u zatvorenom krugu istih jutara,dana,noći otupjela sama zaboravljam… zaboravljam tražiti pogled iz duše srodne duše… jer ionako taj rijedak blagoslov ta slučajnost potječe od zvijezda u njima je zapisana… i kad prvi put udahnemo zna se već i kada i gdje se prekida krug, krug istih jutara,dana,noći, krug samoće… siđi sa zvijezda,prekini krug… pretvori ga…

Tri godine dana. Krv iz njezinih rana. Krv crvena. Tri godine dana. I smije se sama. Mala dama svima nama. A bodez joj klone iz rana. Na pod. I zvekne.

moje je ime ruža trebam sve što i ruža treba al više od sunca trebam svjetlost nečijeg pogleda trebam sve što i ruža treba al više od vode trebam tok nečijih osjećaja trebam sve što ruža treba al venem jer vrtlare pomela bezdušnost oblak zaklonio sunce a korita rijeka presušila… ruža izgubljena u vremenu uzaludnom……

Хајде анђеле, пољуби ме, Јер живот је као вода, И као ватра, Живот је и ваздух, И земља која стење, Док воз звани живот, Некуда далеко одводи време, Зато анђеле пољуби ме, И нека живот буде као вино, Оно старо и опоро, Оне које опија, Док точкови воза живота, Некуда далеко одводе време.

Nikad

Prasnjava dvorana,raj izopacene zelje, Tihi zraci mjesecine gladne, padaju na ploce,napukle i jadne, samo sume sjene,zovu lako, neki drugi svijet,zatocen u ocaju, kandzama u meso,rob sopstvenom nemiru, usamljeno bice u licnom je svemiru, Tuzan,mozda sam, iako more bi da guta, zvjerinji su pogledi, paucinom ukrasenaa jutra, mozda pitace u cudu, mozda pisace po zidu i…

Ljubavi moja, Za tebe pjesme u stihovima pišem, Za tebe živim, Za tebe dišem. Život živim Da ga s tobom proživim, Da s tobom porodicu imam, Da naša ljubav u vječnosti sija. Svaki put kad sam s tobom, I kad te čvrsto uz sebe zagrlim i poljubim, Poželim da se nikad od tebe ne odvajam,…

Konji

I ljubav i mržnja, ogorčenje, smijeh… Sreća i zavist, kajanje i grijeh… Radost i tuga, i hrabrost i krah, Slabost i snaga i umnost i strah… Nada i milost svih kreposti dar I vatrenih strasti uzavreli žar… Konji su to vrani, što nam srcem jezde. Bacaju nas u neba, il’ dižu u zvijezde.

Tecnost u casi,na svjetlosti treperi, razgovori nasi,na cutnju se sveli, nekad smo te misli zajedno pleli, al’ su cvjetovi nasi odavno uveli, Tad smo sve dusmane kleli, kad god bismo se sreli… Ostala je samo Noc, prozirna i crna, gubim polako svu svoju moc, a dusa je sama,puna trnja, otkad te nema,ostala je crnina, zvijer…

Iako dobro pogođen više to nije mogao biti isti onaj top upravljen u središte boli usmjeravan ni iz čega na zapovijed. Na tom mjestu djeca danas optrčavaju oko posve novog bicikla kupljenog jučer kod vrlo starog prodavača igračaka hvala Bogu.

Vidim te kroz istinu svojih godina Mesecinom istkanim snovima… Vidim te i ako je cela planeta izmedju nas Hiljada kilometara iz saranih peizaza… I ne dorecenih misli … Predivno te vidm kroz zavesu svitanja dok se mrstis u snovima I nebeske vile dizu zvezdanim stazama Ti i neznas koliko te volim takvog zamisljenog Naboranog cela…

Ako ljubav ima ime, tvojim se imenom zove… jer ljubav je tvoj pogled, tvoj osmijeh predivni… ljubav je i tvoje suzno oko, ljubav je tvoj glas umilni. Ljubav je tvoj hod prema meni, ruke koje se u zagrljaj šire, usne koje k mojima žure, tvoj šapat koji tiho izgovara moje ime. Ljubav je moja čežnja…

Napuštena soba Kročiti u nju neću Tamni krici zovu me Uvlače mi se u um Opsjedaju mi dušu koraci tihi Sve su bliže i bliže nikoga nema Samo dva,tri uma Ni više ni manje Uzimaju me k sebi Oduzimaju dah Sve je tiho Ni moj krik se ne čuje buka mi prodiru dušu Ni svijetlost…

