Zbog boli ću ti otet dušu i za nama spalit sve dane, zbog jedne nade pustit tugu i čekat vrijeme na trenutak da stane. Pustit ću strah da me čuva od snova, da osjetim krv kako kola kroz vene, tako kada jednom zastane vrijeme svi tvoji snovi se prospu u mene. Jer ti ne vidiš…

Zašto ljudi uvijek krivo pomisle U loš trenutak stanu pa se zamisle Lažne slike jučerašnje istine Kaju se al nije moglo bit drugačije Zašto ljudi nikad prije ne promisle Na bolje krene pa se često umisle Naglo ih baci natrag pa se izgube Gorke suze stvarnosti ih probude Zašto ljudi kažu jedno, a misle drugo…

sad kad je istina izgubila glas Sad pitam se jeli ovaj raj stvoren za nas Prodali bi dušu da vrijedi što Il Bogu, il tebi, ja ju dajem slobodno Pa vi podjelite Sve mi govori Promijeni se Dok ne zaspe svijet Utopljen našim suzama Zaboravi prošlost Koja se stalno ponavlja Popije i zadnju kap ljubavi…

Proizvod

Ja sam proizvod Koji trune na polici U supermarketu Preko puta bolnice Ja sam proizvod Naših domaćih ruku djelo Upakiran u lipo kartonsko odijelo Okružen uvoznim stvarima Koje se bolje kupuju I bezobraznim ljudima koji samnom trguju Činjenice svjestan da me nitko kupit neće Jer mentalitet naših ljudi kaže: domaće je smeće! Pa žale i…

Prosječna,osrednja, nesvjesna istine o životnoj stvarnosti vremena u kojem se nalazim. Uporno, boreći se, tražim najbezbolnije oblike stvaranja kompromisa, da se moji umjetnički ideali ne utope u mutnoj vodi života . To neprekidno nizanje nevolja, posrnuća i stradanja koja me prate svaki dan… I ta moja osjetljivost na tragiku, tuđe patnje,neku pravednost. Pa i oni…

POGLEDAJTE TKO JE DIVNA DJEVOJKA ONA JE! KRATKU KOSU BAKRENE BOJE IMA SA NJE OD GELA IGLICE NESKIDA! OĆI IMA BISTRE PLAVE U CJELOSTI SU male ALI ZATO ATRIBUTE PRAVE IMA TO CURAMA SRCE KIDA, A MUŠKARCIMA POGLED SKIDA, IZ USTA SLINU IM KIDA! TO VIDIO JE I KOZBA STARI JER MISLI DA JE FRJER…

ŽELJA

U SJAJ ZVEZDA ĆU TE UVITI U CARSTVU NEZNANON CEŠ CAREVATI NA VISINAMA STAJATI I NEĆEŠ ZNATI KO TI JE KRUNU STAVIO KO TI JE VEČNOST POKLONIO

zapovid…. Zapovidin ovoj noći priteškoj od tmine da me smiri ,da zavonja u njoj tvoje ime da potrefi prave snove da pošaje dodir blag… iz dišpeta utiran se ispod neba zvizdama ća utrnu se pod srebrne skute i zaišćen da ne budu na me jute stišćen oči da nevidin kako biže …. misli idne potiraću…

Voljela bih da imam nesto lijepo, svima drago za reci, ostaviti trenutke, mirise i zvukove, i na mjestu samo teci…i teci… Nesto kao, slatke jagode u zdjeli pred Simpsonima, poza u fotelji, zlica u kavi, smijeh iz kuhinje, i nije zima… sporo budjenje subotom bez pijace, alarma… vucem pokrivac…koja lijena dama… znas, imam svo vrijeme…

Na proplanku duše tvoje, nakićeni, navezeni, pokriveni, sakriveni… brojni se cvjetići roje. Jedan cvjetak se u isti mah sa cijelom tvojom dušom stvori, nečujno, toplo, milo… on u tebi ”Ljubav” zbori… i tijelo tada mirisom oživi, i obraze tvoje s rumeni on prelijepo oboji. Nisi znao da se miris taj od tvog rođenja, pa i…

Da li TI nekada razmišljaš o svojoj duši? Zatvori oči na kratko, diši, oslušni … Da, to što zajedno s tobom diše, osjeća, misli, prati treptaj tvoga oka… jeste TVOJA DUŠA. Duboko, duboko… u tebi sakrivena, sa puno misli, sjećanja, osjećanja… pokrivena, živi i diše… samo TVOJA DUŠA. Kako TI zamišljaš svoju dušu? Tvoja duša…

Ogromna knjiga, iza mene se vuče… Svaki dan-noć, lice-naličje su po jedne strane što sve više blijede u ambisu onih jučer, koje ne mogu da sagledam. Ogromna knjiga iza mene… u pregršt stranica ispisanih, -i praznih i prepunih i svijetlih i tamnih… Tekst ne mogu da mijenjam -iskren treba biti, nemoćan sam u već ispisano…

U srcu si mi posadio ružu koju samo Ti znaš da zaliješ, koju samo Ti milovati umiješ. U srcu, Voljeni… raste ruža Tvoja, i na Tvoju blizinu mene sjeća. U srcu, Voljeni… raste ruža Tvoja, i ja rukama lice sklanjam da u mraku od sobe još više blizinu Tvoju naslutim i ogromnu ljubav Tvoju osjetim….

