Kao da je bilo jučer. Sanjarila sam o nama, sunce je sjalo, ptice su pjevale. Sjedila sam na našem omiljenom mjestu, čekala sam te da mi zagriješ dan. Činilo se sve savršenim, sve je imalo ono svoje postojanje i ja sam imala tebe. Kao da je bilo jučer. Sve je bilo na svom mjestu, ništa…

Danas se osjećam ponosan i tužan, Svi Vas slave i pjesme Vam poje, A ja verse ove,napisati sam dužan. Pobjeći k vama, Sve češća mi je želja, Jer nije ovo,prijatelji pali, Nije ovo – Ona zemlja Zastavama mašu bez obraza i lica, Zastavama mašu a dicu vam tuku, Harač tražidu od starijeh vaših, Na ponos…

Ljutnju ću iz ljubavi za tebe podijeliti u očajan zov naravi u sebi i želju da nikada nisi postojao. Odbacit ću naše dane kao što ti odbacuješ moje…jesam li uvijek manje bitna od tvojih dozrelih saveznika? Djete si…djete koj se ne pita jer najbolje od djetinjeg odbacuješ svaki puta kada pogledom me ne slušaš! Uvjeravaš…

Kroz otvoreni prozor noći Lice mi peru kasne kiše proljetne Jasno i glasno čujem bol Kako češlja i miluje Ritam mokrih otkucaja Ispod zvonika hladne utrobe neba Duboko u sebi Koračam iza jeke Što podmuklo rubi Oštricom zaustavljenog trenutka Crnobijela cvjetanja neizgovorenih riječi Na grubim zidovima tjeskobe Iz naručja prijetnji Iskradaju se oblaci teški Ruku…

Sad sjedim pored tebe, A ne znam tko si, Pokušavam ti reći volim te, Ali riječi neće preko usana. Govoriš mi neke čudne riječi, Ne razumijem ih, Ljubiš me, Ne prepoznajem tvoje usne. Poljubac za poljupcem, Zagrljaj za zagrjajem, Al i dalje smo jedno drugom daleki, Jedno drugom stranci. Više nema ljubavi, Nestala je u…

Baci pogled preko ramena kad pođeš Kad po meni ko po suhom lišću prođeš Pa me makar laktom u grudi pogodi Makar grub tvoj dodir bio još mi godi Baci osmeh ispod uvojaka barem Da u tvoje misli bar na kratko stanem Ko u usporenom filmu se spotakni Preko mojih nogu ruku mi dotakni PRATIM…

U svakom boljem snu jedrila sam punim jedrima i srcem na matičnom boku svoga broda. Moja je ljubav bila na krmi a ti na suncu. Govorila sam, riječi po vjetru slala i pjevala za mnom ostao je na dnu neba oblak otok na površini galeb,mudri delfini. U svakom boljem snu jedrim i budim se mokra…

Trag

Ostaje za mnom … stvara neku novu nepoznatu sliku kao da mijenja oblik i svrhu postojanja. Krečem dalje prema novim stazama i ponekad se, onako, iz znatiželje okrenem za prošlim vremenima. Uvidim da je trag već izblijedio, polako nestao u zaboravu. Nije lako uvijek gledati ispred sebe. Ponekad je lijepo živjeti u sjećanju… samo ponekad……

Zakucalo ljetno vrijeme sve vrvi od morske sheme. Auti prema moru jure ostavljajući iza sebe stare bure. Stigli na obalu bajnu, nad more se nadvili. Miris borova i šum valova naprosto ih omamili. Sunce peče, koža se crveni a ludi česi s luftičem na pučinu krenuli. Svi im mašu da predaleko idu, da nije more…

Kad više ne budem Oliver Sva ću vrata otvoriti I sve novine Ovaj grad pun obzira Otvoriti će svoja ustajala usta Osmijeh će se u kolima kotrljati Sunce veličine lampe će osvijetliti Sva mjesta gdje sam bio Oliver I hoćeš nećeš Obasjati i kozu i kotač Poslije Slani perec rastopiti će se na kiši Pod…

Prema meni se sporo valjaš Od mene brzo tečeš Tvoje mutne vode utjehu mi nose Strah od dubine vabi mene Mir i spokoj unutar su Tebe Hrabrosti, hrabrosti mi daj Sve želje i glas Gore u meni Što ostat će od nas, moćna rijeko Budi moja, budi tu Ja jedna sam od kapi Tvojih Kapi…

Stojim na užarenom pijesku i gledam u daljinu, Protežem pogled sve dalje i dalje… Možda ugledam svoju sudbinu. Na trenutak lagani vjetar prođe mi preko ramena. Ostavi svoj znak. U zabludi vlastitih htjenja postaje prevruče. Gazim lagano po vručem pijesku, koraci se nižu, a pogled stvara novu nepoznatu sliku. Prostranstvo pustinje ostavlja gorak okus. Stavlja…