Odbačeni od nikoga Od ruba slobode Sa vjerom u Boga Po pustome svijetu hode Sa križem na leđima Iz sirotinjskog kraja Sa krvlju na plečima Na utabanom putu raja Na milosti i nemilosti Pun usamljenih dana Glodajući oglodane kosti Ništavilo bez kruha i mana Gledajući u tmurno nebo U beskrajni sjaj i nadu Život je…

U snovima te grlim Tebe draga iz daleka Kroz maštu te gledam U stvarnosti te vidim Zaluđujem sam sebe To što te želim A ne mogu imati Izluđujem napuklo srce Vjerovanjem da si stvarna U svakoj praznom pogledu Vidim božanski tvoj sjaj Sve ono što nemam Sve ono što želim imati I kako da te…

Zazviždao sam vjetru… …Da legne uz moje noge Oluju u duši stisnuo izmedju vrelih dlanova U tvrdo ukoričenu knjigu tame svjetlost uselio Sjeo na hrid šutnje u sjene sutona obučenu I dok bijela krila osmjeha mašu i nestaju U tamo negdje dalekim galerijama horizonta Gnijezdim misli na rubu pogleda Gdje sam sakrio ključ sjećanja Na…

Pozovi

Позови ме, јер понекад, Бојим се, да ћу на путевима, Којима иде живот, Заборавити твој глас, Да ћу заборавити радост, без тебе, У некој ноћи, Бесаној, безименој, Оној без месеца и мира, Дугој, без киша и шапата ветрова, Када светлост не пада на моје руке, У којима лежи, стегнут, Тако жив, прстен успомене.

Svaki moj korak sve je lakši i lakši. Kao da diše jednim ritmom – ritmom života. Sve se mijenja, sve je procvjetalo. Kao da je svo zlo nestalo. Svaka je grana na svom mjestu, Svaka ptica u svom gnijezdu, a mala zvijezda na me gleda, smiješi se i pripovijeda. Snaga je to života moga, baš…

Još je snova ostalo u nama, U danima što slijede tragamo za njima Jer su oni kao sjena, U trenutku jednom Srest ćemo se s njima.

Ti i ja nikada nećemo izaći na istom peronu sa istim osmijehom sa istim mislima Ti i ja nikada nećemo dijeliti kruh na iste kriške bilo bi kruha premalo Ti i ja nikada nećemo cestu učiniti našom jer naša nikada nije niti bila Ti i ja nikada nećemo gledati na obzorju sunce jer mračno je…

Tesko je veceras gledati u tu praznu crninu… Samo po neki znak zatreperi ali to nije taj pravi…. Jedino me jos uzdah u grlu podseti da sam ziva…. Naisao si onako iznenada, neocekivano kroz moj zivot I ostavio trag za sobom trag u vremenu…. Trag kojim trebam krenuti da bih stigla do tvojih odaja Jos…

Ponekad,dok oči se sklapaju, pomislim da s ovog svijeta nisi gledajuć’te blistavu i zanesenu u svjetlosti. Možda si anđeo pali koji djelima dobrim ponovno zaslužuje krila,a možda i nisi. Možda si neka reinkarirana svemirka koja oko sebe širi more ljubavi. Šalje li te Sananda iz pete dimenzije? Ponekad pomislim da nisam baš u krivu što…

Kao da je bilo jučer. Sanjarila sam o nama, sunce je sjalo, ptice su pjevale. Sjedila sam na našem omiljenom mjestu, čekala sam te da mi zagriješ dan. Činilo se sve savršenim, sve je imalo ono svoje postojanje i ja sam imala tebe. Kao da je bilo jučer. Sve je bilo na svom mjestu, ništa…

Danas se osjećam ponosan i tužan, Svi Vas slave i pjesme Vam poje, A ja verse ove,napisati sam dužan. Pobjeći k vama, Sve češća mi je želja, Jer nije ovo,prijatelji pali, Nije ovo – Ona zemlja Zastavama mašu bez obraza i lica, Zastavama mašu a dicu vam tuku, Harač tražidu od starijeh vaših, Na ponos…

Ljutnju ću iz ljubavi za tebe podijeliti u očajan zov naravi u sebi i želju da nikada nisi postojao. Odbacit ću naše dane kao što ti odbacuješ moje…jesam li uvijek manje bitna od tvojih dozrelih saveznika? Djete si…djete koj se ne pita jer najbolje od djetinjeg odbacuješ svaki puta kada pogledom me ne slušaš! Uvjeravaš…