Volim te do zvijezda onih nekih dalekih. Volim te do mašte one tamo velike… Volim te do krvi one naše iste… Volim te do ljubavi ove moje bistre, Volim te u snu kada mjesec diše… Volim te po danu kada ruka piše… Volim te do bola, uspona i pada… Ti zauvjek ostaješ… moja ljubav i…

I ljubit mećavu cvjetova bijelih da sam htio u zeleno gorje ne bih skrio glavu, u zoru trave od snijega ne bih krio jeku što prišije snenost ovu blagu u moru ljeta gdje napustih slavu od usana mi plamen prođe dragu spomena ispisanog u valovitu travu gdje gosta k ruci kretnjom vije cjelova tisuć da…

Naopako život teče Naopako rastu trave Naopako pada veče Naopako misle glave Naopako šume šume Naopako oči vide Naopako glumci glume Naopako i ja idem Naopako zvijer reži Naopako poje ptice Naopako jutros bježi S ogledala moje lice!

“Smrt goni i čovjeka koji bježi” KATO Nekad bliža, nekad dalja Kao sjenka po ulici Vreba strašna smrt i kralja I prosjaka! Po toj žici Hodaćemo kako koji: Neko danju, neko lunom Ista nam se kapa kroji Istim ćemo Tamo čunom!

Je li meni kazna Boga Da ni u snu tebe nije Da se sunce tupo smije Kao zmija ispod stoga? Je li, oče, možda tvoja Želja da se ne sretnemo Da u grkom moru znoja Kao vaške istruhnemo? Je li, oče, zbilja Tamo Crno nebo sve do Boga – I još crnje ljudsko srce Da…

sjene su vitke na zamoru dana obrisi izgubljenog svijeta povlače se u svoje jazbine hladnoća pojačava dojam gubitka kiša daje čvrst, postojan ritam ovom prizoru tupi zvuk ispire nade na groblju Calvary posljednjem mjestu gdje se skrivao smisao gdje je Jorge de Sena zaboravio svoje tijelo i duh žureći na kavu sa Minotaurom usred zamišljenih…

čuvam još za te posljednji ples.. zadnje redove pjesme ljubavne.. bit ću tvoj ponos… tvoj zrak… udahni me… samo da dočekam jutro….

Radiši Iliću sa Uba, koji poginu na pravoslavni Uskrs aprila mjeseca 1999. na Kosovu Ti opet pjevaš: Biljana! Živa su mrtva usta! Ta pjesma, druže, tihana, Ostaće ovdje pusta. Pjevaš o Ubu, ocu, O metku u tvom čelu; O glavi bebe na kocu Pjesmu proljeću, svelu! I reci Gospodu, glasno, Kako su teške rane, U…

poput vjetra nesvjesna si svoje snage prst postaje korijenje dok dotiče zemlju kad prašina zamagli vid možemo vidjeti utvare oko sebe krošnje blijede na ranoj ulaštenosti listova tek tada mogu vidjeti kako uranjaš svoje tijelo u mramornu kadu ti, sa svakom urušenom riječju, slijedi me obrijat ćemo glave i čekati dok na leđima ne izbiju…

(jun 1999.g.) Zbgom žbunje, leglo zmija Odoh kući ispod šljiva Zbogom tugo Prokletija Što inje te vječno skriva Zbogom puško-zlo iz Tame I kestena divne šume Što ostaste vlažne, same Čuvajući puste drume Zbogom krvi sa Radiše Blago njemu ispod trava A ne meni što još dišem I ne shvatih šta je slava Zbogom noći…

Pišem krvlju rođene riječi, ukradene od slabosti tame, iščupanih iz grudi gorostasa majke ponizne. Tama se šulja ne bi li me prevarila i ne znajući čije je oči prešutničke gledaju, čiji ju otkucaji čekaju. Kada bi samo znala da joj inspiracija počiva u običnim nevjernicima, u božjoj pogreški. I tako nastavlja blažena u svom neznanju…

U vijenčanici boje šampanjca, Pred oltarom u svijetlu svijeća. Pogleda izgubljenog u strahu, Bez misli, ljubavi i umjeća. Privedena u svetište ovo Bez privole i volje Na neku viječnost se kunem Pogledom uperenim prema dolje. Bez mladoženje i svjedoka bez svatova u tom mraku, ni slugi božjemu glasa nema da blagoslov da ovome braku. Želja…

Mjesec izgubio je sjaj i ponire u dubinu zemlje sto izgubila je bitke…samo noc,hladni vjetar obrusio se na moj vrat i nada da vrati se zora,,,volio bih ove noci da ljubi me mjesec..,ali ako ne pomiluje me sunce u zoru tko ce?…samo mali tik po glavi i zar po tijelu da zapali me.,da izgorim…ako ne…