Nedokucivi poput maste, unose svezinu u svakoj noci… kad sklopim oci i slusam sapat vetra. U snovima lutam svojim mislima.. moc razuma pociva na mom jastuku. To nisam ja, pokreti poput leptir, pricham s`galebovima… dok more tiho sumi sapuce uspavanku… Tvoj glas se cuje kao sinfonija nocnih vetrova nikad ne odsvirana… Mesecina se ljulja poput…

Ne znam kamo bih lijevo ili desno Moj pravac kretanja je izvjestan Ali valjda treba krenuti… Poput nekog tko umire od neodlučnosti Odlazim u sumrak žute jeseni Dok lišće zaustavlja tlo. Tako sam pronašla i peto godišnje doba koje Pokušavam opisati u bilježnici snova.

Dok ti prilazim Ako ti se čini da smo bliski Dok se mrštim u mirisnoj sobi bez svjetla Zanimljivoj zbog neodređenog zvuka Koji prolazi.Ako zaboravljaš kraj filma Odmah nakon viđenog, ako te proganja nemir Kao što glupost mene proganja Sanjaj svjetlo snijega, to liječi , veseli, Divno hladi čelo u cik srpanjske zore.

Šeširi leptiri šareni papiri Vjetar piše kiša riše pismo stvori šapatom govori: Tisuću noći za tvoje oči pod jastuk ću staviti Tisuću noći ljubav slaviti Tisuću i prve noći ti podigni oči kad sijevnu nebesa mjesec ubavi ja mislim na tebe jedina ljubavi

Molitva

oprosti…… oprosti mu boze moj on to hteo nije dao si mu vecni krst boze,malo li je nije njemu lako boze krivica ga teska mori svako jutru,svako vece on se tebi boze moli sudbina je tako htela ti presvetli i to znas daj mu makar malo snage da izdrzi dane duge cetri zida,jedan prozor odaja…

Znaj

ti si tu u mojim pesmama u mojim mislima u mom srcu,uzdahu i u mojim ocima ti si uvek tu tu,na krevetu na mom jastuku na mojim usnama u neprespavanim nocima i ako nisi samnom ti si tu

Pitam se

Da li se zoveš Bog Ili nemaš imena, Jesi li Jahve ili Čista priroda, Nebitno je ukoliko Još imaš snage da se u Ovom okrutnom Svijetu Javljaš kao odgovor Na čovjekova nadanja; Jer na zemlji gdje vladaju ratovanja Čudo je da sja iti jedna zvijezda, Da nisu uništena baš sva gnijezda Snova.

Istina

Nitko sebi ne živi: Ni čovjek, ni ptica, ni trava, ni hladni kamen sivi. I nitko ničega nema, knjiga smo bijela, jer imovine vlasnici nismo, ni svoga tijela. Čak smo i srce svoje, lutajuće, unajmili kao stan, da vratimo knjiče, u određeni dan. ..napisala jedna predivna osoba.. M.Z.

Ona

dugo sam ju pored tebe promatrala nasmijanu a opet nekeko tužnu i htjedoh ti prići al me njezin pogled zaustavi htjedoh ti dotaknuti ruku al ona je već bila u njezinoj naposlijetku sam ti barem osmjeh htjela dati al ti si se smješio njoj i tad me nešto u grudima zapeče biješe to bol tebi…

potrudi se ići za svoijm snom i kada najteže bude kad zadnje nade krenu u svijet podzemlja potrudi se ne radi svog imena u povijesti velikih nego zbog svoje veličine potrudi se da budeš najviše što možeš biti tada ćeš biti uistinu najveći i nikakvo vrijeme i nikakva povijest neće ti moći nauditi

u noćima kao što je ova iz pogaženog srca najveća se tuga uzdiže i kola kroz vruću krv pritišće mi njedra i bez daha ostajem guši me tuga i ne odustaje sve dok i zadnju želju za životom u meni ne ubije ona želi da me nema već se i očaj javlja baca me silovito…

Magla

Magla…samo gusta magla na mom putu. Neprobojna,nedostižna…magla. Zidom omedena,cavlima ucvršcena…magla. Neuhvatiljiva,privržena…magla. Darom dana,sumnjom nekušana…magla. Neotkrivena,nikad prežaljena… magla.

Ponekad, kad je ovako tmuran dan, u mislima si mi, ali bol ih nadjača. Tad se pitam šta sam ti ja, radost ili tuga, sreća ili briga. Ponekad kad oblaci sivi nebo zaklone plavo, u mene uđe neki đavo, pa kopka po mislima punim ljubavi prema tebi. Mada ja nebi, tad mislim kako me ne…