Ubili mi tijelo brojni maligani gori cigareta a dusa mi spava podrigujem kratko na putu za povratit a od zenine dreke boli me i glava U stankama napada dolazim do riječi daj se zeno stisaj i mira mi daj znas da nije cesto da zarondam tako ja odoh u krevet a ti na mjesec laj…

samo um samo oči samo svemir pust … nikad nećeš stići kući astronaut prosjak ja nema tajne nema tajne moja Zemlja moja zemlja a svemir kao jantar astronaut dijete tri planeta sasvim nigdje bez spektra moga svijeta a centri i granice? poput čovjeka poput djeteta

Spusti me na obalu rijeke i pusti da uplovimu noć. Tko zna tko je večeras dotaknuo anđele. Možda je to njihov šapat u krilima vjetra ili samo odjek davnih priča u šumu mutne vode. Nečija zapečaćena sudbina i sjećanje u kamenu na obali. A možda to samo ja večeras želim umrijeti. Spusti me na obalu…

Gledam nebo,nema kraja, tu liniju pogleda gdje nebo sa zemljom spaja. Zelenu travu,more ,oceane, sve što mi u pogled stane. Sve je to vječnost besmrtna. A onda gledam svoje srce,nema dna, gdje bi se završila ljubav moja, koja spaja naša srca dva. Veća je od neba,zemlje i oceana, čak je jača od mjesečeva sjaja. A…

sve je sasvim divno i mi smo si sasvim dobri ovo je kao raj a sasvim smo na zemlji ti me kao obećavaš ja te izgleda jesam zatražio od svijeta samo da te vrijeđam sad me kao ubij prospi me i zvoni sve je sasvim divno ženo, mi nismo oni

Što je to  ljubav zašto me muči? Zbog čega ova praznina u duši? Zbog čega,crv sumnje rovi, slaže tugu,a radost ruši. Zašto ljubav? Sjaj sunca ne obasja moje lice, toplinom zagrije ledeno mi  srce.. Zašto tražim tišinu bol? Zašto? O Svevišnji reci mi,bilo bi mi lakše. Nemoguće.Uzalud odgovor pitanja trže. Nemogu naći,srebro u mjesecu, niti zlato…

Da sam ih imala 101 na dan, sada sam s tobom i tvoja sam. Nemoj da te boli,što nisi čuo, što nisi vidio. Neka te boli ,ono , što si u srcu osjetio. Jesam li hladna ovog proljeća? Toplog ljeta ili kišne jeseni? O reci mi ! Dal u srcu mi je ovo nježno proljeće,…

Pada snijeg,lagane pahuljice otplešu ples, te umorno se spuste na tvoju crnu kosu,u tren  istope se. Snijeg i dalje pada,kroz tu zavjesu moje oči sjaje kao krijesnice, gledaju u tebe zaljubljeno.Ispod gustih trepavica nijemo govore. Ovo moje srce je  zauvijek  zarobljeno. U srcu si! Jači nego bilo koja stijena,od krvi i mesa si,i  nisi blijeda…

Žrtva ljubavi velika bješe dosegla je do nebeskih oltara i mjesec je milovao  čari naše al žrtva je bila uzaludna. Naša  ljubav vratit se neće ljubav je naša mrtva, ostale su samo besane noći ni zvijezde više se ne zlate. Oblaci gusti  zakrili oltare, i mjesec skrit u hladnoj magli, tek pokoja hladna kaplja kiše…

Grimizna jutra. Miris toplog kruha na dlanovima. Misli bježe, uranjaju u plavetnilo svemira. Nada. Čemu? Za koga? Što slijedi? Stijeg trobojni rasplinje se na vjetrovima. Tragovi prošlosti lijepe se na tabanima. Umiru koraci. Svitanje. Zrake svjetlosti na dalekim obzorima. Koracam prema svjetlu nošena valovima. Ni more mi više nije zapreka. Samoće u tmini više se…

