secanje kroz sumu secanja idem u proslost da nadjem trenutke  srece, koji su prohujali i samo secanje ostavili kao trag u snegu nestali pod pokrivacem vremena i vise ih nema vise ih nema.

Privlace  me siroka prostranstva ravnice da setam da trcim i da slusam ptice da mi pogled seze sve do onog  kraja gde nebo sa zemljom se spaja i tako u krug na sve strane sveta da to sada bude moja jedina planeta i da neznam druge krajeve i ljude gde se zemlja rusi i  vulkani…

juce,danas,sutra u mome juce ti nisi bio a necemo deliti ni sutra sa tobom ja zivim za  danas do sledeceg jutra ja nisam usla u tvoj dan samo u misli u dusu svu ljubav hocu da ti dam a ti si za mene samo san ne vidim te ne cujem te ali si tu u…

zelja kad godine prodju a zivot nas rastavi pozelim da te vidim dok jos postojim da gledam oci u koje sam tonula da osetim ceznju za koju sam zivela da me tvoja ruka miluje da na tvom ramenu zaspijem da se vise nikada ne probudim.

sanjaj

sanjaj me u nocima sneznim i belim kako trcim dok pahulje padaju a ja tebe zelim sanjaj me na pescanoj plazi kako izlazim iz mora dok sunce sija a ja tebe trazim vidi me iz onih dana kad sam bila mlada tamo me trazi a zaboravi sada zagorka

San

noca si mi dosao u snove u najcednije misli i u osecaje zelela sam da produzim to u dane sve je to samo secanje sveti Valantin

te 1999. svi smo bili met 24. marta napadnuti od nato pakta bez objave rata avioni su sipali bombe rusili su skole,kuce,mostove. tresla se zemlja gorelo je nebo gorele su fabrike leteli avioni zavijale sirene nestajalo struje, nije bilo vode. rusio se svet svet mira  nije postojao vise padale su neke cudne kise a mi…

Hodiš stvarna – dodiru kuke dodaješ Klupko svemira jesi rasplela Oglođana kliziš – tim nebom utrobu cjediš Tom nebu sazviježđa lijepiš Hodiš usitnjena – prate te rijeke Stvrdnjavaš osmjehe i u plašt zamotana  mora da se odaš Otisak tvog zuba jedna barka nosi Tvojih grudi karma jedra puni Hodiš kući – Dom za stvarnje ključeva…

Pričala bih ti Kako san pada na mene, I tvoje tijelo U sklopu vječnog mira, Znao si mi reći, „šuti, neka vrijeme utihne“. Utihnula je kiša, Vjetar I grad. Pričala bih ti Kako mi je teško, Sjećanja su još tu, Znao si mi reći, „misli samo o ovom trenu“. Tren si bio ti, Tvoj osmjeh…

Viju noću,viju danju sve oluje žudnih srca, nema ništa,samo sjeta novo sutra puno straha. Moljahu se gospodaru Svevišnjemu ovog svijeta, i kad ljube Križ utjehe misli bude nadu spasa. Gorki dani prišli k*nama sumorna je svaka nada, već vjeruje spasu našem Svevišnji je zadnja nada. Sjeta pusta boljih dana kad molitva ne bi važna, sad…

Suza u oku,na licu,u srcu,na dusi… Bol u grudima,na telu, zelja u meni za njim… Da li ce se nekada opet vratiti meni, u topao zagrljaj moj, u tihu luku nasih snova? Osecam da ga gubim, da odlazi od mene… Zaborvlja me i ostavlja da patim, da ga zelim i cekam… Ne mogu vise ovako…

Maslačkov se cvijet, spremio za let. Na glavicu žutu jednog ljetnog dana, stavio kacigu s tisuću padobrana. Sada samo čeka, vjetrić izdaleka, ili dječja usta da uz smijeh i buku, bijele padobrančiće otpuhnu iz ruku. Sretan se rasprši na sve strane svijeta, spreman da nagodinu ponovo procvjeta.

Neka te odnesu do izvora davnih Vijekovi prijeđeni što šume kroz tebe. Ionako si sam. Iz škrinja ćemo starih izvući najtajnija sjećanja Posuta mirisom pročitanih bajki. Gle, prošlost se vraća istim putem. Teturavim koracim lutke porculanske, Prošarana osmjesima krpenih pajaca. Prolaze priviđenja mokrim koritima Kroz vodu što bljeska poput suza djetinjih.

