RETROVIZOR

Prazne su ulice grada, ili to ja možda ne vidim nikog dok polako vozim prema domu. Sumrak je obojio nebo bojama zastave, crvenom kao ljubav, bijelom iskrenom i plavom kao dijete nevinom. Sa mosta Slobode osvrnem se na istok i zapad Sava mirna mirna kao tvoje oči teče prema Crnom moru teče prema noći. Preko Save kao da je drugi svijet, kao da je drugi grad, sve je tako sivo, sve je kao da je već dugo mrak. Pogledam u retrovizor i vidim plavo nebo , i vidim grad,i vidim…

kisa

I danas je kisa oprala ulice… kako uobicajan dan,kao i onaj prije njega pada vec danima kao da stati nece,oprala je sve ulice… zeli nebo vratiti sjaj,popraviti sve sto se pokvarilo u mislima dok smo bezutjesno hodali ..ponekad zurili ponekad kasnili… I sutra ce kisa kazu, i dan poslije njega treba kisa oprat ulice sad vec blijede,puste ulice a i dalje pljusti,susti i ne staje… razgovara sa mnom i rekla sam neka pada jos danas,sutra i dan poslije njega.. A onda nek stane jer ciste su prazne ulice, popravljeno sve…

Mojoj ljubavi

Toliku sam ti ljubav dao da uvelo cvijeće je cvalo, toliku sam ti ljubav dao da godišnja doba nisam osjećao. I more je pričalo ljubavnu priču, i zvjezde su padale zaljubljene tiho, plakala si sretno ljubeći mene da ni kiše osjetili nismo. Kad vjetar ti je mrsio kosu i plam  strasti iz tvog oka sjao, padao sam klečeći pred tobom ljubavi se svetoj tebi molio. Toliku sam ti ljubav dao da te ne bih nikad zaboravio, toliku sam ti ljubav dao da nema pjesme kojom bi te opjevao.

DVOJBA

Glumim da glumim i kad lažem lažem da lažem ništa nije kako se čini da nije i ništa više nije kao prije Istine nisu istine šutnje nisu šutnje O,Bože,ni kiša nije kiša ni sunce nije sunce i vrag se u tvoje haljine odijeva. Da li je Adam bio Adam i da li je Eva bila Eva? Glumim da glumim lažem da lažem i sve se vrti u krug Da li sam u krugu ili izvan njega? O,Bože…Reci mi gdje sam i da li uopće JESAM?

Kukavički tužna pjesma

A bile su neke oči suzne i dok je sreća svirala himnu spustile kapke teške od nesna i birale nesreću mirnu gledajuć bića pjana od sreće ustreptala bijesna… A bile su neke ruke tužne u moru drugih pruženih nebu svjesno spuštene na papir tuge gdje slova su tiha i na pola stiha rasplaču mjesec… I nečiji korak namjerno sitan voli sjetne gažene staze jer tamo je i sitan bitan i klonulo izbjegava pomahnitale glave što vještije mislima gaze nego je cipelama uspio iko ikad… I neka pjesma svaku noć plače..…

GRAĐEVINA OD BLATA

Ne vjerujem ti više. To je tako jednostavno. Ne stojiš više ni iza jedne od svojih riječi ne držiš ni jedno obećanje i nisi više sjena u svemu što me prati. Možda bih ti ipak trebala reći da se ne trudiš toliko, jer smiješni su tvoji pokušaji da u mrtvom moru moje duše izroniš bisernu školjku povjerenja sad kad ti ne vjerujem više. Kad jednom skočiš u rijeku držiš se matice i plivaš nizvodno. Kad jednom oprostiš laž sasvim je normalno i prirodno sa njom dišeš i živiš ujutro piješ…

xxx

DAN ZA DANOM IDEM NAPRIJED KORAK ZA KORAKOM ALI BEZ TEBE DA BAR SJENU TVOJU VIDIM UZ SEBE DA BAR MIRIS TVOJ OSJETIM OKO SEBE ŽIVOTE NAM JE SUDBINA PODIJELILA I TUGU U NAŠIM OČIMA OSTAVILA DA BAR NEKAD TE SRETNEM DA BAR  TAD OSJETIM DA MANJE VOLIM TE ZNAM DA NEGDJE VLASTITI ŽIVOT GRADIŠ A DA NE POMIŠLJAŠ DA GA SA MNOM DIJELIŠ DANAS MI JE SAMO OSTALA UTJEHA DA OSTAVIO SI TRAG UNUTAR ŽIVOTA MOGA

PRILIKE

I pričaćeš sutra da žao ti je… što prilike bilo nije. A prilike su k’o životni puti Božijom rukom unedogled iscrtani, a ti se na ringišpilu što ga sujeta vrtjela cijelog svog života oko sebe samog okreta. I pričaćeš sutra da žao ti je… što prilike bilo nije. A prilike su k’o sjajne zvijezde što Božija ruka po nebu posula, a oči tvoje nikada… od taštine nosa natekla nisu se gore zagledala. I pričaćeš sutra da žao ti je… što prilike bilo nije. A prilike su k’o i brojni ljudi…

