Dođoh usput, onako, i poželeh da napišem stih. Pokušavam ali ne ide. Kotrljaju se u glavi kuglice, dok snegom zatrpane ulice, mrakom okupane čekaju hladnu zoru da svane. U nosu mi miris jeftinog parfema, dok on kraj mene drema ja evo stihove slažem i nemam ništa bitno da kažem. Lepo mi je…. Klizim  kao kuglice…

Ispod crvene čipke u tvojim očima Suton se razlio golim oblinama osmjeha Na klavijaturi ljeta Čežnja u buketu vrelih zraka sunca Njiše miluje i kroti Pjesmu krvotoka Te male nevidljive kapi izdajnike tišine u meni Što plešu kao svileni razigrani ježurci Samo tebi i meni razumljivu igru zavođenja Na sidrištu vulkana svojom lavom moju lavu…

Kad te vidim, osječam se dobro. Kao ljeto i sunca ljetnog žar, ti i ja smo dobar par. Ti u meni budiš dobrotu i vodiš me kroz ljepotu u životu. Ja tebe potičem na ljubav do beskraja, a ti mene vodiš u sjaj iz besjaja. Ja sam kao izgubljeno djete u pustinji nemira, tvoje me…

Nek me drumovi moji sada povedu, mome domu, zavičaju dragu. Neka me tebi, dušo, dovedu, da spustim sjenu na tvom pragu. Neka me drumovi povedu, miluje me vjetar doma mog. Jedino mi daju utjehu, zelene doline koje stvori  vječni Bog. Lijepo je vratiti se kući, gledati zoru i more kako se zlati. Gdje god da…

Očisti moje tlapnje Speri moju tugu Počuj kako dišem O, ti, što poklanjaš mi osmijehe razbijene i staklene Ti, slijepče modrih očiju Obavijen si maglenim velom Blagoslovljen si taštom prazninom I na tvoje kose liježu kapljice lažna sjaja Zagrli me, i poljubi moje lice Predaj mi snove svoje umorne od Mjeseca Sklopimo oči na taraci…

Na kraju balade ostaje samo trešnja na vrhu šlag ste polizali nije imao svrhu tortu ste načeli i ostavili da trune a niste joj ni upoznali strune. Možda vam je žao a možda i ne tješite se da prolazi sve ostali ste prazni kao i ona kraljica je bačena s trona.

Nije lako pobjeci od zla.. zivog pijeska koji vodi u ponor tjeskobe,beznacaja.. U stomaku mucnina i glava vise nije tvoja.. Tesko je i ono sto nesvjesno radis.. Udises zrak a zraka odjednom ponestaje.. Nije lako pronaci sunce u zatvorenom koraku odrediti smjer.. I kao more talasas ali uvijek si tu uvijek na istom mjestu.. Gledas…..

to samo ja govorim kroz sustinu ljustare bica svog pricam pricu poucnu bez glasa,rijeci da je izrazi neuko djete da pouci svijet zivotu koje ni sam ne poznaje govoriti rijeci tudjih misli, uciliga krasti sve sto je njegovo, stranjsko cuvati, prepricavati, ponositi se ovo je gubljene vremena kazem ja tko ????

Zamišljena lica I jedne lijepe oči Gledaju u Papir Traže puteve kojih nikad nije bilo Puteve do mjesta koje nikada nije postojalo Na sve to Bezobraznik Papir ćuti Trpi i trpi kako to samo Papir može Ćuti kao zaliven

U vremenu pronađeno, sa usana mojih rijećima tihim dozvano. Ono nešto.Moje.Nikada izgubljeno, a ipak toliko puta pronađeno. Zaboravljeno od uma,u srcu postojano, protjerano od ponosa.Tu je.Još uvijek ostalo. A ja bježim,nestajem,vračam se.. Odlazim i ne osvrčem se.. Još uvijek je ondije gdje će i ostati, duboko u meni čuvano,ono nešto, ne može daleko pobjeći. I…

Ponekad glas anđela u nočima čujem, pjesmom svojom prizivaju me,žele da sa njima pođem. I anđeli znaju da mi ovdije nije mjesto, ali drži me na zemlji još uvijek nešto sveto.. Ja vojnika,heroja,ratnika trebam da spasi me. Od pakla zemaljskog da brani me. Glas njegov kao da iz daljine čujem. Glas što ne da mi…

Poeta

Mozda nisam pesnik ni poeta, Mozda nekome to stvarno smeta, Mozda ja to i ne umem, Sta cu kad se ne razumem. Mozda to treba da se radi bolje, Mozda za to treba vise volje, Al nacicu ja to vise, Pustim mastu a olovka pise.

