Gledam te tako lepršavu i bosu kako smelo koračaš . I najmanjim korakom si opijum, najlepše stihove izgovaraš. Dok mi prstima prolaziš kroz kosu ne mogu da se zasitim od milja tvoga smeha i tvoje pažnje. Sve tvoje mi prija. Hrabra zaštitnice i mati lepota! Oglašava prorok u noći, pred mirisom tvojih latica, početak vere…

Neće znati saputnice što oči tvoje volješe…; da su zvijezde nebeske u njima se ogledale, i u halkama irisa ‘aškom svici zaneseni posmatraču su plesali… I ništa tvoje ne bi’. Neće znati saputnice što zbog tvojih riječi uzdahe pustiše, ni one gorde kad se zemlji spustiše…; da si se ti iz svih Knjiga slovima nahranila……

Noćas ću ostati tih, slušat ću kišu, pratit ću ritam kišnih kapi, gledat ću kroz prozor, gledat ću nebo i pitat se.. Gdje su zvijezde nestale? Molit ću nebo da skloni oblake, da još jednom vidim sazvježđe.. Noćas ću biti nijem i pravit ću se da godina nije prošla. Gledat ću u datum kao u…

Šutim

Šutim Kad tužna si Jer ti znaš sve o tugi Šutim Kad suze teku ti niz lice Jer ti znaš sve o suzama Šutim Kad ti šutiš Jer ja znam to što šutiš Šutim Kad lutaš gradom Jer ja znam da ćeš se vratiti Šutim Kad radiš gluposti Jer znam da srce tjera te na…

Nisi slutio moju patnju Nisi čuo moj glas Nisi osjetio moju bol Nisi htio znati Ni ja Nisam se pokajala Nisam se okrenula Nisam žalila,ni patila… Sve je bila samo igra sjena i uspomena Oživjela u trenutku između jave i sna…

Dodiruje me strah… Osecam ga… A proslo je dosta… Dugo ga nije bilo… Mozda je spavao… Mozda me je samo ignorisao… Sada je opet tu… Da natera lešinare da lepršaju u mome umu… Da mi unose sumnju i krvavim perjem crtaju znakove pitanja… Ljubi me strah… Pravi mi nova udubljenja na usnama… Prkosi mi i…

Praznina

Tišina mi tupo u glavi odzvanja. Ubire mi radost znanja i neznanja. Desilo se ništa. Praznina ko vreća, visi usred mene. Sve dublja,sve veća. Što je bilo važno, sad je samo davno. Sve je oko mene, tako ravno…ravno…

Čekam te. Na onom našem mjestu za koje samo ja znam. Pogled je predivan i podsjeća na tebe… Što radiš? Zašto ti uvijek toliko treba da se spremiš? Znaš da mrzim čekanje… Da, znam da to radiš samo da me vidiš ljutu. Zanimljiv ti je izraz mog lica dok se pravim da te ignoriram… Je…

Otvori svoje srce, dopusti mi da se izgubim, da nestanem u kapima užitka i boli. Raširi svoje ruke i primi moje umorno tijelo, dozvoli mi da pobjegnem od ovog osjećaja. Svoje misli uputi mojima kao nekad dok smo same uživale u noći koja nas je grlila hladnim prstima. Povedi me putevima kojima nikad nisam išla,…

Svjedok crvenog socijalizma otvara vrata zapadu. Čežnjom čeka čete. Kapitalisti k’o komunisti potpuno isti. Ulaze i fašisti i antikristi. Svi su lutke lutkara, jedinog cara onoga koji caruje godinama, a u džepu je stotinama. Politika je uvjek ista naziv se mijenja novac ostaje. Samo ikarus sebe čuva, mercedesu dim duva… autobusu autobusu i autu autu……

Mnogo puta sam se pitao i razmišljao o tome zašto ne mogu zaspati noću, i zašto se bojim mraka. Shvatio sam: ne bojim se mraka, nego tame; bojim se tame koja bi mogla doći izvana i nastaniti se u meni; jer u svima nama obitava tama, i ona zove onu tamu izvana da dođe i…