Kako da zaustavim vrijeme, i gledam te vječno? Kako da zaustavim trenutak, i osjećam se sretno? Kako da zaustavim i Sunce i Mjesec i zvijezde da više ne plove? Kako da ubijedim njih da za trenutak tvoj i moj postoje? Kako da živim sa mišlju da sam nemoćna bilo šta da mijenjam, kada sve teče,…

Cujem samo tisinu, Jaca je od sna. Vidim samo tminu, Zaranjam do dna. Pokusavam ti nesto reci, Ali rijeci nisu dovoljno jake. Ne trudim se preko toga prijeci, Sjedim, cekam, sretan kraj tuzne bajke. Kako da slovima napisem dusu? Kako da rijecima osjetis oluje? Znas li koliki vjetrovi oko mene pusu? Koliko daleko nose me…

zabucana Budiš svoje prisustvo u meni privariš me samo na tren,prosvitliš moje neznanje ,cvit mirisni ća na more vonja u kamen pritvoriš zazoriš svitlo danje brivan mišlju zajubjenon ćakulan sa sobon i budin se daleko od sićanja u beskrajno ono naše konačno mi biži iz vidokruga svitlosti za dišpet sebi mučaću…vitrom gonjen bis nek izgori…

Što je to u krvi što me tjera da nastavim hodati uz mekani šapat. Što to divlja u meni, trza u tišini, ne osvrće se. Što to tapka, tiho zveči, i onda lupi šakom u vrata. San ostarjelog sedmogodišnjeg djeteta.

Da, bili su to snovi vreli , snovi prepuni maste ceznje…dani u kojima se strast igrla nasim telima Poput fatamorgane zracili smo pozudom za dodirima. Osecanja koja se sirila nasim venama Dopirao je do glasnih zica, obuzimala nas tisina Kao primirje pred olujom. Da osecala sam tvoj dodir kako me pece, tvojim pokretom prelamam tisinu…

Bol.

Ne mogu, ne želim u grču da živim, Hoću da volim, i ljubavi da se divim. Ubija me osjećaj tako nepoznat, Kako ne dobiti ništa, a sve dat’, Kako bolu u kraj stat’. Živim za ideale, Dišem za one prave, Ovo ne bi trebala biti tužna pjesma, Ali jeste, jer se ne mogu pomaći s…

Nikamo ne pripadam ,u tome je ljepota Sve pripada meni:.zelena i plava, ozarena žuto narančasta jesen prikrivena jutarnjom maglom. Otkrivam polako kako sam postala narančom pa se kotrljam radosno u Granešinu. Vrijeme me sustiže,sve se vidi na licu,bedrima posvuda po krajoliku. Velika sam, poput brda radoznala. Domovina mi je pretijesna pa mi gule kožu.

Ležiš na meni… polagano posipaš poljupce po telu, kojeg ne mogu pomeriti. Kao hipnotisan mirujem, u  sebi osećaji se deru. Krik iz sebe puštam, iznad kreveta vodimo ljubav, u zraku menjamo poze. Veštice, nokti me drže uz tebe i veliki deo ljubavne hipnoze. Krik se ponovi, probuđen mokar, tvoja sam noćna lovina. Mislim na tebe,izmučen……

Iza škoja sunce ide spati krik galeba reže smiraj dana, predvečerje u uvali tihoj zaljubljene kao da lovi. Feral svijetlo žuto baca u leutu ribar mrežu kroji, ptica zbor utihnu u palmi iza mula klapa pjesmu poji. Tamo pored kuće kapetana Miha unuci se igraju u vodi, more lijeno se leluja još tren i noćni…

Do tebe

Samo kad bi mogla u beskrajni svemir bi pošla ne brojeći dane, ne brojeći korake, tražila bi tebe. Tražiti te ne mogu, znam gdje si, a poći se ne usudim.

Jedan zagrljaj tražim, ništa više. Da osjetim toplinu tijela, da osjetim snagu tvoju. Vrati se. Pola me je ostalo u tvom naručju. Zagrli me, Prekratko je trajalo. Duguješ mi još trenutak da mogu zaspati