69

Vrijeme u velikim gradovima prolazi kao pijanac ispod prozora posrćući i klateći se Nemam podataka o tome gdje se nalaziš Stil tvoga putovanja nije jednoličan da bi se mogao odrediti horoskopskim metodama Cijedila si snagu svojih pjesama iz dubine svoje duše ne upotrebljavajući opojna sredstva Ulučni svirači nadahnuti krhkom ljepotom koju si prosipala po trotoarima svojim melodijama, toliko puta, vraćali su u život moje nevjerno robovsko srce

Putovah dugo

Hladne sjenke kasne jeseni otežale od rose klize nečujnim koracima preko mokrih pločnika do Kina Manaki Predstava je završena a meni se ne spava Putovah dugo, dugo, pod lažnim imenom, skrivajući osjećanja kao običaje koji odumiru, kao bludne misli negdje na dnu srca koje nije ni staro ni bolesno već umorno od čekanja, ispod golih zvijezda na jednu tvoju riječ

Sličnost

”Ima nešto kod tebe što podsjeća… na samu mene”, reče mu ona, pa se sama sebi kikotom nasmija. On je visok… skoro dva metra a ona srednja rasa, čini se, da je tek do ramena mu narasla. On je muzičar, nadaren… a ona samo osluškuje…, ne umije ni da svira ni da pjeva… -zapjeva samo tiho… nekad ispod tuša, da niko škripu glasnica njenih ne sluša. Nigdje se ne vidi veza… i kak’ sad da sama sebi objasni šta je vidjela na njemu, pa je toliko na nju podsjeti? On…

Iz kojeg svijeta dolaziš

Iz kojeg svijeta dolaziš među ove ljude čija se imene ne pamte među ove žene čiji se dodiri zaboravljaju među ove poglede što postaju zli Iz kojeg svijeta dolaziš kad te nema u knjigama kad ne postojiš u zaboravima kad je u tvojim očima slika prvog buđenja kad ti vjerujem iako se nikad vidjeli nismo

Posveta

Ti i ja smo cesto razgovarali bez rijeci. Sjecam se kako se smirujes i slusas svaki put kad bih ti dosla po utjehu, po snagu, po zivot, a onda me lijecis, i milujes. Sate smo provodili zajedno, mjesece, godine. Noc nas nije rastavila, niti dan. Sa tobom sam zivjela, gubila se u vremenu. Sa tobom sam postajala sretnija. Tvoja snaga cinila me jakom. Tvoja tisina cinila me sretnom. Tvoja divota cinila me zdravom. Tvoja pjesma cinila me mirnom. Kad sam te gledala, dusom i ocima, Kad sam te grlila, srcem…

Pandorina Skrinja

U odaju tajnu, sjenovitu, zavirim cesto, sa strahom. Vidim ju, cuvaricu, Skrinju Pandorinu. Pod svjetlom tamnog mjeseca sija srebrenim sjajem. Bojim se utrobe njene. Ne prilazim, ne doticem, ne pomjeram, niti dahom, da ne probudim, oslobodim Tugu Strah Suze Nemoc Glad Uzas Zavist Umor Bolest … I Nadu Iako cesto cujem Krike iz njene dubine Sto mame me, zovu: Oslobodi! Otvori! Oslobodiiiiii…. Krike jezive, bijesne ili varljive k’o sirenine pjesme. I cujem vapaje Nade: Oslobodi! Trebas me! Znam da i dalje moram placati takvu cijenu da imam Nadu daleku, slabu,…

Šta je ljubav?

Ljubav je rekoše kada ja volim tebe i ti voliš mene … I kad si ti zvjezdica na nebu ili moj bijeli golub na drvetu… a ja medo sa coca-colom i čipsom na krevetu… Ili kad si ti čuko, a ja opet cica što napisa tebi puno pjesmica. Moguće… ali, to je tek početak, tek začetak… ono sjeme što počne da klija… jer, ”šta je ljubav”? pitanje je jedno i isti jedan takav i odgovor bi trebao. Možes pričati do sutra: i da je kao med, i da žulja, peče,…

Okrutnost čežnje

U mrtve sate,moje pjesme izlaze iz prepunog srca nagomilanog emocijama i traže žrtvu u koju će se useliti. Oči mi kriju bol,koja je iz dana u dan sve veća. Lutam uporno tražeći utjehu,dok me crna tjeskoba obuzima. Pijana sam od bez smisla. Ludim. Ne slutiš koliko želim da sanjaš moje snove, da postaneš dio mog života. A ova noć nije nimalo utješna i nježna. Ona me vodi u skrivene perivoje duše, gdje bukti vatra, gdje munje sijevaju. Osjećam kako nailazi oluja Koja će me pregaziti, a ostavit će iza sebe…

Veni,vidi,vici

Veni,vidi,vici Ćirina parola Esti su večeras pali  sred boja. Veni,vidi,vici grla promukloga vraćamo se kući pobjedom iz boja. Veni,vidi,vici a što sada radit u lov na Afriku za vrući safari veni,vidi,vici u lov na safari. p.s.posveta pobjedi BiH u nogometu

I dalje vjeruješ

Na krivom mjestu, u krivo vrijeme Ja bezveze tražim probleme Samo da maknem krivnju sa sebe… Uvijek smišljam novu priču No detalji uvijek izmiču Nikako da se istina otkrije… No ti i dalje vjerno slušaš Dižeš glavu pa ju spuštaš Misliš da sve razumiješ… U svakom mom slovu uživaš Ili tugu dobro skrivaš Nažalost mi i dalje vjeruješ… Pokrij mi oči… Ne daj mi da vidim Ja se zbog svojih laži Sam sebe stidim Pokrij mi oči… Daj mi nekakav svijetli znak Jer svatko mora šutnjom proći Kroz svoj mrak……

Zamišljeni red

Gdje je to more gdje ribe u slobodi žive, gdje je to prostrano nebo gdje ptice slobodno lete, gdje li su prostrane šume i pustinje gdje životinje u slobodi trče. A mi, gdje li smo mi? da li smo slobodni? mislim da ne,a vi? jer život je kratak da bi shvatili sve. Zbog čega? možda pohlepe: il mržnje, il nevjere, mi smo ljudi zar ne? a ne    dobroćudne ribe i ptice il plahe životinje koje ne govore a red u njihom životu kao zakonik sređen je.

