San

MOJ TATA LOVI RIBU NA RIJECI U KOJOJ SU VODE DUNAVA I VOLGE, PIJESAK SA UŠĆA SAVE I TRAVE TISE,DNJEPRA I DRAVE. KROZ TRSKU I ŠAŠ SUNCE SE IGRA TIHO KLIZI KROZ LOPOČE ČAMAC… ON ZADOVOLJNO GLEDA SREBRNE RIBE I ŠUTI… ŠUTI

BROD

Na suroj hridi nasukan brodu nutrinu modrine zaranjasanja val za valom šumom se niže i sve mu je bliže jutarnje novo svanuće i nadahnuće kapjon morskon u sunce uvajano zamotano bisernom pinom tilo mu žejno toga modrog sna jecaji njegovi uspavani šute i slute znanje trgnuto iz libra modra prostransva siva svladan snom na žalu posut salbunom podnosi samoće oluje eho u duši čuje i miluje svoje nemjerljive žudnje i nebo se rastuži o pošaje mu bile ptice glas zrakom mirisnim od kiše odzvoni….. viruj viruj u nas…….

Mrak je

Nestaje forca podsvjesni plamen miruje i šuti ne razumin sebe samu nit smisao ća se gubi za izdurat ,il zaurlat ka po trnju oštrom moja noga gazi dal sad nebo na moj život pazi MRAK JE nek me zaborav ponese daleko od shvaćanja isparanog bića pa se tuga na me hvata iza zatvorenih vrata pomiri se dušo moja da si ništa u beskrajnom zaborav u vječnosti podaj mi poniznost poraza i da kleknem i zamolim ovi sjetni zov daljine za mrvu tišine….dan novih beznađa uvik se vrati raspet zorom sumornom…

ZATVORENO PLAVETNILO

ZNAM, POKRETOM RUKE RASPRŠIT ĆEŠ OBRISE MOG LICA NA OBZORJU, RAZBJESNITI  OBLAKE CRNE –  NOĆNE ČUVARE NAD BEZIMENIM GRADOM ŠTO PLOVE I  SVOJIM CRNIM JEDRIMA SIJEKU ZATVORENO PLAVETNILO MOJIH OČIJU. PORINUT U SEBE, U  BESPUĆE  BESCILJNOSTI BESANU, BJELOKOSNU, POLUNAGU U SVOM ČUĐENJU ME OTKRIVAŠ.

Želim…

Želim jednog dana pričati- Imao je predivan osmijeh Želim jednog dana podjeliti- Imao je tako nježne ruke Želim se jednom sjetiti- On je to isto tako govorio Želim se jednom probuditi- Da je bar pored mene, sada Želim jednog dana zaplakati- Fale mi njegovi zagrljaji Želim jednog dana umrijeti- Znam da me još voli Volim i ja njega.

panta rhei

meni su nepoznata raskrižja i ulice kojim hoda se ususret sreći ulica je oduvijek bila samo jedna, na poslijednji ispraćaj vodila je tiho ostalo su puti zaklonjeni šibljem, popločani kamenom, uski i suhi ostalo su dvori zidinama opasani, čuvaju davno izgubljena jutra, poglede štite od najezde snova i more što posoli život i nagriza dušu, uspinjem se ulicom u svjetlosti sutona, na nepoznato počivalište duša, stalno izmičem trenutku kada polaže se lijes šetam kroz čemprese i grobove čitam imena kao stihove, naglas izgovaram zovem ih, ispunjenim zrakom iz sebe ritam…

kap na mom dlanu

toplinom obaviješ moj mrak iz daljine u kojoj dotičeš moju blizinu u nekoj nemirnoj noći, nesanici iskrenim pogledom prekriješ neistine koje u meni bude strah, zlokobne slutnje u naručju me držiš, nalikuje, samo nalikuje potreba me vara, znam da nisam stvarna dotaknula bih ova brda zabluda, otvorila oči odjenula tijelom snove i samoću, zovi me imenom svojim, jer ja sam tek tišina i huk mračne noći

tren

pokušat ću prešutjeti sve riječi utjehe jer prekratko traje ovaj tren tren kada si ovdje tako bezbrižno,tako nevino… i još jednom poljubi me prije odlaska, prije jave,prije trena.. prije jecaja..samo još jednom.. poljubi me..    

