Ako ota žena ne može biti njegova velika ljubav, možda mu nešto drugo može biti. Možda mu može biti jedna nebeska zvijezda, računao je, svakako. Možda mu ota žena može biti široka rijeka, ili barem malešni potočić… Možda mu može biti oblak ili kapljica kiše, ali neka mu nešto svakako bude. Ako će mu biti…

Između nas ima posrnulih anđela nitko ih ne prepoznaje stvarno. Kadikad ih pogleda slučajan prolaznik okrećući glavu od neugodnog prizora koji vrijeđa njegovu harmoniju. Samozatajno žive poput aveti grada i nisu nagi kao Michelangelovi krilati na nebesko plavom svodu Sikstinske kapele. Posvuda ćete ih susretati gradom; na pločnicima se zanose sad lijevo – sad desno…

Jos stojim na vrhu planine, kao i kad smo bili snazni. Ostajem sam pa mislim da sam jos snazniji, al’ srce je snijezno, u dusi mi je za mnoge tijesno. Ja jos gledam na nas zivot dole, a trazim i dalje nekoga da me vodi gore. Na vrhove snijezne, u doline zlatne, da vidim jezero…

Večeras mi strašno godi u zamagljeno proljeće šetnja po šumskoj livadi, gdje je porušano drveće, postavljeni dalekovodi i spava bijelo cvijeće.   Uplašila me se srna i bježi među hrastove, do lakog sna preskače bijele cvjetove.

Naravno Ja sam ona legenda O kojoj ste se toliko nenaslušali Da, što se čudite? Lovac ribe rukama Kralj sjevernih močvara I vodoopskrbnih kanala Pustara O kojima, bojim se niste izvoljeli čuti niti slova Naravno Ja sam i onaj kultni Autarh Velikog rukavca Da, što se čudite? Radnog naslova «Tone Pijavica» (i ostalog) ali i…

Pjesma tu mi ispisana tu mi duša moja spava na kuvertam’ od računa pjesnička mi gudi struna Kao djeca pjesme mi su ispisane lapisima dale su mi zavjet, besu da ću plovit i ja s njima Nepreglednim morem snova gdje od stihova je lova i gdje ljubav poljem cvate Srbin gdje ljubi Hrvate

Sympathy for The Kinky ones (LGBT konzervans)… polušaljivo Kada bih bila muško bil’ tad me volio Šuško bio bi tad to gay-brak preziro bi nas svak Kada bi nosila frak i crne ko Groucho brke da li bi pogled tvoj mlak značio kraj bračne trke Bili bi različiti al isti sasvim u biti samo bi…

  Bezbroj pitanja i zadataka Postavlja si suvremeni Pitagora Bezbroj je rješenja Al’ na jedno nema odgovora   Kako čovjeka učiniti boljim Kako dokinuti licemjerju, zluradosti, bahatosti Na to pitanje odgovor ne daje Niti jedna od društvenih znanosti   Kako se osloboditi zla Kako se osloboditi grijeha Da vuk bude dobar Crvenkapi Da Pepeljugi bude…

Rastopile se pahulje, nestala je zima smeđim granama zelenilo se budi dok u dužim danima više topline ima osmijesima su ozarena i lica svih ljudi. Izvirile u travi ljubice mirisne i žuti jaglaci pozdravljaju sunce posvuda lepršaju bubice sitne iz sna probudiše šišmiše pospance. Svugdje odjekuje milozvučan poj čudesno proljeće još se jednom rađa mladost treperi u sreći…

Poželim se izgubiti U dodirima prošlosti Poželim nestati Pod plahtama nježnosti Poželim te dodirnuti U sutonu vječnosti … Poželim zaspati I nikada se više probuditi U naručju Tvoje ljubavi … Poželim se vratiti U dane one mladosti Što ostadu spavati Želim ih probuditi I ponovno proživjeti … Poželim ali znam Ista kap dvaput Na dlan…

Noćas je tama pitka, Noćas se tuge gnijezde, Noćas moja zadnja bitka, Vodi među zvijezde. Vama ostaju pitanja, Jer više za to ne marim. Za mene nema svitanja, Od sutra ja ne starim. A ti, nježno me otpravi, I odjeni osmjeh na lice. Još jednom pogledom stavi, Oblog na ovo umorno srce.

