ostavi malo mjesta tamo negdje iza za cime rijetko pruzas ruke ostavi malo mjesta pa kada krene pjesma da te bar to podsjeti na one noci ostavi malo mjesta jer svakom treba rame jos gori taj plamen ali ga ja manje zato ostavi malo mjesta ne nije prerano da zato smo mladi lose je sada…

Imao sam sinoć strašan san, usred bijela dana gurnuše me nevidljive mračne sile u šareni tramvaj. A slutim kako ptice pjevaju… Zalud… brzo mi utihnu, naš tramvaj juri, juri… nestaje u tminama podzemnog tunela. Metež ljudi oko mene: Očajne udovice raspuštenice… i smežurane usjedilice. Krvave oči… Svuda… kao pihtijasti jastuci veliki podočnjaci… Svi ćute… i…

34

Ne tako davno drhtao sam slušajući tvoje pjesme koje, bez finesa što zamagljuju suštinu stvari, pjevaju, djevojački nježno, o neponovljivoj avanturi života Sada kada nas maska ljepote definitivno prepušta provaliji usamljenosti neuhvatljive uspomene, koje kroz duše prodiru u naša tijela, kao staro melanholično sunce obasjavaju ljepotu minulih godina

Idem, idem od uspomene do uspomene čežnjivo se osvrćući na dane kada smo obilazili kafane i uz muziku i pjesmu tjerali tužne misli naših srca Niz koje polje vihor tjera ružu do tvoje usamljene duše nedohvatni prijatelju moj Moj jarane Sulejmane Govorio si kako me nećeš zaboraviti ali riječi ne znače ništa Privremeni rastanak pretvorio…

Cvijetiću,što treperiš na vjetru reci mi, odkud tolika ljepota? Da li je tajna u kapima kiše ili suncu što te grije? Vidim da prkosiš i vjetru dok ti uokolo latice rasipa, dok te nježnu,namjerno savija. Stani,vjetre, ne puši više, ne kvari ovu ljepotu nemoj nježnu da je slamaš. Rastjeraj,samo oblake sive…

GIBAK JEZIK VATRE GMIŽE KROZ KAOS ČULA, ŽENA CRNOG BEDRA RASIPA  BIJELI ŽAR ŽIVOTA U SVOJOJ BRZOJ KRETNJI, NJENA JE KOŽA OPORA POPUT  NEDOZRELOG VOĆA, NEUKROTIVA NJEGOVOM  VALU…

ključ

Stoji na raskrižju, životom ispunjena A tišina melodiju stvara. Kako živjeti i Samoćom ljubav stvarati Kad misao me goni i krvlju vodi. Jedna je bila Kao svaka druga u mojem srcu vječna tuga.

Koju to snagu imaš u sebi Da me uvijek iznova odvedeš Na polja mirisna U večer prekrasnu Kada te opija ljepota običnog zalaska sunca Koju to moć u sebi imaš Da mi uvijek vratiš Osjećaj da je život lijep I da u njemu ima mjesta za me Da sam žena Ispunjena Da sam Sretna I…

Sjedim pored otvorenog prozora udišući miris benzina i cvijeta bijelog bagrema koji pomiješani, na užarenom asfaltu, nekom čudnovatom alhemijom vraćaju nešto davne nježnosti Nisam znao da li si zaljubljena u mene, potpuno neobuzdano Kao što nisam znao šta se dešava u tvom tijelu i tvojoj glavi I ne znam šta je bila tvoja namjera kao…

ZBOG NAS

Napit’ ću se večeras za nas. I prstima milovati žice gitare za nas. “Nabacit’” ću i osmijeh ako treba za nas. A oči će mi biti tužne zbog nas. I plesat’ ću na kiši za nas. Pod krošnju se od groma skriti za nas. Na klupi u parku urezat riječi za nas. I promuklim glasom…

Duboko u meni budi se čežnja Nostalgija izvire u lucidnosti Nešto me nosi u krivo Gadljivost je prisutna Osjećam da sam se opet izgubio Da sam se udaljio od izvora Izvora svjetlosti i tame Od onoga što me tvori Kreacije same što tinja ispod površine Dok svijest se budi Ljudi osjećaju da su siti Siti…

Kada gledaš okom, djeluje lijepo, glatko, toplo, kutija kao i svaka druga, misliš s njom nema puno truda. * Ako silom pokušaš otvoriti je brzo, moraš stati, jer uspjeha u tom nemaš i zbog leda ruke u džep spremaš. * Nakon toga, rukavice stavljaš i polako prilaziš sve bliže, klizeći po rubovima, tražiš, a otvora…

