Dašak nepoznatog prispijeva iz tišine. Mrak je protkao nebo drhtajem zvijezda, Položio mjesec na dlan vrištine, A krik budi galeba i staru sovu Prije nego što zora legne na pučinu. Pogled se upreže u crtu horizonta. Dali smo čovjeku drskost ljubavi, Ni jedna slika mu ne izmiče. Pristao je rasti na oranici Rođen od vlastitog…

Glava je umorna..teskih ruku su joj misli…prehitar je trk od srca;sto ne ceka i ne zeli pomoci….a takvih sirokih spektara boja je pojas njegov.Ne!! …ono ne razumije sto moranje nudi u spletki svakodnevnice..negdje se bori izmedju griznje savjesti,nemara i skucene topline.Kao da je vrijeme postalo nasilno i grebe svojim nevidljivim kandzama svaki oblik sanjarenja i…

Vjetar donosi miris prošlosti vremena zauvjek izgubljenog u prostoru. Sve će se vratiti. I ljeto poslije proljeća, i jesen poslije ljeta, i zima poslije jeseni. Sve, sve će se vratiti samo će vrijeme ostati iza nas zauvjek izgubljeno u prošlosti.

Kako boli svaki stisak ruke sada Kako boli sećanje na nas Svaka suza isplakuje poljubac upućen tebi Duša pati otvoreno večeras Da li si me ikada shvatio ili ne Jesi li gajio iskrenu ljubav prema meni ili ne Da li te je grijala moja bliskost ili ne Jesi li živio za naš pogled ili ne…

Oduvijek si tu… Sve je tako poznato I sjaj na tvojim rukama Oduvijek je tvoj… I pozlata na ulaznim vratima Oduvijek je naša… Sve je tako bijelo, jednostavno i smjelo Tvoje ruke u mojim rukama Moj odlazak u tvojim mislima Oduvijek je tako… I svjetlost na izlaznim vratima Oduvijek je moja…

Kroz mora pepela do tvoga srca, plovili smo smijerno, veslajući nadom, i nađosmo ga, a ono nit’ živi, niti kuca, samo dah od vatre otimaše kradom… Kroz mora pepela do tvoga srca, al’ opekosmo prste već na tvojoj obali, Popadaše jedra moja i jarbol visok puca, zalud su te galebovi da more smiriš zvali… Zalud…

OTIŠLA

Razmileli se snovi ko bubašvabe Nesrećna, drhtava moja… Po mojoj riznici od straha Odaji poroka i suza Po zavesama pamćenja. Do jutra si ostala, osmehnuta A žalna A kobna. Cele noći polen je sejao vatru iz kose Po posteljini Po razlozima Po haosima od mojih želja Od mojih misli Od nesvestica… Cele noći su mi…

Sjeti se, O, Dušo, u predvečerje onog dana šetali smo ulicom osutom lišćem, razmišljajući o vječnosti koja nas čeka na kraju puta, dok su ispred nas, iz zemlje, izvirali bijeli kameni spomenici. Iznad nas tamno more, popločano zvjezdanim stazama, kuda će nas odvesti, kad nestanu osjećanja ? Tamo, O, Dušo, u Svijetu bez Vremena i…

Prolaze cestice ovog organizma, organizma hladnoce. Prolaze sekunde ovog trena, trena samoce. Prolaze sati ovog dana, dana rondjenja. Prolaze leta ovih godina, godina zivljenja. Mada I dalje cestice idu dalje u ovom organizmu I ovog trena sekunde prolaze ne primecujuci samocu Sati ovog dana tek su krenuli, ne znajuci ni koji je dan Leto tek…

Sjedimo jedno kraj drugog odjeveni tišinom Osmijeh već odavna nije ozario moje lice Vidim te, još uvijek me voliš I dalje si tu rame uz rame u dobru i zlu Danima nemam volje za usatajanjem iz kreveta Želim ostatak života prespavati, te se probuditi u raju gledajući Tvoje lice Napokon ustajem na noge teške poput…

Melodija; zavisnost nota od sviraca. Ne znas note, ako ih pre toga ne sviras, Ali ne znas ni da sviras, ako ne znas note. Ako ne znas to, onda nisi bolji od kovaca bez cekica. Poezija; zavisnost reci od pisceve maste Ne znas reci, ako ih pre toga ne kazes. Ali ne znas ni da…

Nacrtaj mi let I šarena krila leptira Uzmi me za ruke I povedi na vrtešku snova Dopusti mojoj  mašti da te zamisli u želji I dopusti mojoj želji da te oživi u pjesmi Nacrtaj mi san I smijehom obojen dan Daj mi svoje ruke I slijedi moje korake Dopusti mojoj mašti da te zamisli u…

