Дваесет и осум години пројдоа. Си помнам. Во салата на малиот, неугледен хотел, мојот копнеж и јас, чаша пиво и врело кафе. Оркестар во ќошот, Л тoм ди мигẻ во воздухот. И дим од Малборо. Во Струмица, во Македонија, стотина весели луѓе во салата на малиот, неугледен хотел. Стотина драги, срдечни незнајници, Л тoм ди…

Taj kamen teški što na grudi mi postave Nerazumne misli potpuno me obezvrijedile U grudima i duši bol je neizreciva Prezir i gađenje u srce me najviše pogađa. Ljudi ne vidjeh kako htjedoh nešto reći Već uzeše mi prostranstvo,govor jadan Baciše mi tijelo i dušu u bezdan mračan. Taj pjesnik-taj sam,u mrtvoj boli O svi…

Kraj

Te gorke suze što niz obraz klize Tjeskoba u duši me zavede Nejasan osjećaj prohuji mi tijelom kao da letim blažesnim vjetrom Oštrica što iz dlana mi padne Niz dlan topla gusta krv klizne Zamučen pogled,crne slike prohujale Život kroz dlan zauvijek nestane.

Mislima okružen patnjom bolnom Promatrao sam nebo krvavo crveno. Svod što plamen svjetla nestaje Strah se u tijelo uvlači;pobjeđuje. Razlog više da život moj Kroz pješćani sat sporo izmiće. Mjesto što u tmini ugledah To grob stoji hladan,prazan Na kamenoj ploči vidjeh teško strašno Isklesano ime u mraku moje,a oči Što vid ionako poluslijep u…

Sjedim na rivi i promatram tmurno nebo Gdje sivila i hladni vjetrovi šta sa sjevera Prostruje mi kroz tijelo,kao nekakva tmina Kraj mene…mjesto je prazno Jer ti daleko si od mene. valovi što zapljuskuju kamene obale Slabije,pa sve jače i jače tako moje srce kuca čim sjetih se tebe I kroz hladno more,daleko na pučini…

Svjedoci zla što na svijetu ovome Bezčutnom,razjedinjenom poput obale Upijaju bezličnost sadašnjosti,utopiju sutrašnjosti Zavezani bodljikavom žicom utjehu ne donosi. Promatram svijet što iz raja se stvori Osvetom,oružjem,mržnjom u pakao pretvori. Ruke i tijela natopljene pune krvi Svjedoka što na ukletom mjestu,mrtvi Sada netko drugi njihov život i sudbu kroji. Na ovom gnjusnom svijetu sami preostali…

Tama

Tamom odzvanjahu čudni koraci,bijahu nevjerojatno poznati,čudnovate moći čudnog zvuka. Razmišljanje me navede na suludo jednostavan zaključak i preiskren čak da bi me i zastrašio. Bijaše to koračanje tuge. Primicala mi se kroz gustoću tmine ne bi li se odmorila sjedajući preko naslona stolice. Kako sam ju gledao sve više sam ustrajao u zamišljanju tko ju…

Zadubljeni, okrugli i jarki magnet uhvatio je sluznicu dubine. Osjećaš li kako ključa snažna erupcija na ušima maloga žetona? Voljela bih da hukne „aleluja“ u uski prolaz nevidljivoga grebena. Zarij svoje pandže, grebi lakomo kao koru zimzelenog drveta. Ne pišti lampa kada se gasi, ne skiči mandarina kada se guli, šogunati zrače mojim tijelom kemijskom…

M.

Sada zna Znacenje svoga imena Vise se ne trudi, vise ne pokusava Poslije, dugih godina, poslije, dragih sjecanja Sam i napusten, potezima drugih, prepusten Zivot skitanja, i stalnog pitanja U pustim nocima, ocima punih kajanja Vise nema laganja, samo istina Trag, koraka, od sv’jetlosti, do mra’ka Bez navi’ka, povi’ka, ka ugaslim zeljama Dok dise, nada…

Crveni su zidovi tamnice moje Zloslutni huk sablasne sove Snovi gluhi za vapaje iz more Mokri topot konja iz močvare zove Nevjerni kamenu izdrži do zore Jer Sunce još dugo izgorjeti neće Neće u tminu, u beživotne gore U smrt, u smrt, u smrt Obmana smrtnog straha Izmišljotina za mrave i heroje Izaberi najjačeg vrapca…

Htio bih reći više,ali ne mogu želim napisati odu ali ne mogu htio bih veličati slobodu,ali ne,ni to ne mogu. Želim slikati prirodu,more želim se napiti izvorske vode ali ne, ne mogu. Htio bih sve al ne mogu ništa želim samo o ljubavi pisat i stihove svoje djevi rajskoj risat htio bih tijelo njeno mirisat…

U noći

Sjene leptira- uskoro će mrak. Nečujni jecaji lepršaju. Moj pogled nad poljima snatri dok mjesečina ljeska se nad morem. U crkvama pali se tamjan kao prostirka samoći.