Opilo me

Opilo me jutros more na tvom tijelu. I kapljice sunca poprskane tobom. Poželjeh tada da sam topli vjetar, pa da te zagrlim, i uzmem sa sobom. Poželjeh ti usne od mladosti zrele. I moje ruke mrtve, nevesele, krenuše za morem. Krenuše za morem, da te dalje traže. Al nađoše samo netaknute plaže. Nedostižne stijene. Užarene,…

Crna je šuma preda mnom Ugljana silueta stabala koja pred noć gube sjaj Tamni, šumski lampioni što se danju pale a noću gase Pocrnjeli od noći Koja im dolazi Pokriva ih svojom tamnom, crnom rukom Šuma gusta I noć gusta Stapaju se u crnilo Kojem kraja nema Tu, gdje noć počinje Šuma završava Šuma noć…

Ja sam tvoje novo ime Novo jutro poslije tužne noći Ja sam iskra,kojom pališ plamen Kojom goriš,koja te slama… Ja sam tvoje novo sutra ,koje te vozi do poraza Ne boj se! Ja ne postojim Tvoja te želja slama Tvoja požuda gori u vatri neugašenoj Tvoj glas me doziva,ali ja ćutim…jer ne postojim Izgorjela u…

Just one look into your piercing eyes makes me melt down like the ice in the sun cannot turn you down eventhough I try my heart is too weak you are the one who makes my blood go on fire my soul craves for you object of my desire say you feel it too just…

Ja znam, dok si me žudno tako čekala, da si se iz noći u noć, iz dana u dan tamo dolje dirala. O, draga, što bih volio da te mogu sada dodirnuti; tamo dolje dotaknuti, lagano jezikom lizati. Volio bih da ti se od uzbuđenja cijedi dok moj jezik lagano, ali nezaustavljivo prodire!

Dvojim

Prepoznajem samo ovo ovdje. S tobom. Male sate sreće. A vrijeme? Kreće li se u pogrešnom smjeru? Kamo? Kada? Kako naći mjeru u kojoj te trebam? I kako da brojim godine uz tebe? Ovo vrijeme koje juri, ili stoji. Ne osjećam ništa. Bojim se… i dvojim.

naše more od tisuću brodoloma, otisnuća naša tijela od krvi i mesa unutar ove povijesti s užicima koji ne traže nasljednike iščekivanje da se izgubljena lica ponovo uspostave u zrcalima s nadama položenim pred oltar grijeha mi smo crvene zrake koje klize obalom u svijetu koji ne treba zalaske (zašto si napustila naša iskušenja)

Kao vjetar si protutnjao kroz moj život Kao oluja poharao si moje srce ostavio me da se utopim u moru suza a bio si jedini svjetionik na pučini jedino svjetlo u tami života U moj život ušao si tiho, nečujno, na vršcima prstiju ušuljao se u moja čula ostavio pečat na mojoj duši i otišao…

Što…

Što učiniti kad potonuti lađe sve a vjetrovi sudbine odnesu snove na krilima… Što učiniti kad ti srce postane prazno a duša zavije se u crne halje kad vidio si svu bezdušnost ljudskog roda i stajao pred vratima beskrajne tame… Ima li uopće izlaza iz tog tunela crnog očaja postoji li netko da pruži mi…

Pokusavam… Da ih saberem i oduzmem… Slazem ih kao ciste stvari… Bacam od sebe kao otpatke… Trudim se… Da ih rasporedim na svojoj skali vrednovanja… Posmatram ih i analiziram pomno… Prigrljujem ih i odbacujem ih kada pomislim da nisu tacne ni vredne… Sakupljam ih…  Kao ordenje,kao priznanja koja mogu obesiti o zid… Ekser ne probija…

Ljubavna

Sanjam te noćima hodiš mojim mislima moje srce putokaz je tvoj slijediš tragove moje ti krv si mojih vena molitva moje duše svjetlo u očima mojim riječ na usnama mekim ostavi poljubac svoj kao trag na mome srcu neka miris tvoj ostane na mojoj koži Želim udahnuti dio tebe da zauvijek ostaneš tu u mome…