urezane slike na kojima si prisutna ali realnost je drukcija pa duboko udahnem gasim svjetla sam u mraku ulazim u krevet ja i hladna plahta snujem o tebi umoran od razmisljanja pa se na oblak penjem odplovim u proslost i sjetim se oci mi spustene ljeno tijelo kreativan um i jedna slika. slika realnosti ti…

Sjedim na trgu, oko mene lampice raznih boja crvena, žuta i plava kao ispunjena i šarena duša tvoja Sjaje i sviraju čudan stih neki Meni poznat od nekud igram se sa papirom i sviralom lokalnog svirača, a u stanu iznad u mraku djeca vrište igraju se očito skrivača Nisi li blizu mene, po gradu na…

Moj je pogled ostao zagledan u daljinu, otopljen u čaši i glasnu tišinu promatrao sam zvijezde kako lebde iznad glave moje Uspavano stoje i zovu ime tvoje ,A ja osluškujem i čekam tvoj glas da li će vjetar odgovoriti,kad shvatim da je jedan list na pod padne Sakrij svoje rane i javi se na odazivanje…

ZEMLJA

posadi jedan cvijet u mojoj duši i sutra ćeš da imaš vrtove posadi jedno drvo u mom srcu i nijedna šuma neće biti veća od one koju si u meni oživjela ja sam rođen da te imam u sebi ti si rođena da me imaš u sebi izgladni moju čežnju svim daljinama i vidjećeš koliko…

Nono stari Pod maslinu je sjeo Udišući topli miris soli što nozdrve mu pali Pa otare sa hlača par maslina i drača koje su se zalijepile Briše znojno čelo pokretom što maše brodu koji morem jaše Nono Ribar stari Štapom sada korimilari Maštom tiho negdje plovi ko’ nekad morem kad je mornar bio

Prelepo jutro ,petak je jutro bilo, Probudio sam se pored voljene osobe Ja sam se probudio a njoj se I dalje snilo Ja radostan ona umire od dosade Nishta novo, barem je sunce izaslo na istok Prvi znaci proleca su stigli, mislio sam Ne sluteci shta mi donosi zapad, dana istog Kada cu dobiti nesto…

Tražio sam te sinoć, po obali rijeke i na dnu mora Tražio sam te, po tami šume i po kamenu planine Tebe nema, a prolaze dani praznog trona nebeskog dvora To i zlato gubi na sjaju, i uzalud je bez tebe pogled iz visine Možda zora dati će nadu, kada sunce probudi sjenu tvoju Jer…

Travnati kopljanici položiše tijela vlastitom usudu… Počinkom svojim okruniše jednu ispunjenu tišinu. Mladost je večerala dosadu kozačkog galopiranja a kroz vatru misli im prihvatiše okus majke u  blagoj noćnoj postelji. U letu ljuskavi glas poledice šutke otkloni koprenu blijedih zvukova noćnih. Uspavaše se ionako dremljive navike nebeske. Ugodno premještanje jeseni spusti kapke na zaboravljeno rođenje…

zatočeni zakonima koji bi bili ništavni bez njega zlom koje je utjelovljeno u čovjeku nisu prestajali njegovati svoje krhke ugovore on je bio goruća riječ koja pali stare svezke nije mu dana uloga spasioca junaka niti onih bez trunke straha u srcu prazno bi bilo njegovo kraljevstvo da vezuje one nepokoljebljive vjere sumnjom su mjereni…

probudi se u moju stvarnost pod nogama mi baloni lebdi i shvati ljubav zvukova i riječi. samo čekaj i vidi kako put mi stalno bježi previsoko leti zar će sad do tebe? pa stani i prepusti se odnijet će nas daleko ne brini vratit ćemo se jednom tamo dolje gdje je svemir nas dvoje, astronauti…

U snu ukamenjen Usnit ces san gdje graditelj bit ces. Moci ces zdanja cudesna da stvaras, obale vodâ beznadja da spajas i sve sto na javi krisom ti se snilo, postat ce djelo zivo. Iz sebe ces mislju znojnom isticati, u kamen se rijecju klesanom slivati. Tebe kamen htjet ce zedno upijati, i jedno nad…

O kako si tugo uporna, moja je duša suviše umorna. Nestajem kao val u valovima. Nikad te nisam lagao, nikad te nisam varao, nikada nisam ti zao postao i opet sam zadnji ostao. Ja zvao sam, niko se nije javio. Nikad me niko nije srećom darivao, k’o da sam san kojeg niko nije snivao. Srećo…