Pamtiš li brate kako lelujaju polja mirirsnih boja, kako žita pale oči i šušte pod kosom? A gle sad se trava ne vidi od muha, tog smrada truleži gladnog roja, i žito je na zemlji, pritisnuto krvavom rosom! Vidi krupne seljačke šake u smrtnom grču, stisnute oko vratova, vise s nadutih leševa što žute pa…

Ovo je priča koja nije opjevana u pjesmama Nije kliše…ni već poznat kraj U ovoj priči riječi plutaju One ne dopiru do nas Ni tvoje do mene Ni moje do tebe Poigrali smo se sa njima Ili su se one zaigrale sa nama Ja sada pričam tuđu priču ispričanu tvojim riječima Možda je moja priča…

Za kuma

Pričali ti priče razne, pričali ti priče lažne. Kažu da je detinjstvo veselje a tvoje čokolada -NAJLEPŠE ŽELJE- Tako je krenula jedna balada, o dečaku koji se diže i pada, o čoveku koji i dan danas sanja, da život nisu samo obećanja. Vesele noći i novaca hrpa, ormar pun markiranih krpa, puno tajni da niko…

Na vrhovima usana Tople suze osjećam Mokru molitvu lica Koje sluša svoje otkucaje Otkad znam za sebe Sama sam Samotni lovac Na malo sreće Mrvu plijena Čijim bi se krznom Moje srce ogrijalo Na lovinu Čijom bi se utrobom Moja nahranila Kao dijete tek rođeno Koje majku vabi Kao zora što se danom U svitanje…

Maslačak prijatelju stari sada sam ti negdje visoko gore u nekim daljinama na nekim tugaljivim visinama prolazim a rijetko bacim pogled rijetko se vraćam dolje u doline spokojne u doline djetinjstva i bezbrige… Jebiga maslačak tako to ide ponekad te nađem u nekoj priči ili stihu sjećanje se vrati, zamirišu livade i trave između travki…

Gledam te kroz kolut plavičastog dima, pokušavam se štititi tišinom, tvoje ruke plešu skladno kao rima, izdaje me drhtaj, ja ga skrivam vinom. Tvoje me oči vode u dubinu, moj glas s dimom lebdi iznad stola, lijepi se na tebe privućen toplinom, negdje u nutrini lomim se na pola.

Išao sam daleko k’o malo tko, pljunuo u lice i đavla i boga, sad sam našao svoje dno, priviknu se rane na gospodara svoga. I tiho uživam u padu svom, nečeg važnog ja sjećat se nemam, ništa što poznam nije moj dom, bol me ljulja, ja uživam,drijemam.

Na nebu slika bijela, to vjetrić oblake slaže, veselo igra se s njima, po nebeskom platnu ih maže. Pa postaju smiješne stvari, brodovi, boce, ormari, i kornjače, slonovi, zebre, cijelim se svodom srebre. A onda ih naglo razbaca i oni na put krenu, i cijelo nebo odjednom, na morsku naliči pjenu. A kada zadnji nesta,…

Sama sam. Opet. Više nisi sa mnom. Bezdan zjapi. Ponor crni umire podamnom. Tebe nema. Sama sam. Tebe nema sa mnom. Što je to? Mračno ništavilo? Crno more, praskozorje. Nebo crno rađa se nadamnom. Ponirem il tonem? Il smrtujem? Tebe nema. Ništa sam. Više nisi sa mnom.

Gdje su nestali snovi svi kamo su nestale želje potonuli su u rijeku suza utonuli u sumrak života srce pusto kao pustinja osamljeno,napušteno duša prazna, rupa bez dna otupjela, bezosjećajna izgubljena u savršenom svijetu..

Vino proliveno na podu moje sobe kao krv crveno što venama teče suza u oku mom bol u duši a u srcu tvom osjećaja više nema Pogled tvoj je mračan duša santa ledena polako sada shvaćam da trofej bila sam tvoj Sebe ja dala sam tebi pečat na usnama utisnula za tebe učinila sve bi…

Kao da je čekalo na nas, Već odavno opalo lišće mirisa cimeta šuškalo je pod našim nogama, Ona, božanske ljepote s licem anđela i biserima u očima, Bila je moj san. I ništa drugo nije bilo važno Samo njena ruka u mojoj I naši isprepleteni koraci. Zagrljeni i ranjivi hodali smo prema beskraju A na…