Htio bih reći više,ali ne mogu želim napisati odu ali ne mogu htio bih veličati slobodu,ali ne,ni to ne mogu. Želim slikati prirodu,more želim se napiti izvorske vode ali ne, ne mogu. Htio bih sve al ne mogu ništa želim samo o ljubavi pisat i stihove svoje djevi rajskoj risat htio bih tijelo njeno mirisat…

U noći

Sjene leptira- uskoro će mrak. Nečujni jecaji lepršaju. Moj pogled nad poljima snatri dok mjesečina ljeska se nad morem. U crkvama pali se tamjan kao prostirka samoći.

Jadan i čemeran čovječji je duh kljasta duša podrugljiva s ironijom na sve gleda on se ruga bolesnima,Bogu i mrtvima, on se ruga svima,a jadan je,jadan. Studen i led srce mu griju živjet će,živjet u ruglu,druge ismijavat a ja ga opet žalim, žalim jer on je ruglo,ruglo od života ismijano on je na čelu kolone…

Ne možeš jutru pobjeći pa kad se zaigra život možda gubim no nije li lijepo kada bol je odraz nježnosti i romantika vukova jer san zna umiriti dio života koji slijedi me predano no nije li lijepo kada znam da surovost ljubi i dišem usporeno zbog tebe jer san zna umiriti dio života koji slijedi…

Kad tvoje ime predje preko mojih usana Osjetim da nisi tu a ponestaje mi vremena Da te vratim to je samo zelja izgubljenog covjeka Koji luta od misli odaja do pustih ulica Gdje je kljuc nasih sudbina? Ko je taj sto nam duse uzima? Sta je to zivot,a sta je smrt? Sta je tu istina?…

Ona je stajala tu U vremenu kisnih godina Sm’jesila se i tiho na sebi svojstven nacin govorila Nije ni slutila da mom srcu se odvec predala Poput duse ogledala,plave oci je imala Dodir njezinih ruk’u,poput dodira andjela U odajama mojih misli zauvijek cuvana Kao d’jelo starog slikara Koji u vremenu odmaklih godina Gdje svaki dan…

I što se stidim Što se pravdam sama sebi Nitko nije svoj Svi traže nekog A ja sam baš prestala Utrka je to Bez vode i bez hrane Tko će prije,tko će prvi Ja ću lagano Na finish sama Imam dvije noge i dvije ruke Dosta mi je to I nasmijat ću se sucima A…

Pali smo na dno okovani lancima.,ranjeni i slabi.., kao vojnici sto prosli su bitke.,na koljena pali ali nisu stali. U daljini neki novi grad i svijetla gore,zar to je moj dom?., zar tu cu otkljucati svoje srce?.,oprati ruke,tijelo,dusu?., Posadit cu cvijet iz sjemena koje imam tu na novoj stazi.,iz lavine niknut ce kao feniks..

Kroz dubine noći I tihe tame Samoća kroči I ne vjeruje očima… Ostala je samo praznina Meki vakuum Praznina Koja boli Koje se bojim I kojoj se ne dam Srce zastane na tren Zapne u grlu Ruka se zgrči Nigdje nikog Ostali su sati Neko vrijeme Neodbrojeno još Zlatno zvono odzvanja Moj krik i Jeka…

dotakli smo povrsinu mora.,nismo zaronili duboko, nismo vidjeli koralje,skriveno blago u dubini… kao vjetar mi smo krenuli na put.,imao je snage al se stisao i samo valove napravio…, svaki taj val slomio se o stijene.,ostala je samo sol.,barem nesto…

I on je bio pomalo lud Lud,ali svoj Suncokreti,lijepi suncokreti I mjesec kolovoz Eh,mene je doveo neki čudan voz Kondukter na stanicama ne staje I mjesecima se voziš Putnike ne pita za kartu Svi se samo voze,voze,voze I kao šerif samouvjereno nabije kapu Kao da zna kuda ide Ma nitko nije kao on A putnici…

O kako uzdižeš se A padaš kao perje O kako misliš da goriš A izgaraš Kako je slatko kockati se Život je more Aha… Probudit ću mrtve jaukom noćas Ne dam da mi oči gasnu u tvojim Zavoljet ću prognane Primiti odbačene Ostati svoja

I dršćeš Sam U tami Prsti ti se lijepe u boji Koja budi zvijeri u tebi Kistom bih smirila Sve tvoje zvijeri I magle razbistrila Tišinu ugušila Prazninu pretočila U jedan veliki čokoladni kolač Ne bi više drhtao Tama bi prestrašena pobjegla I sunčeve niti i vjetar bi se igrali Sa tvojim nestašnim čupercima Ne…