Pitati me nemoj što sam budan, sanjati ja ne znam više. Jer su moji snovi svi propali, kao lišče s grane svi su opali. Ponekad se sjetim da poletim, ali nema meni leta bez tebe. Više nemaj moje ime na usnama svojim, zar na njima još postojim? Zaigro bi, zapjevo bi, al’ me danas tuga…

Crne misli,metež vlada, hrle k tebi vojske spasa, zalud nam je ljubav za te, kad nam nedaš osjećaja. Al* je naša ljubav jaka, zašto si nas ostavila? zadnji trunak našeg srca, da*smo tebi zemljo mila. I proći će mnogo ljeta, tu ćeš biti, otići nam nećeš, i daj pruži svome puku da te vole,da te…

kako oni to uvijek ostaju isti uz gomilu tog životnog vijeka a ja, evo, s tobom već duže vrijeme graničim i ne znam tko kome pripada i ne znam tko to uvijek prevladava preslični za postojanje preveliki za razdvajanje učimo imitirati svaki odraz ali znam, ostavit ćeš me jednom kad ti kažem da mi je…

OBLAK

Jedan oblak pun kiše Počeo se tmuriti sve više Nazvao je sebe Kišopad Umislio da je vodopad Za vrat mi izlio cijeli slap Neće on kapat kap po kap. Onako velik odozgo mi se smije A meni nešto do šale nije. Cijelu me je smočio I kada je to uočio Sretan je otplovio Putem munju…

Treptaj nježnih riječi gubi se u  moru tišine nešto je rečeno premalo, a nešto prekasno. Tišina odjekuje samoćom Dok gubi se  sjećanje Na zadnju tvoju nježnu riječ. Premalu, prekasnu. Treptaji nježnih riječi postaje  more tišine veliko nepremostivo.

Samo je on Orfej, moj i ničiji više . Kosmičke energije dragi trofej, što se najlepšim pesmama piše. Plamteći dugo kao vek , nosi najbolja leta i zime, srcu brod sreće i krik ko’ vapaj je –ne zaboravi me. A oseti li tog stvaralaštva iver što protkan tajnom mojom odiše, u času naslutiće da sam…

Na strani dobrog, na strani hrabrog, stisak je ruke oblio znoj. Nije to strah od sebe samog, već je to davnog detinjstva boj. Lutak u meni jos uvek stoji, čeka da dođe i njegov san . Sumrak se bliži ,on još mirno čeka , s’čežnjom da snove pretvori u dan. Na strani dobrog,na strani hrabrog,…

Nekad kad sam sama, Nedostaješ mi! Mislim o nama i priželjkujem da dođeš . Volim te u dubini, ali te ne poznajem i to čini moju ljubav tako stranom! -Stranom u suštini.

Kad bi zemlja mogla da izdrži, a vetar snažno pronese, vatre moga srca , čak i da nebo zaplače,ne bi pomoglo. Ceo svet bi prestao da kuca. Osim nas ,sve bi stalo, svi putevi koji nekud vode. Moja ljubav postala bi opal, neprocenjivi i jedini kompas, što te goni do Olimpa,Bogova i slobode!

Utkati  mogu srce na dlanu i podariti sve nežnosti poput svile samo jednom neobičnom biću beskrajno drage,kćeri mile. Kojoj mogu sve dati, a ne tražiti ništa što mi već pružila nije, svu radost i osmeh s’usana piti, to što me voli,poklon najlepši je! Često mislim pred buđenje, dekodiranje iskričave vasione postaje sve bleđe i bleđe…

Elito poštovana,prosječno lažete, Oskar Wilde je imao znanje, A,Vi,daleko seosko imanje.. Stidljivo skrivate ispod prstiju. Ocajna higijena,u ime sviju. U ime svih nas?Nije Vam vazno? Bože,nek me mrzi ili voli Neka me zeli,odbacuje,obozava. Usne cežnjom rasute soli Škrgut mržnje koji sablažnjava Al ne daj ljudima, O,Bože Da im nije važno,to kažnjava. Toliko orgazama u jednom…

Cudak

Cudak je bio negdje tu Njegovo sivilo se vidjelo Gdje je nestao Da li je krila dobio Jesu li ga andjeli odnijeli. Malo djete je sklupcano na poljani Mirno I spokojno. Kao dio te cjeline se spaja Jeli uvjek tu bilo Ili se samo rodilo. Igra andjela na obzoru Oduzima dah. Tako nevidjeno I nevjerovatno….

Devera se

Devera se,devera se sa zakrpama. Odlazak u suton i radjanje sa zorom. Devera se kišnim danom, okrijepom duše na izvoru. Devera se čovječe s tobom i bez tebe, stapajući se sa osamom, odnoseći tužne oči sa sobom. Devera se se ljubavi , mada ti to neopažaš. Devera se sa svijetom i ako je težak sam…