Tko čeka, taj i dočeka, da uroni u moja bedra meka. Da stavi njega, moju zvijezdu iz Star Treka. I nikad nije dosta. Ja sam zapaljivi tigar, a ti nezasitan lav Ja mijaučem, a ti grizeš. I revno po meni kližeš. I moje roze maline ližeš. Što bi bilo da ti okrenem rit… Jel bi…

Zaključan u toaletu u knjižnici otvaram knjigu na wc školjci i na Baudelairovom sonetu crtam tanku, bijelu crtu.   Prve stihove Uništenja ona skriva, pošmrčem ju i krenem ih čitati: “Uza me je demon, što me stalno prati, Ko zrak neopipljiv oko mene pliva.”   Zatvaram knjigu i prije nego otvorim vrata, u džep stavim…

Ponavljanje me čini unosnim, nepredvidljivim i slabim. Svi me znaju,  dok traje dan, a noć je samo moja, bez početka i kraja. Ali, varam se, jer već od jutros pada kiša i nosi ritam koji se neda s ničim usporediti. Blagi zvuk njen tjera me van, i ja bez kišobrana i papira obilazim poznate gradske…

  Ova misao se ne poklanja nikome U njoj nema strasnih dodira ko krilima nježnim leptira roja U nju se jato sklupčalo zmija bez otrova , vatre i bez krila Ova misao tjeskobnim maljem sabija dušu u škatuljicu sjete

Proljece milo, proljece drago, ne bih te mjenjala, za svijeta blago, gdje si se, do sada, tako vjesto krilo, otuzno, prazno, bez tebe je bilo… Srcem te grlim, punim nove nade, upijam, mirise, boje, pupoljke mlade, od ljepote tvoje, zasuzi mi oko, bespovratno, za sebe, veza me duboko… Volim, tvoje sarene ulice, parkove, staze, svako…

Cuvam nas, od svih pogleda, daleko od bola, patnje, lazi, od svijeta, prevara, uvrjeda, u skrivenoj, nevidljivoj oazi… Cuvam nas, od ovog vremena, vrtloga poroka, “modernog” morala, od zlobe, pakosti u ljudima, na ostrvu, palmi, skoljki, korala… Cuvam nas, od tebe i sebe, od nerazumjevanja, iluzija, straha, lukave, sumnje ispijene, u moru, ljubavi, strasti, uzdaha……

Tata

Tata Dvadeset godina, proslo je tata, od kako si pokucao, na Bozija vrata, ostavio mamu, da o nama brine, a ti, da bdijes sa nebeske visine… Glasa ti se, dragi oce, ne sjecam vise, oci ne mogu zaboraviti, iste su moje, u srcu tvoji zagrljaji, zauvijek se skrise, licimo, to mi kazuju slike tvoje… Zasto…

Motor se pregrijao. Nisam vodila računa rashladiti ga na vrijeme. Na trenutak je zaštekao, a onda se u oku pojavilo upozorenje.   Nisam bila razuman vozač. Takav bi jedan izašao iz priče, motoru dodao ulja, pa krenuo dalje.   Ne.   Ja sam mislila da imam dovoljno vremena stati kad mi bude bolje odgovaralo.  …

  Ubrah nekoć ružu crnu A ljuba mi bješe Zina Sestra Džina Beduina Poklonit ju htjedoh tada Prvoj među sucubama Kakva je to Sablast bila!!! No kad nema nigdje sjene u pustinji Ruža vene   Ubrah nekoć  ružu morsku A ljuba mi bješe Pilar Kapetanka španskog broda Poklonit ju htjedoh tada Prvoj među gusarkama Kakva…

  I kupih tako četiri velika zrcala za odlazak Na vašaru gdje je sve na prodaju i gdje vise trbusi rasparanih četveronožaca (i glave)čak i mačke ispod natpisa”kunići” Na nesreću pokušah pogledati životinjama u oči nisam mogao I postavih tako  zrcala odlaska u sobu kako bih napustio najavljenu rasprodaju Supermarketa “Whitmanovi pojmovi uljulj- kivanja”gdje završih…

Lagano kiša gradom klizi, Granama vjetar se poigrava. On, sam sebi na brizi, Jedva znake života dava. Uz prljavo bijeli zid sjedi, A kapi kiše sa suzama, Lagano teku niz obraz blijedi, I nestaju u hladnim lokvama. O čemu li samo razmišlja, Nepomično sjedeći na kutu? Tek ponekad oči protrlja, I opet, pogled prema putu,…