Trebam pobjeći. Negdje me čeka moje mjesto. Žaljenje za izgubljenim vremenima. Rođeni u krivoj generaciji? Lutam. Beduini i transhumantni stočari U društvu najprimitivnijih naroda. Žudnja za vrhom Mount Eversta. Želja za dubinom srca Tihog oceana. Putnik sa domom. Poput puža na leđima tovarim uspomene. El Dorado mi je srce. Koliko je teška svjesnot lakoće postojanja?

Molim te dopusti da te pratim svuda U lahoru nježnom,u kapima kiše U mirisu ruža što nosiš u kosi Da me dok mirišu Svojim dahom dišeš Molim te dopusti da te pratim svuda U svitanja rana dok te zora budi S prvom zrakom sunca da ti oči ljubim Daleko od bola Daleko od ljudi Molim…

Da sam kao leptir mali koji živi samo jedan dan bilo bi mi dosta Kad bi bila pored mene za života moga Dok posljednje zbogom odzvanjaju zvona u tiraju vala,kroz igru planktona Anđeli su spremni da me prime da mi daju da još jednom spomenem ti ime da ti vidim zaljubljene oči snene koje pogledom…

U hladnome jutru probudih se pokrivena žalosnim vrbama, jesenjim lišćem, mirisnim borovim iglicama. Okupana zemljom, hladnom i mokrom. Njezin se miris poigravao mojim kosama, i gušio moje misli u svojoj sakralnoj truleži. Ležala sam nepomično u toj ljupkoj smrti gledajući svoje raspadnute emocije pred sobom. Teške kapi padale su na čelo i razbijale se o pukotine moje uvenule tuge. Svaki put……

Svakoga jutra,kad otvorim oči Ležiš kraj mene,svježa i mlada Pitam se,da l’ sam te sanjao noćas Il’,jutros,budan,sanjam te sada… Zorom,kad prva zamiriše kava Zahvalim Bogu za još jedan dan Za jutro kad snovi postaju java Za večer kad java  prijeđe u san.. Plamen života u oku je tvome Zbog tebe sunce i nebo postoje Zbog…

BUDI VOLJA TVOJA (Posvećeno mome dragom prijatelju i duhovnom bratu,Nenadu) Nebo boje smrti,mjesec prepun krvi Oblaci su crni zv’jezde progutali Sve u tamnoj noći vjetrovima vrvi Satovi na tornju kucati su stali Uzdrma se Nebo zaori se grom Munja sijevnu na vrh pusta brijega Kiša što je do sad lila snagom svom Umiri se.Naglo stade.Eto…

Kao biseri, tvoje su se riječi rasule po mome tijelu. I sav sedef pretočio u ovo zvjezdano veče. Natopi me svojom ljubavlju ako je uopće ima. I bit ću sretna unatoč tome, što su ti biseri sjajni, najobičnije smeće.

Ne znam, Je li mjesec bio lud te noći, Ili se samo igrao sa zvijezdama. Zvijezdama u njenim očima. Ne znam, Ni jesmo  li to veče dodirnuli anđela. Ne znam, Ni je li ona bila stvarna. Ne znam, Jesmo li lebdjeli iznad zemlje  te noći. Ili je to bio samo san. Ne znam. Za KM…

savršen dan za samoubojstvo. Sunce na nebu i cvrkut ptica na granama. Procvjetalo cvijeće u polju zelene trave. Visoki kanjon sa vijugavom tekućicom. Jedan korak s ruba kanjona i skok u zoru. ”Dobro jutro. Nalazite se ispred vrata koja vode u stvarnost iza duge. Iluzija nije ništa drugo doli srž, početak i kraj zbilje.” Slobodan…

jednom kad tama pokrije zvijezde sačekat ću jutro obojeno srebrnom izmaglicom i zapitati ime njegovo prepuno pravde istine i svetosti……

O onome što vjetar nosi sa svojim nevidljivim i hladnim krilima govorili su samo oni koji se nisu bojali života. Ruka sjene vuče natrag kruta srca k svojim dvorima. Melodija iz djetinjstva ponovo vraća svoju nepostojeću moć i diže usplahirene oči k nebu. Deset je dana trebalo proći da izbjeglica iz samostana shvati tko je…