Devet

Devet tada bio je broj Devet je od mene pravio stroj Devet se javio kada je linija pukla Devet je pričao dok ga mašta nije dotukla Devet i sada često nazove Pojavi se Na brzinu,na trenutak Ja sve zbrojim i dobijem devet A onda sve pošaljem kvragu Devet,devet,pa zar nemaš stida? Stavila sam devet na…

KAD BI SAMO ZNAO:… Kažu mi da već dva tri dana dolaziš Pred kuću mi, Pogledaš i odlaziš…. Ja te čekam….čekam dugo… I onda kada odem Baš tada ti naiđeš Kad bi samo znao koliko te želim vidjeti Kad bi samo znao koliko mi značiš Nikada nebi otišao Ali nema te…već te dugo,dugo,dugo nema Bar…

Poslušnost naporna gledajući prisjeća se cvjetajuće gorčine pjevajućeg izlaska, krvosljednici čudesnog značenja progonjeni od snova prozirnih tisuće pustinja pitaju neobjašnjivo obilazeći skrovitost. Isprano tkanje fantazije nevažno napušta sarkastičnost samoće. Egzodus obeshrabravajućih nevjerničkih neznanaca neznatno budi duše lažljive mahnitosti patnika dok puzajuće vječnosti zabludno plaču prema običajima izopačenosti, iscrpljene nelogičnim opskrbljenjem obećanjima. Umiljata nemoć uz pratnju…

Rasulo se krvavo ,crveno nebo dotaknulo je more,obavilo svijet Il’ je dan il’ je noc Jeli san? Ispruzenu ruku da dotaknut mogu Tako blizu ali… Opet bi istim putem krenula da dotaknut mogu… Sladak okusa na usnama u dusi krvav,gorak bez te ruke sto luta negdje u svijetu Kao val sto se rodi, zivi na…

ti ne znaš odakle nežno tiho naiđe dođe uvek na vreme nekada sam bez šuma bez najave dotakne te nečujno miluje te čuješ ga osećaš ga sedne do tebe njegova praznina se prosipa rasteže se zagrli te smesti se uđe u tebe preseće te drhtiš plačeš on je u tebi strah tačan, okrutan nikad ne…

Nemoj mi se diviti, draga. Ja sam hladnokrvni ubojica. Svaki dan ubijam svoje srce. Pustio sam ga da me vodi kroz život, Ali ne mogu mu dopustiti da mi upravlja životom. Ono je nestašno kao dijete, nestalno kao vjetar, zaboravno kao starac. Veselo kao Sunce. Tužno kao Mjesec. Veliko kao more. Ono slijedi zakon zvijezda…

Na mlijecnoj stazi ona me spazi, oko crne rupe meni prilazi, u bijelom plastu probudila mastu. Crna ko vrag al andeo blag. Ostavila trag,zvijezdani sjaj. U cijeli je svemir unjela nemir.

III.

Sjećaš li se obećanja mili moj kad djeca još smo bili… sjećaš li se kamena, rane na mom koljenu… sjećaš li se još uvijek drveća našeg… sjećaš li se pogleda mog i suza kad popio si krv moju.. sjećaš li se smjeha mog.. sjećaš li se mog golog tijela i svojih ugriza… sjećaš li se…

Tako vitka tako lijepa Svojim stasom meni tepa Da je ljubim često želim S nikim ja ne želim da je dijelim Muku mučim kako da joj priđem Zbog nje s oblaka nikako da siđem Draga moja poljubi me barem Uz tebe ne znači mi ništa ni harem Ljubljena srca su nam ista To što prema…

Skupilo se društvo da pijemo U pijanstvu se jedni drugima smijemo Svi navališe na rum Pa nam se pomutio um Pivo u potocima teče Pit ćemo cijelo veče Pije se tu i rakija Samo se bojim da ne proradi čakija Ne bi prestali piti i da nam pošalju pismo Od silnog alkohola ne znamo di…

Potrebna nam je mudrost svima Da čovjek čovjeka s ljubavlju prima Gdje to šara moje oko To po nebu leti sivi soko Čujem teške glase Naše siromašne klase Svi bi htjeli biti ponos naše rase Tko da ljubi Kad nam ispadaju zubi Trula hrana, trula voda Još nam lažu da nas je donijela roda U…

Oko cvijeća leptiri plešu ples Kad lete u roju kao da su krijes Šarenilo njihovo očarava Na cvjetnoj livadi predstava su prava Tko bi rekao iz gusjenice nešto tako lijepo To oni igrom svojom ljubav šire slijepo Ne znaš da li je ljepši leptir ili cvijet Oni nam pokazuju slobode let Kako samo lete To…