Tko te čita, tvoje uzdisaje budi,Katule, ni u smrti nemaš mirapoput gejzira dižeš se u eterda bi iznova probudio strastione, koja za te ne htjede znati.Misliš da slična je bozimaočarava te njena silueta(zatravljene su oči tvoje)i tko sjede u njeno društvoposta tvome peru meta.Nalik si sapetom Tifonuokamenjenom u planini Etneu nemoći bijesa i srdžbeizbacuješ dim…

Snijeg je padao kao nikada, a male smijavice u gornjoj mahali ubijaše iznemoglog stvora? … Od kad nas nema pored široke rijeke, mi Vas ne zaboravismo – zvijezda nam! Mi mišljasmo da ljubav iznuriti ne može, tako nježna… nit muku duši zadati – dok Vas ne zavoljesmo. … Ljubav nam je srce spalila, a um…

Bubica

Kad sve pogledam i zbrojim ― hvala ti, Bubice! Za tugu i radost, mislim; hvala ti za pjesmu duše. Onda kad si bila tu, čežnjom si mi preplavila biće. … Onda kad su padali visoki snjegovi, mislim… onda kad je sreća prtila na promenadi. Evo, mogu sam, mantili zeleni ― pa blude…? … Primi pozdrav…

Saljem ti buket cvijeca, moj nepoznati, DruzeGledaj, niz brezuljke Proljece silaziu narucju ti buket cvijeca donosi, od mene.Otkrit cu ti kako sam buket slozilatako ces uvijek znati tko ti je cvijece poslaokada ti ga na vrata, iznenada, dostave. U sredini ti je najprijestrucak cvjetica bijelihkao biseri sjaju, pogadjas da to su djurdjice,cvijece moje premilo koje…

Isprest ću pređu od čistoga zlata – riječimaPoput čvrstih niti s kolovrata – riječima. Isplest ću za te gazelu od filigranasrcem boje grimiznoga ahata – riječima. Utkat ću u nju svaki tren žudnje i plačaI svih neispjevanih kantata – riječima. Prepuna neke čudnovate milinePjesmu rose na mjesečini hvata – riječima.   Ispunjena plamom, čežnjom miriši,usana punih…

Tužno je što četveroslovni ni svjestan nije koliko šestoslovna mu znači. Osmoslovnu je s razlogom odbacio od sebe. Da ju je volio, ne bi je ranio. Ali gore je to što bježi od istine da je šestoslovna ta za kojom mu srce čezne. Boji se boriti za nju zbog razlike u godinama i glupih kompleksa….

Muti se suza kad pogledaju oči nebo i sve što vječno traje – sve; a sunce me na tvoje lice sjeti, htio bih da me grije i grije; oblakom tugujem – vjetrom se tvoje kose latim, a mjesečina mi još stare čini prinosi duši i kao da šapuće i da živa je. … A snježne…

uistinu je tako,gotovo desetljeća četiri,on je čovjek mog života,dečko očiju poput vedra neba,usana vrućih, vlažnih i slatkih,legenda bio i traje u priči života,kapetan za kormilom brodau kojem često neposlušni sam mornar,ali on je taj, rođen da bude moj vođa,da me voli, da me mazi,i pazi kadprelazim neoprezno cestu,onda, davnih dana, tepala mu “moja košulja plava”,i brisala suzu kad moralo je…

Kaži mi… koliko slova je imala tvoja ljubav? Moja je imala šest. … Kaži mi… kakvu je tuniku nosila tvoja ljubav? Moja je ljubav nosila zelenu tuniku, na ljame.

Sve nježne riječi duše iz pjesama zaludnih mojih skupih u ovu kamenu šaku cijede se prstima nestaju lome Neka gasnu svijetla jutra prekrite bolne mrtve oči mrak mi dušu krije tama me moja zove Šiločinu želim žudim molim crne oblake munjama grme lete vale bijesne lupaju melju utihnu pobjesne načetu obalu ruše grome vabe uzdišu…

Oaza

Jedino palmino drvo stoji u proljetnom zelenilu male oaze, njegovo lišće ni vjetrovi ne pomiču, uspravno i sneno, ostalo je usamljeno pored plave vode i zamagljenog neba, samo se prašina na njegove  grane spušta u tišini…

Posipaš me simfoniom proljeća s behara grana ti sitna kalašturo i besrama sreće mrvo hljebna iz nektara opojnih bokala ludila osveštenog sladu ranih rušteva i jorgovana pčelo moja , mi ćemo skupa kada ti pričepe godine cunjanja – krila i kad ti preostane samo ubod da im zadaš