Zid

Iza zida ljubavi, Nalazili smo se ja i ti, Nesvjesni. Od sjene nismo vidjeli, Od mraka nismo voljeli. Iza zida ljubavi, mi smo se molili. Gustom maglom smo hodali Različito lutali. Nitko se osim nas Iza zida ne skriva Baš nitko ne zna Što se tamo zbiva, To je moje i tvoje I svatko takav zid ima. Al ovo je samo naš, Naš mali zid ljubavi, Koji nismo još sagradili, Koji nismo još srušili…

Dosta

U moru moga neba, pod okriljem moga boga Ne možeš ostati više! Kad kažem dosta! Čovječe od leda, provalijo duha Nemam više oka, nemam nosa ni uha Za tvoj strah i riječi tvoga ega Dosta, preklinjem te dosta… O, nestalo je mene i mog žrtvenog tijela, nestalo je svega Nestalo je svega! I šta je to sunce kad sakriva zvijezde Moje zvijezde, tihe ko suza, sjajne ko plač… Za njih je sreće izgubljena ruka što skriva ih po oblak Ne prži ih suncem Preklinjem te dosta! Nek se podle ubilačke…

ljepotica i zvijer

krhka je naša misao! nedostojna niti što povezuju duše i malena je u prostranstvima u kojima plete se mreža stvaranja, ne znamo potiho biti čekati na otvorena vrata upinjemo se mislima stvarati svjetove spoznaja, saznanja (svjetove krute za naše duše), nedosljedna je pratilja naših osjećaja – ona počiva na lovorikama znanja što u plamenu otkrivenja gore lako i ne daje nam spasenja, ni mira u nemire i ratove vodi nas stalno, ne ostavlja za sobom ispunjenje stalo joj je samo do sebe same te umorni padamo, prazni i tužni- nesvjesni…

apaurin ili…

pokaži mi put do zaborava želim se sresti sa sobom obasjaj me sjajem vječnosti što nastaje na tvojim usnama oslobodi me svih ljudi riječi, slika i djela prebaci preko mene nogu dok zatvorenih očiju budna pored tebe sanjam budi moje utočište – ja ću biti sretna žena

Prinčevi pakla

Kakav težak,tmuran dan, za prinčeve koji jašu na konjima, uz uzdol vijugavim putem straha koji nema povratka i kraja. Već vrata ponora i beznađa širom otvorenog vatrenog pakla. I prilaze prinčevi jedan po jedan krvavih ruku s ovoga svijeta, plašeć se mole oprosta nijemo, al sudba ih baca u vatreni oganj. Da ispaštaju grijehe već učinjene i kricima teškim plaćaju danak. I prinčevi tako bogati i slavni, odoše kolonom smijuć se glasno, htjeli su kupiti ulaznicu raja, al vrata bjehu čvrsto okovana. Nit novac,nit blago,nit molitva kasna, ne mogu im…

Pisanje zatvorenih očiju

Zatvaram oči, prepuštam se tvojim toplim dodirima, u svijesti mojoj vatre me prožimaju, i misli mi jednu po jednu otimaju. * Zatvorenih očiju, tražim tvoje i svoje iskonsko ime, što leži izvan običnog poimanja, spremljeno je u čahuri od sna. * Otvaram srce, i promatram tragove zatvorenih očiju, iščitavam polako, ali istinski sigurno, svako slovo tvog savršenog imena.

SANJAO SAM TE SINOĆ

Sanjao sam te…sinoć ležali smo skupa dodirujući se vrhovima nosa. Smijala si se… Pričao sam ti nešto šaljivo. Izmišljao sam…samo za tebe…za tvoj osmijeh. Želio sam se utopiti u tom moru koje je svjetlucalo u tvojim očima a ti si željela da nikada ne nestane ova zaljubljenost koju si čitala u mojim. Sanjao sam te…sinoć. Ljubili smo se…onako…bez jezika usne su mi bridile od svakog tvog poljupca. Po jedna suza se pojavila u kutovima naših očiju kao da smo slutili da sve je to san. I tijelo si svoje nudila…

Poštar

Ne poznajem poštara koji donosi moja pisma do tvojih vrata Kao i svi poštari na svijetu i on u torbi nosi djeliće tuđih života Danas ja, umjesto njega, uzimam ovo malo duše i spuštam je na tvoj dlan Sve nijanse ljubavi i strasti koje sam godinama ljubomorno čuvao u svom srcu pretačem u ovu pjesmu bez namjere da ona pređe u legendu Biću zadovoljan ako potraje kao maslačak koga vjetar raspiruje po livadi