U ljetnome vrtu sjedimo i suncem okupane naranče leže kraj našeg razgovora. * Naslonjači od vreloga dana, udišemo tišinu hlada znana. Žarkim nebom razlivene su ljupke, rascvjetane ptice. * I hladan čaj, Tvoj i Moj. I miris njegov opor. I okus njegov gorak. Uzimamo kocku šećera –  čuje se leptira let – topeći gorčinu s…

Već sanjam da se pridižeš na koljena Da se pridižeš i da sam te pridigao a ti padaš Iako te za ramena držim a srce ti zamirisalo Ružama Plakao sam po tebi Suze su padale u tvoju kosu i na tvoje ruke i Na moje ruke nesposobne nacrtati na bijelom papiru Tvoj glas Tugujući uspravno…

slomljeni temelj poput lakog pera, izgorjele grede kao suhi papir, razbijena vrata nakon provale, sada samo propuh ostao je. izgled duše odjednom je neprepoznatljiv, otkucaji srca poput pokvarenog sata, jednim potezom srezala si sve, moj osmijeh odnijela drugome. vruće riječi kao upaljeni vulkan, snažne misli poput orkanskog vjetra, u glavi nastao je armagedon, previše borbi…

Znat ćeš da neku knjigu čitalo je dijete kada je išarana, potrgana, nečim zalivena, dozom praha dječjeg smijeha poprskana. Ostale su molekule dječjeg smijeha, kao male komete, poprskana je: šarenim bombonima i lopticama, snjeguljicama, bajkama bakama vitezovima prinčevima robinjama šegrtima altruistima zlikovcima avanturistima i mnogim drugima kuglicama šljokicama pokicama radostima pobjedama imaginarnim kućicama barbikama školicama…

Rano za sreću,kasno za tugu, Vrijeme je taman da srce se smiri… Negdje daleko,pastir sa frulom O ljubavi tužnoj na livadi sviri… Ako te itko nekada pita Tko je taj čovjek što pjesmu ti piše? Reci mu samo,bilo pa prošlo… Došao sa suncem,isprale ga kiše… Nikad mu ime ti ne spomeni Neka ti za njim…

Zatražite Status Autora na portalu Poezija Online! Što znači status Autora? Svim članovima koji se pridruže na portal Poezija Online automatski se dodjeljuje status Suradnika koji ima ovlasti objavljivati poeziju na način da po završetku pjesme podnese istu na pregled Adminu. Nakon što ju Admin odobri, ukoliko ispunjava sve uvjete iz uvjeta korištenja, Suradnik više ne…

Frizura

Ljeti je lavu nesnosno vruće, tamo u afričkoj savani, kod kuće. Zato on odluči, vjeruješ li svijete, da od svoje grive, pletenice isplete. Novost se pronese skoro isti čas. I cijela se savana, smijala u glas. Sačuvati ugled treba, on ubrzo shvati. Pa ludu frizuru, u normalu vrati. A Afrika cijela, pogotovo sada, od silnoga…

Most

Trebalo bi već jednom preći ovaj most Ispružen pred nama klati se na sićušnim puzavicama koje u svakom trenutku mogu pući Trebalo bi skinuti laž na našim mrenama probuditi se i proći kroz vrata svjetlosti I u kutku vječnosti pronaći svoje mjesto pod Suncem.

Oprosti mi,ranjeno srce moje, Ti,moje blistavo svjetlo u tami, Ljubavi…Mojega srca ljepoto… Sve,čega se moje biće ne srami Oprosti mi što sam ti ukrao dušu Koju poklonih toj nevjernoj ženi Što je ugasila Svjetlo Života Tu ispred nosa,i tebi i meni O,kako sam ludo naivan bio Podvalio tebi sve njene laži Otvorio širom ljubavi vrata…

Gledam te, usnulu, pred nogama svojim Jedino pogledom ljubim, jer To predivno truplo, dotaknuti se bojim Gledam te, i osjećam kako duša mi drhti, Tamo želim, zauvijek s tobom, uživati u smrti Na odar tvoj, polažem samo uvelo cvijeće I Suzama svojim gasim plamene svijeće Jer ničeg živog, bez tebe ne smije biti Zatvaram oči,…

presjedila je već nekoliko treptaja oka pokušavajući svladati strah od koračanja, uzdahnuvši duboko skrila je svoju golotinju haljinom satkanom od praskozorja i zakoračila; u san