I tek sada shvaćam da nisam razumio zašto me nisu bolje upoznali; Nisam im dao, nisam umio. Moje misli izgubljene su, slomljene nespretnim stihovima. I nema povratka… Nema… A volio bih… tako bih volio da sam ponekad bio dovoljno hrabar da ne budem kukavica; izvlačiti iz klupka mašte beskrajne niti njima vezati predivne priče nedostižne…

Tišina

Tišina Muzika se čuje Tihi glas s notama putuje Zidovi šute tugu sluteStalo je vrijeme stale su minute Tišina Suza mi iz oka krenu Kad ugleda sliku njenu Crna kosa oči plave Njen osmijeh ne izlazi iz glave TišinaNoć mirna, oluja u meni Mjesec pored mene sjedi Suze mi osmijeh brišuDok zvijezde njeno ime pišu…

Piše Ante Marinović, Stankov Posvećeno velekim Hrvatskim junacima Rudolfu Perešinu i Danjelu Boroviću Nažalost Hrvatski lideri doma u prošlosti i danas ne važu puku lažu Hrvatski Katolički puk napumpali sa jugo otrovom da istinu ne tražu Narod i danas oni uče da lažu da su Englezi Hrvatski najveći neprijatelji No mudri Englezi su uvijek kažem,…

Svitkavica je čovek lenjaČas bljesne pa vremenom zaspi.Dubina ispod njegaZa ronioce je dušu svoju otkrila.Plavo more je pučinu na kraju dana odvuklo.Pesak kaže da je more njemu nebo,Kaže,,, Hodaj po meni teškim stopalima.”Seva nebo zbog plač ribaSvitak bi jutro da poželi,Ali umire na pesku.More pliva nad njim,,,Mri mi ti, mriSpavajPod pučinom plavetnilaAli doći će svitak…

Boze moj opet sam ti tuzan prazan kao stol isflekan i ruzan nemam snage nemam volje a bit ce mi zivjet tako Isuse dragi ja ti nemam puta gresnik sam na kilo izgubljeni vijernik umoran od snova vise nista ne umijem nisam slike vrijedan Boze moj ovog me zivota strah strah me ovih ljudi otupile…

još jedno dogodi se.bez njega na mojim grudima, isplati li se,Valentinovo bez crvenih srca, kolačića i pusa,ostadoh sama tamo daleko u odsutnosti misli,mrzim svijet i sve što u blizini se nađe,jesam li ja ta koja ponovno ostajem bez daha,ucviljena ispod neba, jedina u crnoj haljini od svile,duše nevine, bijele i još uvijek tako mile,ulicom svirači , graja i povorka u…

ako

Sačuvati ću za tebe osmijeh, zagrljaj i meko krilo u koje možeš utonuti možda sebe odmoriš, a mene zacijeliš iza spuštenih kapaka izmoždene zjene rađaju paralelne svemire u kojima bez sutra i bez jučer sve izgleda moguće – al nažalost ništa nije na usnama još nije do kraja ugasnuo ljubavni plamićak ako te obaspem zamišljenim…

Trustis gomilu alkohola I duvas drogu kroz pluca Vrijeme kroz ulicu se proteze lijeno Dok odvagujes predzadnji gutljaj kroz grlo Ulica prostire mrak u daljinu Dok glas u grlu odjekuje tisinu Koliko smo puta mrtvi, osjecali zivota divljinu Dok dim niz ulicu przi asfaltnu prasinu Sada je dva sata iza pola-mraka Ja trazim razlog da…

Znaš ja odavno ne čitam članke nema tu šta da se čita. Čitam i slušam samo komentare, pa nas onda vidim u svoj veličini naše minijature. Teško mi je zbog toga i gadimo mi se je odveć blaga izjava. Toliko smo evolucijski devalvirali da su i životinje na višem stupnju inteligencije. Toliko mržnje, prijezira, zla,…

I am trying to tame my minds when I remember because of all bad sides and now I have much better, but somethimes I really feel her like some phantom pain, something that once was here and left an error in my brain.

Eh, Kada bih bio žensko Kada bih bio žensko ne bih tratio vrijeme na filozofiranje raširio bih enciklopediju                  i šlatao se, na sve strane.                   Rađao bih djecu u bojama raznim, … S te strane, bih tako mogla, ratu da priprijetim I tako da kapitaliste, humano kaznim. Stavila bih svakome u kosu…

Starost

Smežurala se koža i naboralo čelo. Izgubila se ljepota u vremenu, Ostale su samo godine. Uvukla se prljavština pod nokte, Bespomoćno sada izgleda tijelo tvoje. Ostao je osmijeh na licu I zagrljeni nas dvoje. Bezbroj sjećanja i slika. Kraj je blizu, Ali tjeramo ga s vidika.

Putujem i gledam blistavo more uz cestu, a na radiju svira od Queen-a -Radio Ga Ga, još jedan sunčan dan, kroz prste prolazi vrijeme, kao pijesak klizi niz dlan…