PROZOR U SVITANJE

Pogledaj  draga, pogledaj kroz prozor u vočnjak, gle ljubav vode, prve zrake sunca  sa vlatima trave. Gle kako samo vješto sunce sa trave skida tu halju od mraza iztkanu, a ona svjetluca i presijava se. pogledaj draga kroz prozor  u svitanje, pogledaj i osluhni mladi se vrabac udvara ženki. I ja gledam kroz prozor u svitanje i što vidim? Vidim zoru kako blista vidim zoru koja obečava zoru koja ne traži ništa vidim zoru učiteljicu zoru mudrosti zoru punu ljubavi zoru majku. Hvala ti zoro što si me makar na…

Svjetska publika

Neki su vec davno izgubili smisao da pronadu zajednicki jezik sa stvarnoscu i da, potaknuti tim idilicnim kontaktom, polako odbace imganirane svjetove vlastitih htijenja negdje u dubinama svoje biti da nauce izgubljene kljuceve sretnih prethodnika o jednostavnosti srece da pronadu izgubljene putokaze nekih ljepsih atmosfera oko sebe oni su mladi, plitki i prozracni njihove su duse egzistencijalni problemi bljedolike zajednice i njezine mase istancanih pojedinaca oni mrze kreativce monotonicnosti realne slike oni ruku pod ruku pljuju suverenitet duhovnog nad tjelesnim njihov zivotni hedonizam luksuz je izgubljenih dusa niskih koeficijanata emocionalne…

Agonije nekadasnjeg srca

Mene su moje godine vec naucile Neki stari ranojutarnji sati u agoniji bolesna srca, ranjena srca ubodena kontradiktornostima danasnja zivota srca koje je patilo u hodnicima svojih mladih tama.. Nisam, nisam se predala a mogla sam toliko puta ostala je izmucena dusa pod teretima unutarnjih ratova ona, sada diše ona sada ponovno zivi i grabi pred sobom navikava se na ponovno rodeno sljepilo pred snagama novih svjetala vise se ne boji analiza vlastite postojanosti sad nosi pecat hrabrosti i nevidljiva dodira s onim iznad nje. rastezana, povlacena, rastrgana pred krutim…

LOVAC NA JELENA

Noć, na fijuke vjetra dijeli se vrijeme od fijuka do fijuka po par sekundi od zvižduka do zvižduka cijela viječnost izmješalo se u zraku suho lišče sa kapima kiše sa mokrim snijegom i gotov ne vidi se ništa samo bijelina od koje bole oči samo praznina. On gazi polako vrlo polako kratkim umornim koracima onda malo zastane kao da osluškuje kao da nešto može čuti osim vjetr. Golu mu glavu več odavno objelio snijeg brkove vijetar pretvorio u sige . Pred očima stalno mjenjaju se slike gori vatra u kaminu i pucketa miriše jelovina…

Sonata tisini

Pjevusim tiho melodiju staru, neke njezne note koje cujem. Bezglasno i blago izgaram u zaru dok tvoj glas i tvoje oci snujem. Utapam se u dragoj milini, plovim plavim dubinama duse. Osjecam da ti si ta sonata tisini, moj zaklon si kad zidovi se ruse. Samo pogled kad se gubim. Samo ruka kad se gusim. Samo dodir kad se davim. Samo ti, kad te ljubim da me vrate… iz tame…

Nestvarno…

Nestvarno je to koliko si blizu kad te nema. Jos nestvarnije je Sunce u tvojim ocima dok nam se Oluja sprema. Citave cete misli kolju mi miran san. Ja bih vojskovodju mojih nemira da polozim na dlan. (…da osjetim koliko si malen u svoj svojoj velicanstvenosti…) Omamila me ta zraka ljubavi iz tvoga oka. Gledah te zbunjena i srecna u isti mah. Sarenilo u tebi,i voda duboka, dlan na obrazu,od ceg zamre dah. Biram i sad to da ti budem postelja na kojoj se krevelje strahovi nasi slavni. Bozanski smo…

Lopov

Dati ću otkaz ,majke mi dati ću otkaz baš me briga za recesiju dat ću otkaz,majke mi i biti ću lopov velikim ću škarama presjeći bodljikavu žicu dresiranim dobermanima poslat ću dresirane dobermanke da ih zavedu pospanom ćuvaru podmetnuti ću bocu bocu najskupljeg vina e onda ću trkom odjurit u sobu njenu i ukrasti joj poljubac il dva i baš me briga hoče li se oglasiti alarm baš me briga za policijske sirene, i što će reči sudac. dati ću otkaz kažem ti biti ću lopv, lopov njenih poljubaca

LuTaLiCe (onoj koja nosi šal)

Ne mogu objasniti taj Rock’n’Roll Podivljao sam Znoj Zastaje pogled u pogledu bez dodira Nisam duh Čekam da me dozoveš Ne mogu objasniti Ne smijem pasti Ostaje osmijeh u glasu bez dodira Ponesi moje misli Ne mogu objasniti taj Rock’n’Roll Valjam se bez dodira Budimo dvoje Ne mogu objasniti Primi me Zajedno Potraži me u sebi Ne mogu objasniti ja sam Tebe našao u meni