Isperi bol. Isplači tugu. Izgrebi tjeskobu. Jer i ja umirem. Vrisni! Neka tvoje rane plaču. Skini sa sebe ogrtač izgubljenosti. Nisi sam. Nikada. Odagnaj strah. Baci deluzije. Stani. Osuši svoje oko. Uspavaj svoje greške. Utopi svoje muke. Obriši znoj s vjeđa. Tama će izblijediti. Ne boj se. Ne boj se. Zagrli svitanje svoga proljeća. Upij svjetlost…

plameno ognjena je narav njena omiljeno sklonište između stijena neometano se šulja pored hlada izvijanjem kovrčavu melodiju sklada ljepota lukavo može sakriti zlobu i požudom zasjeni kazališnu probu kad te reda radi romantično obradi ona to vrlo profesionalno odradi rutinski prepozna prozirna glumatala kao i vračaru koja nikad nije gatala lakoćom te pročita pronicljivost kruta…

Ja sam mala, ružna lutka načinjena od pliša. Uzmi me sa sobom. Povedi me u svoj nestvarni, slatki, začarani svijet. Tamo negdje u izmišljenom, plavkastom raju usnulih anđela sa bijelim krilima. Pretvori moje staklene, mrtve oči u nestvarnu ljepotu. Vrati mom jadnom, sitnom, crnom srcu boju savršenstva. Prođi nježnim prstima po mojim venama plave boje….

Vrijeme je za priču za laku noć. Zatvori oči. I sanjaj. Vrijeme je za putovanja u nepoznato. Uzmi crni kaput koji miriše na cimet. I otiđi. Vrijeme je za pjesmu lagane melodije i prigušenog zvuka. To je najbolji bijeg od stvarnosti. Zaboravi na sve. Vrijeme je za zlatne satove bez kazaljka. Živi bezvremeno. I uživaj….

Ja sam samo stara duša i bojim se svjetla i sjene, u ovom novom vijeku nema mjesta za mene. U igri su surove strasti, brzi život i mjene, neki brzi igrači i neke surove žene. Ja sam samo stara duša što krivim putem je pošla i zalutala pritom, stigla u čudan kraj, a činio se…

U crvenoj ljubavi utopljeni smo ti i ja. Opijeni sumaglicom poljupca koji još topao počiva na našim vjeđama. Ležimo u panoptikumu ove fantazije i odano ližemo svoje ropstvo. Uhvaćeni jesmo u svrbežu ljubavi. Naše se duše prelijevaju jedna preko druge; Kapljice mokre slasti krvare po nama; Plivamo u lavežu dahova; Cjelivamo se ugrizima i grlimo…

kornati

nesretan sam. i trnutačno more u meni, mreškka mi sinuse. osječam kako napuštam sebe. nesretan sam. čelo mi žari sunce prsti ko meduze dišem kroz nos a pluča su mi negdje drugdje suze mi  šarene negdje iza očiju ne plačem osječam strah i tugu u svemu što imam. nadu palim kao posljednju cigaretu. žar je…

priroda se najavljuje uz jutarnja cvrkutanja buđenjem egzotičnih mirisa donosi radosna stanja lišće buja u krošnji i ptice su poletjele sad u toplije krajeve gnijezda užurbano sele sunce i puni mjesec se ljubomorno gledaju preko duginog nišana i u smjenama zapovijedaju suncokret mi namiguje kao kroz molitvu ali ja sam nažalost još u zimskom snu

Misao

Nestvarna je moja misao Algoritam moga tijela Moj vlastiti komet Stvarno postojanje mene Unutarnji oblik moga vanjskog tijela Istinsko viđenje moje drugosti Otok na koji se sklanjam prije potopa Moj oblik neomeđen prostorom Moj unutarnji cenzor Dizalica koja me diže iznad mene same Bunar koji u me pada Voda koja mene u sebe ponire

Zivot je poput dugog putovanja Pun problema brda I rupa Pratimo li znake na putu Necemo promashiti nashu rutu   Pazimo preko kojih rupa gazimo Na neke gazimo neke zaobilazimo Bitno je samo sta cemo pregaziti Ali I kakvi cemo amortizeri biti   Zivot je poput izgradnje naseg doma Kako ce izgledati to resavamo odmah…

opasne i zlobne su te kamere vaše što se ni u dimu cigarete ne guše jer cirkuski ismijavaju heroje naše dok bezobrazno kradu talente i duše nastojim shvatiti što postići žele te koji je njihov završni smisao zadirući u privatnost upornošću pčele pa sam odlučno tu mogućnost otpisao neka se ubuduće dobro zapitaju prije nego mi ju…

isklesan u pokušaju na pragu zaborava Stoji trenutak nekada davno u buđenju dana viđen ocima u bojama nikada uzdignut nikada ponižen Postavljen samo ili ostavljen tu na pragu zaborava

mogli bi nekad u kino iz prostog razloga da se opustimo i zabavimo znam da sad misliš da sam mogao nešto originalnije smisliti ali zašto komplicirati jednostavno šta možeš izgubiti to je ionako samo jedna večer u tvom životu