Umjesto srca, imaš beskrajno bijelu zemlju leda i čuvaš ga od topline. Umjesto sreće, imaš zaboravljen svijet u kojem hladno je kao usred zime. * Umjesto cvijeća, imaš bezbrojne kristale koji se vežu u visoke planine. Umjesto ljubavi, imaš savršenu ledenu tišinu koja te štiti od istine. * Hladna kao led, niz te sante gledaš…

Snovima lebdim Očima dišem U krugu se vrtim Budućnost pišem Slobodan od stvarnosti Života surovog U svijetu trivijalnosti I pogleda tmurnog Jedna melodija Iskrvarena harmonija Ljepota satvorena Boginja je savršena

ODLAZIM

Odlazim noćas iz života tvoga , tiha kao sjena Ne trebaš me više , vrijeme je da shvatim , Nadu sa vrata da vratim. Oprat ću sa srca sve tragove tvoje, Valjda će prestat da bole. Naivna i glupa sam bila ali jedno samo me tješi: Nisi me slomio ipak ,jer muškarac za to trebao…

Prođoh pokraj drvoreda palmi i cvijetićima ocvalih aleja, sjetih se ljubavi prve prvog poljubca, i onako stidnih s velikom tremom brzo izgovorenih riječi: mala,ja te volim. A tek poljubca na klupi spojene usne  usnama njenim jezičci se dodiruju, srce ludo tuče obrazi žare, mjenjaju kolure, traje cijelu vječnost a ono tek sekundu il dvije. Okrenem…

noćas, u snu vidjeh godine koje su palile i godine koje su kopljem ubijale vidjeh sebe kao kroz nišan, stojim sama društvo mi tek svjetlosti nade, čežnje s okusom izgubljenosti i stremljenja čudna al’ okidač prostranstva ne nalazi metu, na nišanu stojim samo ja kovana od zle sudbine i postojano vjerna lancima ne ratujem, al’…

zavuci se ispod pokrivača od magle pokrijmo njime sve tame pokrijmo svjetlost što budi dane u noćima ostani, ne želim svanuće priče smo ispričali davno dodati možemo samo ljutnje zavuci se ispod pokrivača od kiše samo dodir tvoj na meni nek’ diše ponesi me u vrtloge vatre i boje probudi vječnost što u meni blista…

Sve cekaonice sveta sve cekaonice sveta,sa brojem nemerljivim,sa stolicama,sa biljkama i osecajem da vreme lagano,uljevito klizi preko dusa zeljnih utehe, metafizika predvorja pcele kako se roje kroz crvotocnost misli osetim te kao vodu kao jedva primetno plavetnilo ranog jutra,gravitaciju… kao crtezi stapom po pesku pred samu plimu,ta promena ka apstrakciji prostora,vaseljene kao urlik progutan u…

Ne znam, možda je suđena nekom. Obećana davno… Ko to zna ? A možda je djevojka koju sam ček’o. Takva se bez borbe ne dobija. Sunce njeno lice ne krasi ona i u oluji blista sva. A njene smeđe kose vlasi tako bih želio mrsiti ja. Njen osmijeh, u srcu mi proljeće budi. Njen nježni…

Željna tih pogleda, polako koračam Eruptivnim putevima, tražeći Ljubav. Napadaš me, lagano uzimaš sebi i nosiš me Anđelima. Slatko me ljubiš očima, dok snivam Avione u oceanima. Mirisom me mamiš; ne želiš da Odem. Tvrdim prstima miluješ Vrat moj, poput dijamanta, Oduzimaš mu sjaj. Grimiznom vodom, podaješ se. Anđeli nas uzimaju… Plutaš obalom; pored tebe…

stize doba debelih carapa i kapa,kraljice peci zna da ugreje kadar, dimnjaci garavi blato i kisa,jorgan je debeo ko celzijus sisa, pucketa pec da ugreje stan,ostajem u krevetu imam slobodan dan, volim jesen iz zimu samo na slici,cim stanem u blato razbeze se zivci, ostani kuci ..medvedji je san

imam nesanicu vec vise godina unazad,necu solju kaffe …ja hocu kazan, i kad krevet mi je prazan ja se skupim u kutak,to je dokaz moje skromnosti dok vidis me da lutam, ulicama sitnim sa laganim hodom,u hodu sa mesecom ne u hodu s’modom. uz srke kaffe i kazaljke u padu,bacam pogled kroz prozor na sve…

Vrata

Napolju sunce A u mojoj maloj sobici  kiša Samo ja i moj kišobran Zagrljeni Sami… Napolju sunce A u mom malom srcu oluje Oblaci i mrak mi zatvore oči Ne vidim dan Ne vidim vrata Napolju kiša A ti  na  vratima Sa pregrštom sunca u ruci I ljubavi u srcu Pronađi me ….