Shvati da svet ti ne mogu dati, ceo svet malo je koliko vrediš mi. Ove ruke su hladne da bi te grejale, usne su ove užasom sleđene da bi se smejale i pre tebe one su ljubile, nekada svesno,a nekad iz navike za laž su služile. Protrljaj samo te nežne ruke i kreni, daleko od…

Nad vrtovima žalosti tuga nad život se nadvila Izraslo na tlu sivila i mraka bijaše cvijet u moru vrtova Pod žalosnim sjajem punog mjeseca Između procvjetalih krvavih ruža Latica što padne,život ugasne. Mrtvilo vlada nepomičnog tijela Tamo gdje nekoć život kola,nepomična sjena Smrti osta. Gorke kapi rose što niz tijelo njeno klizne Trnje sudbe da…

Osjećaš?…osjećaš li ikada Kao da hladna oštrica noža, Probija opnu tijela i svojom putanjom Zaustavlja meko toplo srce. U navali bezgrješne krvi Tvoje bijelo tijelo sad okrvavljeno je. Osjećaš?…osjećaš li sada Kako se tvoja životna snaga Polako i postepeno slama. Sjećanja naviru,suze anđeoske Osjeti ljubav i bol što zadajem ti Držim te u zagrljaju smrti….

Lice naborano,mladošću što nesta sijeda kosa što na vjetru se njiše I laganim,teškim sumornim koracima Samoća što prolazi kraj kamenih spomenika Sjećajući se ne tako davne prošlosti. Ruka što miluje hladnu stijenu groba A suza što niz staro lice jedva klizne Tešku sjetu i breme što duša nosi Misli zaokupiše,u jedno sjedini. Breme starosti sad…

Na obzorju magle snene teške,hladne mrtve sjene Što prostiru se iznad sjećanja neprekidne. Žalosti muke poput utvare koracima lakim,tihim Nečujnim u stopu me zavedeno prate. Ta bol suočenja između četiri zida Uokolo mene umiruća mrkla tišina . I nema nikog da pruži mi ruku,da Dodirne mi tijelo,osjeti me radošću smjelo. U kutu mraka gdje granica…

San

Sinoć u krevetu mom bila si sa mnom skinula si bluzu,pokazala mi guzu rekla si mužu i dirnula si bužu pustio sam suzu jer ne želim takvu muzu lomila me erekcija,savršenstvo i perfekcija uzela si grudi svoje i podražila genitalije moje i opet smo bili jedno ko dvoje jer moje je tvoje a tvoje je…

Juce, pored mene je prosla djevojka s vatrom u kosi nasmijana, gorda,malko podignuta nosa. gledao sam je dugo, predugo, da me ne bi neprimetili svi sum me primetili, samo ona nije Danas sam sanjao djevojku s vatrom u kosi prosao sam pored nje, nasmijan , gord, malo vise podignutoga nosa nju su svi primjetili, gledala…

o, srce moje zaista si se naradila vjerujem ti da si koma a i rekla si da te boli glava i meni je tako loše kad sam puno za kompom to što nismo po par sati online ja se oporavio al mi fali spika sa tobom da si mi bar ok da te ne boli…

U naručje dođi mi… Smješkam ti se… Zagrli me… Snažno… Želim biti Tvoj… Ti Nježnost Moja budi… Grlim te Snagom svom… Puno značiš Srcu mom… U cjelovu Srest ćemo se mi… Tad Započet će naši sni… Fališ mi… Laku noć… Puse…

joj kaj me ovo ždere ne mogu do drage svoje ni prek žice 🙁 a da joj pošaljem mail!? viš baš bi mogel jen u zagorskom štihu 😉 no ne baš doslovno moj andjel već haja…sigurno dušice moja draga i dobra rekel sam da idem rano spat al nikak da si legnem hoću videti

srećo i moja malenkost ponekad ode u šetnju prije spavanja u pratnji moje ljubimice na četiri noge.. šećemo.. šećemo tako mi ona pogledom prema zemlji ja pogledom prema zvijezdama.. mislima strujim prema Tebi i zamišljam kao da si pored mene.. događa mi se da ispružim ruku sa željom da se naše ručice, prstići igraju.. srce…

srce moje drago došao sam da ti kažem kako je danas lijep dan vanka i u meni svako malo se nasmijem i sjetim se tvoje rečenice > što možeš ti mogu i ja 🙂 radosti moja ja sam sada nasmijan :-)) zahvaljujući tebi srećo moja budući da ti možeš što mogu i ja 🙂 vjerujem…