S vremena na vrijeme

Garave i plave cure iz mog sokaka; kraljice disko večeri u sezonama 75-76; trude se da što uvjerljivije odigraju ulogu običnih domaćica Nježni, gorki osmijeh, koji, s vremena na vrijeme, na prstima silazi sa njihovih usana govori da su se odrekle svojih tajnih ljubavi Moje oči, koje su svjedok njihove samoće, ne mogu ispuniti prazninu koja ih obuzima pretvarajući se u izvor tuge Zaboravljene melodije, prijatnim osjećajem okrutne nježnosti, podsjećaju ih na činjenicu da se sreća ne može raspoloviti ili je potpuna ili nije

Slatke navike

Godine prolaze ostavljajući nas, umorne i nevesele, da razmišljamo o simetriji koju je sudbina uspostavila između naših života Slatke navike, iz dubine naših razočaranih tijela, izranjaju na površinu nezadovoljne varljivim obećanjima Naše zajedničko putovanje se bliži kraju i nemoguće je ponoviti ga Sentimentalna pjesma i skrivene uspomene ostaju, kao kora od oguljene narandže, da nas podsećaju na vlastite neostvarene mogućnosti Poput bojažljivih ljubavnika, koje privlači nešto zabranjeno, tražimo tajne prolaze iz jednog života u drugi ne mireći se sa debaklom čovječanstva Slika čežnje, koja nestaje kao lik na uzdrhtaloj površini…

Ja ću ostariti

Ja ću ostariti pokušavajući da odstranim naslage bola, koje su godine nataložile na mojoj duši Ti ništa ne znaš o tome kako je biti zarobljen ispod brižljivo izatkanog vela uspomena I onda kada potonem u mliječne dubine djetinjstva, kao onog dana dok sam, misleći na tebe, brojao bunkere načičkane pored puta za Elbasan, ti nećeš plakati Čak i onda kada postanem predmet interesovanja dokonih istraživača crnih rupa u svemiru svilena košulja prebačena preko tvojih golih ramena navodiće ljude na pomisao da sam bio izabran da te spasim od tebe same

Ne mogu da napišem pjesmu

Ne mogu da napišem pjesmu kakvu bi ti željela, inspiracija me je izdala, mada se još trudim, ili je to samo navika Dala si mi četiri dana svoje dvadestosme godine a onda otputovala sa svojom plavokosom prijateljicom Ona ti je potrebna jer te uzbuđuje pomisao da bih mogao da je imam žene to savršeno primjećuju Umoran sam od pokušaja da smislim način kako da bezbolno prođeš kroz moje misli Kad bih ti mogao reći Ostani, ostani još malo Možda bi došla ponovo u moju sobu i sa osmjehom, koji ne…

Livada sna

Okiti mi vjenčićem kosu pusti da budem vila na proplanku, u haljinici mekoj,tanašnoj uz povjetarac da plešem. Uresi mi nožice bose bojom,poljskoga cvijeća, obasjaj me,sunčevim zrakama i dozvoli toplini,tijelom da se razlije. Rastjeraj, molim te,oblake sive i ne dozvoli kiši da se po licu razlije.. 🙂

Koraci

Koraci koje čujem iz svoje samoće nisu tvoji To mladi ljubavnici koračaju jedni za drugim dodirujući se i zastajkujući pred izlozima Mjesec, stari noćnik, nebom gluhari rugajući se mojoj nesposobnosti da zaboravim razgovore o misteriji ljubavi kao što si ti Prepuštajući rješenje i trijumf drugima pomjerila si se u stranu dopuštajući sebi da budeš srećna

Teške kiše

Padaju teške kiše dok, sjedeći za starim prašnjavim stolom, posmatram tvoje fotografije pokušavajući da oživim dane sačuvane u pjesmama drugih ljudi Mogla si me voljeti da sam ti ispričao svoju prošlost Na žalost nemam dovoljno podataka Ostali su u stihovima koje sam poklonio nepoznatim djevojkama dok su slušale U2 na željezničkoj stanici u Budimpešti glasnije od vatrenih kočija Sad sam stranac svom vlastitom zavodljivom srcu u koje ulaziš bez kucanja govoreći romantične riječi mijenjajući ono što je zapisano zvjezdanom prašinom na mojoj koži Pališ cigaretu spremna da iznova počneš sa…

ISČEZNUĆE

GALOP TVOJE KOSE NA VJETRU, OLUJA STRASTI S OKUSOM  TVOJE KOŽE DOLAZI TRAGOM  TVOJIH USANA KOJI UREZUJEŠ U MENE , ZAZIVAŠ  NOĆNE BOGOVE U LAKOJ KRETNJI SVOJIH BOKOVA, ISČEZNUĆE DJEVIČANSKIH SNJEGOVA…