Neko kuca na vrata moja Ja stanem da oslusnem bolje Sa druge strane samo crna boja Ko to kuca na vrata moja? Ne znam da li imam volje’ Da otvorim vrata svoja Da mi udje crna boja I to ne bilo koja,nego ona spolja. Tihim glasom pitam ko je? A sdruge strane tisina sama, Ja…

Stablo anđelu nalik Sa nebeska dva krila I korjenitim nogama Bez očiju, s modrim šupljinama između Šuti nepomično u vrtu galame Gledajuć’ na me Plačuća mu gora nosi vremena ožiljke A lišće mu uzbuđeno aureolu drži Što uskoro će pasti niz njegov vrat I mnoge su mu travke noge škakljale, Al’ ono ne pozna smijeha…

Jedno malo ptice se rodilo Iz ljuske jajeta ono je izaslo Okicama svojim u nebo je gledalo I tada je pticici nesto sinulo: Kada poletim,letecu visoko Bicu brzi,brzi nego soko, Na zemlju nikad necu sici Tako cu biti bolji nego ostali ptici. Zaneto u misli svoje Iskoci iz gnezda na grani Nije znao zasto se…

Dok razmisljah gde cu poci Videh neki stari klice Ja pogledah bolje u ovoj noci A kad tamo Fridrih Nice. U tom mraku on nesto pise I u mraku nesto nesto mice Ja se dosunjah tiho tise I rekoh”Fridrih Nice” On mi rece ajde zavezi sta se sve to tebe tice Ili jos bolje ajde…

Grad

Nočas me progutao moju grad Moj voljeni velegrad. Nisam ni slutila da je satkan od samoće, Ja sad samoću samnom podijeliti Hoće. Jurim poznatim ulicama, Samo Bol u nogama Podsjeća me da neću uteći, Mogu ja preći preko svih cesta. Naizgled si blještav sjajan, Iz nutra u samoći ustrajan. Grad samoću samnom podijeliti Hoće, Ja…

Pas

Osamljen pas zavija na sav glas Ma ne zavija on nego mjesto, Onako sam Ne zna što će. Ja nasred puta sjedi Nema kraja njegovoj bijedi. Kad u jednom trenu sunce sine Podigne pseto u sreće visine. Pogladi ga nježno neko Samo je na to Čeko, Kad ga i kući povede, Shvati da je kraj…

Sve što radiš će ti se vratiti ali ne smiješ onda plakati što si tražila to si dobila uvijek si padala pa bi se dizala uspješno zabavljala mase bez imalo šanse da ćeš se spasiti voljela si patiti jer lakše je padati nego se dizati. Sad probaj okrenuti drugu stranu veseli se svakom novom danu…

I onda dođe ona slatka kao liker od čokolade hoće ti pokazati sve čari požuri prije nego se predomisli ili nestane bez traga. Odreži joj pramen kose da je imaš za uspomenu prije nego odustane ili joj slikaj osmijeh da je se sjećaš kad bude tužna.

On se pojavio a ja sam odmah pala zagrizla mamac k’o kakva mala brzo sam mu dala iako sam znala… Ma neću dalje pričati, to je to pogađate što je slijedilo.

Obrnuto proporcionalno se događalo šteta što nije trajalo a tako je malo falilo tko zna zašto je završilo možda se samo prepalo možda na tren nestalo pa se opet vratilo onda ovlaš pronjuškalo i sve krivo shvatilo.

Od prvog trena sam znala da si ti taj nitko mi nije trebao objašnjavati zašto samo si ti tražio riječi ispod stola a ja ti ih nisam htjela dodati. Od prvog trena sve sam ti rekla u pogledu i ti si sve rekao meni ali tražio si dokaz postojanja ove nesuvisle prirodne igre. Bilo je…

Što je ovo sve prema tvojoj ljubavi što je cijeli život koji me davi samo laž i blijeda kopija postojanja sva moja nadanja su tebi usmjerena. Što će mi iluzije, one ne postoje što će mi maštanja, besmislena davanja što je sva kiša i jedino Sunce prema tebi! Mogu sad odmah nestati mogu se ugasiti…