Kada se radosti mjesečine pune, bjelinom plahti, pokraj mene opruže, ja s tobom dijelim tu ljepotu trena i darivam sebe, misleći te željno. Ljepota kada misli, tebi se obraća, prinoseći ti pehar moje žudnje pun, da ispiješ strast tijela što vijuga, ispod tvog k’o cesta, daljinama kroz noć. Dok koračaš me tako koracima lakim, postaje…

U proljeće Niče Klice. Uskoro Zima Bit će. Sjeme se sprema u jesen.   … nevezano na gore.   Kako god Da krene N e i d e. Nevjerica. … Došla je kao Vjeverica. … Što život Na komadu papira Piše. Dobro bit će.     Pala glava Ali ne I budala Kakva je pouka….

Neka ti noć donese tišinu na svojim metalnim dlanovima koji zveckaju kao rafali kristalnih suza na staklenim lađama. Zatvorena u duboki bezdan Tartara poput Krona i njegove braće il’ kao Persefona odvedena u Had, al’ bez mogućeg povratka i upućivanja u tajnu misterija osvita. Očiju prekrivenih crnim velovima još osluškuješ svoju beskonačnu misao koja postaje…

Kao da nisam U onim davnim pogledima tvoje radosti, U šetnjama stazama bespuća naših lutanja, U rečima najlepšim iz tvoje duše, U tebi kao najdražem milom prijatelju, Kao da nisam unutar davnih sanja Ja video ljubav. Kao da nisam Na opranim pločnicima naših noći, U osmehu tvoje lepote što budi, U preglasnom domu svih onih…

Nisam te se nagledao pa iako predivnu tebe dosta poznam još uvek nisam, još uvek ne znam, koliko je veliki tvoj zagrljaj duše, nemerljive vesele tvoje te reči, k’o ruža iz bašte što večno miriše tako sad tonove odjeka slušam i ovu tišinu slatko naruše glasni dodiri tihih pogleda, onih što traže odavno tebe, mila…

Sreo sam te sinoć samu na snovitim proplancima razgrto sam noćnu tamu da te vidim bar u snima Al ti lice bje u sjeni samo stas sam prepoznao vikao sam ja toj ženi da mi ljubav čini žao Sam se sjena rasplinula a na tlima koporan sred se zore pjesam čula što je pjeva oroz…

Ne mozes tugu tako lako dijeliti Mozes ju eto pokusati posuditi sagraditi joj lunapark od dima dosadit ce joj vratit ce se jos gladnija i razmazenija jer ova ovdje, neka je posebna sorta. A sto ako pokusas nesto novo pa je uzmes za ruku sutis s njom u mracnoj sobi mozda tada ti se smili…

  Mnogo je, mnogo prošlo mnoga ljeta, mnoge zime, al zadrhtim ja još uvijek kad spomene se tvoje ime.   Mnogo je, mnogo prošlo, ne osta nam više ništa previše se grijesi pamte premalo se ljubav prašta.   Kad samoća bol zablista sjete me u teškoj noći ko biserje zvijezde sjajne, sjete me na tvoje…

  miljama daleko, milimetrima blizu, svakodnevno ispijamo vruću kavu dok u pjeni iscrtava se znak zaljubljenih ptica, tu smo, slušamo šojke, požurile se predstaviti, neće valjda zahladiti tako naglo, orao kruži u potrazi za mladom, ne vidiš ti taj prizor, šteta, morat ću ti naslikati , znam smijat ćeš se  poput djeteta u onoj fazi,…

Sanjat ću te, ali te tražiti neću, dozivati tvoje ime iz ponora ova, bez neke želje da okusim sreću il’ da se budim iz svojih snova. Sanjat ću te i ostati bezvoljna, sa svime se lako pomiriti da ne bi mi zora postala bolna koju će burna noć raspiriti jer bure su svemira tako neosjetne,…

  List ovaj što klima tešku granu krtu dal prkosi vjetru ili on nebu svira Fijukom kroz rebra zovku za spasenje svijeta podno sebe pijanog od srebra U to blato on neće ni mrtav da padne nek postane kostur – srce nek se klati ko pauka djeca izmedju tih žica koje hrane svirca što prkosi…

Noć teče Ti me nečeš. Opet idem pješke. Ostale mi samo pjesme. Na srcu rane teške. Kao da sam bez greške.   Psihopat bez lica. Nema više riječi Nema više priča. Duša mi nije čista. U snovima više nema ništa.   Sada, Samo sa nadom spavam. Nema mane Uvijek daje I za to čak ni…