine uvek u meni, mila moja … (područje Slavonski Brod, 14.nov.2017) *Foto *S.K.

Ako čitaš ovu Briju Cijelu pročitaj Čitavu Ćorav hvala Bogu nisi Disi Džesi Đesi Eej Frende Gdje si Herak Ivan Ja se zovem Kako se ti zoveš? Kako ovo kako ono Lijepo nam je Ljubav je svugdje oko nas Mržnje Nema Nj hahaha njanjanja Ovdje Prijatelju Raduj se Sretan budi Što si Tko si Uživaj…

Ovaj cvet čuvaj kao putokaz ka novim susretima, ka našim htenjima i željama. A tvoje srce gde sad da smestim kad najlepšu tebe već imam sasvim, a tvoju reč divnu gde opet da čujem, ponovo, nežno, tamo gde milujem ove časove lepote ćutanja, ove minute divnih voljenja, kada već imam sve reči tvoje, one što…

Не бирај лажни бисери не изговарај туѓи зборови не труди се да ги менуваш нештата животот си има свои патеки а јас сум пасивен слушател на своето срце. Кога доаѓаш и си одиш во лулката на денешниот ден сите се обични луѓе а ти си човек остров во бескрајно море што спие во тишината.  

Kaže nekidan jedna prija kako dugo nije napisala pjesmu. Pomislim, to i ja običavam reći, a skrivam ovaj plavi svijet od znatiželjnih.   Primijetim, gle, dodirnula je nos rukom.   Psiholozi tvrde da taj pokret znači laž.   Pitam se činim li ja isto? I znaju li oni najznatiželjniji da nešto skrivam???

U hladno jutro, maločas, sjedio sam u garaži i uz kavu i cigaru na tabletu čitao Jesenjina. Kad odjednom dođe pas. Sjetio me na moga Garu. U ustima mu je bila grana. Ostavio sam tablet na stranu, ne zanimala me više pjesma o kuji. Kad sam ga kreno podragat on ostavi granu i izađe van…

Navika mi je da proizvodim buku O kako te misli jako tuku   Sami gradovi su proizvod toga Odoh malo u šumu gdje je tišina i sloga   Sada jasnije čujem sav taj nered i kaos Dođe mi da se spakiram i preselim u Laos   Nema to nekoga smisla jer Moram povesti i samoga…

Kad oči zatvorim vidim prizore strašne. Vjetar odnosi neke uspomene važne. Ostajem sama u gradu smrti, samo se prašina u krug vrti. Praznim pogledom tražim tebe, u ruševinama života gubim i sebe. Padam,dižem se i opet padam… I opet te tražim,čak i dok stradam. Tražim te,nema te.Gdje si se skrio? Jesi li ovdje ikad i…

Sećam se da je na radiu bila pesma ” Moj bjeli labude” Stvorena noć za ljubljenje… I gubljenje… I onaj deo u pesmi ” kad me jednom ne bude, sve će vode labude da se razbistre” I jesu.. Ostavljam ti čisto jezero snova. Plavo prostranstvo želja. Možda neke slike nisu savršene, ali mogu postati ako…

Petorica brače gangu zapjevaše i stare rane cijevlaše O braćo sjetimo se naše kuče stare i matere naše nam drage Svoga oca ne zaboravimo i njega pozdravimo   Ali najviše od svega sjetimo se nastali smo iz čega Nastali smo iz kamena tvrda koji se pred nikim ne mrda Iz kamena toga selo je niklo…

tisuću svjetova tisucu latica jednog cvijeta i onog što spaznah, jednog svijeta. Meka latica okupana rosom podsjeća na obraz tvoj da te upoznam bi li te mirisala ili bi nam duše uskliknule i svi ti svjetovi se spojili u jedno??! Trebam ..želim..tako je uvijek neminovno tako je prolazno sve a ipak osjetim zov..strepnju..nadu. U mislima…

Jutra sumorna u noć se pretapaju, podneva i nema više. I baš kad mi se oči sklapaju, naviru sjećanja kiše. Ti i ja pod golim nebom, sami,ruka u ruci. Osmjesi vedri,pogledi sneni, ni traga bolu i muci. U zraku samo titraju strasti, siluete požude u vodi. Na nebu zvjezdani obrisi sreće još jedna ljubav se…

Puno puta sam čuo od ljudi da si mrtav grad i da su tvoji mladi svi siročad koja će otići kad tad. Istina je da odlaze u tuđe zemlje da se maknu sa burze. Ostave obitelj i prijatelje, odu nabolje.   Ti žališ za njima svakog dana. Tužan si što ne gore visoke peći i…

Mi smo djeca RH Pirea The children of Piraeus in RH Mi smo djeca Pirea. Kesten pirea. HDZ nam uvijek daje Agrokorski šlag iseljavanja u – Lice.   U našoj kućici RH nikada nije bilo Da nije bilo Pirea. (prostituiramo se-  kad god i kamo stignemo! Bilo gdje u EU, Zna se!) I nedjeljom i…

Ništa ima oblik zvuka koji mu prianja uz tijelo, jedno su u drugom, a uopće se ne dodiruju, i svatko živi svoj ritam u tuđem ritualu, ali na nekoj drugoj, zagonetnoj frekvenciji Ništa je uzbudljivo zato što nema svoju povijest, budućnost i pretke, nema se zašto brinuti i ne ostavlja nikakve tragove Njegovi su roditelji…

Kome ja trebam više, a kome manje? Da li zaborav se briše ili granica ostaje? Pouzdano znam da nikom ne mirišem, a niti meni ništa smrdi, nestale su boje, ni slika se ne vidi, ton pojačam samo, ako nešto mi se svidi. Nisam sam jer mi se to sviđa, sam sam, jer nitko mi se…

Bure sad smjenjuju juga a noćca hladna i duga i sjećanja što bole i boli što se vole Volim taj miris hladni oblaka tmastih i juga i njihov nastup skladni što jutru sivom se ruga Viola čut ćeš i fuga u tome šesnom poju dok kopni noćca duga sa danom novim u boju Otkad je…

  nezamislivo da bilo bi stvarno, a ipak događa se, nešto me drmnulo  duboko tamo, zbunjenost u glavi, ne vjerujem u istinu, spremanje kao nekad  davnih davnina, zar postoji još romantika u tom vražjem obliku, tuširanje, spremanje, malo, samo šminke da ne upropastim lice koje zaboravilo je na te finese, gledam na sat, je li rano…