Jadan i čemeran čovječji je duh kljasta duša podrugljiva s ironijom na sve gleda on se ruga bolesnima,Bogu i mrtvima, on se ruga svima,a jadan je,jadan. Studen i led srce mu griju živjet će,živjet u ruglu,druge ismijavat a ja ga opet žalim, žalim jer on je ruglo,ruglo od života ismijano on je na čelu kolone…

Ne možeš jutru pobjeći pa kad se zaigra život možda gubim no nije li lijepo kada bol je odraz nježnosti i romantika vukova jer san zna umiriti dio života koji slijedi me predano no nije li lijepo kada znam da surovost ljubi i dišem usporeno zbog tebe jer san zna umiriti dio života koji slijedi…

Kad tvoje ime predje preko mojih usana Osjetim da nisi tu a ponestaje mi vremena Da te vratim to je samo zelja izgubljenog covjeka Koji luta od misli odaja do pustih ulica Gdje je kljuc nasih sudbina? Ko je taj sto nam duse uzima? Sta je to zivot,a sta je smrt? Sta je tu istina?…

Ona je stajala tu U vremenu kisnih godina Sm’jesila se i tiho na sebi svojstven nacin govorila Nije ni slutila da mom srcu se odvec predala Poput duse ogledala,plave oci je imala Dodir njezinih ruk’u,poput dodira andjela U odajama mojih misli zauvijek cuvana Kao d’jelo starog slikara Koji u vremenu odmaklih godina Gdje svaki dan…

I što se stidim Što se pravdam sama sebi Nitko nije svoj Svi traže nekog A ja sam baš prestala Utrka je to Bez vode i bez hrane Tko će prije,tko će prvi Ja ću lagano Na finish sama Imam dvije noge i dvije ruke Dosta mi je to I nasmijat ću se sucima A…

Pali smo na dno okovani lancima.,ranjeni i slabi.., kao vojnici sto prosli su bitke.,na koljena pali ali nisu stali. U daljini neki novi grad i svijetla gore,zar to je moj dom?., zar tu cu otkljucati svoje srce?.,oprati ruke,tijelo,dusu?., Posadit cu cvijet iz sjemena koje imam tu na novoj stazi.,iz lavine niknut ce kao feniks..

Kroz dubine noći I tihe tame Samoća kroči I ne vjeruje očima… Ostala je samo praznina Meki vakuum Praznina Koja boli Koje se bojim I kojoj se ne dam Srce zastane na tren Zapne u grlu Ruka se zgrči Nigdje nikog Ostali su sati Neko vrijeme Neodbrojeno još Zlatno zvono odzvanja Moj krik i Jeka…

dotakli smo povrsinu mora.,nismo zaronili duboko, nismo vidjeli koralje,skriveno blago u dubini… kao vjetar mi smo krenuli na put.,imao je snage al se stisao i samo valove napravio…, svaki taj val slomio se o stijene.,ostala je samo sol.,barem nesto…

I on je bio pomalo lud Lud,ali svoj Suncokreti,lijepi suncokreti I mjesec kolovoz Eh,mene je doveo neki čudan voz Kondukter na stanicama ne staje I mjesecima se voziš Putnike ne pita za kartu Svi se samo voze,voze,voze I kao šerif samouvjereno nabije kapu Kao da zna kuda ide Ma nitko nije kao on A putnici…

O kako uzdižeš se A padaš kao perje O kako misliš da goriš A izgaraš Kako je slatko kockati se Život je more Aha… Probudit ću mrtve jaukom noćas Ne dam da mi oči gasnu u tvojim Zavoljet ću prognane Primiti odbačene Ostati svoja

I dršćeš Sam U tami Prsti ti se lijepe u boji Koja budi zvijeri u tebi Kistom bih smirila Sve tvoje zvijeri I magle razbistrila Tišinu ugušila Prazninu pretočila U jedan veliki čokoladni kolač Ne bi više drhtao Tama bi prestrašena pobjegla I sunčeve niti i vjetar bi se igrali Sa tvojim nestašnim čupercima Ne…

Devet

Devet tada bio je broj Devet je od mene pravio stroj Devet se javio kada je linija pukla Devet je pričao dok ga mašta nije dotukla Devet i sada često nazove Pojavi se Na brzinu,na trenutak Ja sve zbrojim i dobijem devet A onda sve pošaljem kvragu Devet,devet,pa zar nemaš stida? Stavila sam devet na…

KAD BI SAMO ZNAO:… Kažu mi da već dva tri dana dolaziš Pred kuću mi, Pogledaš i odlaziš…. Ja te čekam….čekam dugo… I onda kada odem Baš tada ti naiđeš Kad bi samo znao koliko te želim vidjeti Kad bi samo znao koliko mi značiš Nikada nebi otišao Ali nema te…već te dugo,dugo,dugo nema Bar…