Kružnica slobode

krugovi lijepi, tihi krugovi usredotočeno se šire i nestaju u pogledu u boji oka nastaju točke, početak i kraj – crveni natpisi za krizna stanja, ljude u zbrci znak prepoznavanja, krugovi i točke razočaranja upotpunjena ludnica u previranju osjećaja; prividno sama a ispunjena sasvim posve preklapanjima cjelina uključena u pogrešku izračuna radijusa kretanja među polarnim kordinatama i sretna

Ofer middangeard monnum sended

Tuđe riječi žive u meni igraju se, slažu poredaju daljine blisko dalje strano slažu se skladno teku bez svrhe, smisao traže u crnoj tinti i razdiru dubine Tuđe riječi prijete polako, pregazit žude moje svojim čine govore ono čeg’ nisam dio smiju se glasno nemaju tišine šutnje, zatvorena usta ni sputane ruke

NE MOGU

Ne mogu ti kvariti srecu koju si nasao sa njom Ne mogu ljubomorna biti jer nemam pravo na to Ne mogu ni tugu sakriti , a htjela bih Ne mogu se radovati za tebe , a to me boli Ne mogu korak napraviti , opet me tebi vodi Oprosti Mili,ja zivot svoj bez tebe Ne mogu da zivim

VIDIŠ LI ME

Vidiš li me ikada. Pitam se vidiš li me ikada. Neprozirnu pored rijeke, nestrpljivu ispod plahte, izgužvanu iza zavjese, nesmirenu ispod stola. Vidiš li me ikada. Samu u pustinji sa zrncima pijeska u ustima. Borbenu. Tihu. Istrošenu. Iz ormara čujem kaput koji se nosi samo u zimi. Grebe po vratima. Čeka tvoje dolaske i odlaske. Vlak. Još jedan vlak s kartom za natrag. Vidiš li me ikada bez mučnine u grlu. U snijegu. Na peronu. U kaputu. Voljenu.

erdelezi

nije tajna da za mnom laju popovi i ministranti babe iz prvih klupa ne osjećam baš oslobođenje a ni strah al je panika što svevišnji njima vjeruje ne bole riječi ne više ne bole laži nikad više poneki zaborav samo zaboli najviše onaj njen…

JA

Na nebu je raj, možda kraj, izmaštani samuraj, na licu je očaj, ispod oka sablja bez dragulja na dršci, katastrofa. Plišani medo je na rubu kreveta, zaboravljen od dječjih zagrljaja, uperio oko prema nebu… Na nebu je raj, kraj, veliki zmaj, treperi, radosna zvijezda sa sabljom samuraja izigrava kralja. Ja sam tu. Tako mala, tako mala.

Ljuta

Tako sam Ljuta, Ljuta na sebe, Ljuta na tebe. Toliko sam dala, toliko još htjela, planirala ČUDA – s nadom potajnom U tom čudnom, brzom životu. I. .. na nekom vrhuncu htjenja, usred velikih planova, ostala sam sama. Puna, a prazna. Kome ću sve to sada dati?

Prozor

Danas je otvorila prozore nekoliko puta, sluteći… da će proći ulicom bez početka i kraja… oči njegove. I danas je. I sada gleda… i svi su opet tu, dolaze i prolaze… samo njega nema. Jedna zvijezda sa neba k’o nada se nasmije, a postelja od snova… velika i bijela, iznova… čeka je; i novo sutra kada neće htjeti… Reče da od sutra neće na njega misliti, ali… za svaki slučaj, -samo će jedan, mali, krišom…. prozorčić otvoriti. Senada Brčaninović (c)

Pjesnikinji

Pišem pjesmu tebi! a za stolom cigarete pepeljara puna, a stihova nemam, jer pišem tebi pjesnikinjo koju ne vidim jer pišem tebi pjesnikinjo koju ne poznam Stihovi tvoji puni su dara čaraju pjesmom poput maestrala, koji vijaju trubadura pjesmu od početka pa sve do kraja.

KUŠNJA

Duga trpnja, bol, laž, već dugo laž. Primam, vrištim, skupljam, dugo skupljam. Napor da prevladam i živim. I uvijek suze. Otupjelost, ispraznost – već dugo traju u meni. Što sam ja manja ti si sve veći. Ubio si me – nas. Zašto? Zatvor. I tri slatka čuvara. Oni me čuvaju i paze da ne zagazim u crnilo. Oni su svjetlo u mom Zatvoru. Najednom kušnja – rekla sam ti. Sam si kriv ILI osveta. ODABERI.

Sam sam

Dođi! razgovaraj sa mnom. Vidiš! sam sam. Što radim? da…radim- gradim vrtove cvijeća. Da…gradio sam kuće za zaljubljene. A meni! da… a meni. Da…gradio sam, vrtove bez cvijeća. Da…gradio sam kuću za osamljene, da…imao sam i trešnju trešnju bez ploda. Razgovaraj, ne idi, vrati se, vidiš da te molim. Dođi, vidiš da sam sam.