Noćas sam sanjao tvoje lice mila, gore na proplanku kraj male kapele. Na rukama držiš golubicu bijelu, u kljunu joj cvijetak iz rajskoga vrta. Sa nebeskog svoda anđeli vam svijetle, tužnu odu pjevaju golubica plače. Zašto plačeš golubice? poleti dragom mome, pa mu reci da ga volim i čekam u raju. I sa svojim dragim…

Stol u kuhinji na kojem pijemo kavu,naše je bojno polje, pješčano dvorište trošne kuće i dva susjeda što se oko nje bore. Trošimo posljednje snage izdržljivosti svoje,kopamo po bunaru, već izrečenih riječi,razgrćemo mulje na dnu  bezdana,pronalazimo zakopano zlo,pa umjesto zaljubljenih pogleda,cvrkutavih riječi, serviramo ih na sto.Postajući pravi junaci zaboravljenih filmova, koji se pripremaju na dvoboj.U…

Zuji, zuji dosadna muha. Leti naokolo, nema mira. Gore, dolje zuj svoj svira – dok me ne iziritira. Teško pada moja ruka, pala je i muha. Gledam muhu kao duha -ima moje lice!

pjevaci su veceras prestali pjevati o meni, ulice kojima setam su tihe i moji koraci za mnom ostavljaju proslost, ona me prati kao sjena, nije sahranjena, a ja sam davno plakala za njom… te noci pitce su odnijele tamnu dusu u svijetove zla, otrov je prolazio kroz vene unistavajuci svjetlost zivota… tada su se glasno…

Monolit

Stojim u blatu istopljenih oblaka I vrijeme mi kaplje niz dlanove Na svodu od pare i perja Moje sunce vrišti u podne U kaljuži jada pomazat ću noge U škrgutu zubi čuti cvrkut ptica U morima ispranih mozgova tražit ću školjke Pomirit ću se sa svijetom Koji me se doticati neće Ni najtvrđa stijena neće…

Oprosti mi po tko zna koji put Ne mogu više Čekati, učiti, nadati se Bože, koliko je jos žrtava potrebno, Da bi grijeh nestao Zašto je Kain odbačen Zar je krv nevinog janjeta ugodni dar tebi? Zar je tvoja taština toliko velika da se mora hraniti kušnjama? Zar te nije sram od onih koji ti…

Bila je ruzin pupoljak rani,i nju tek njeno proljece ceka ja bijah jesenji list na grani,od mene bila je vjecnost daleka.Duboko u sebi krio sam tajnu,da moje srce za njenim bije,voljeh joj oci i kosu sjajnu ali to nikad saznala nije.I sad dok zima lagano steze uspomene davne zaboravu nedam a moje misli k proljecu…

Ako umrem mlad na grob stavi kose svoje pramen i vjecni ce tad na mom grobu zasijati plamen.Vjecna vatra obasjat ce zoru kad pjetlovi novom danu poje taj ce plamen na samotnome grobu biti plamen od ljubavi moje.Vjecna vatra gorjeti ce dugo dok postoji jutro,dan i tama zeljo moja radosti i tugo,mene nema al ti…

Od onog trenutka kada je čovjek teorijom evolucije posumnjao u Božju prisutnost probudi sumnju u umu sposobnom razmišljati dalje od granica određenih samom sposobnošću shvaćanja. U svom tom silnom preispitivanju vjere, ljudskom rodu svojstvenom logikom dovodimo sami sebe u bezizlaznost shvaćanja same biti i postanka prirode i čovjeka. Mnogi ne poželješe pogledati dalje od prihvaćenog…

Proliti će se pisanje jednog boga i posvađati evoluciju s postankom. Tama posjeduje krhki napjev samoće i žudnje zavodljivosti. Piju jahači u lokvama s kojima rastu kovnice bojišta milosrdne slutnje, širi se epidemija lakoumnika. Obožavana utroba evolucije odolijeva načinu nostalgije za rastajućim posebnostima. Materija iznova na posebne muke vlastitom elegantnošću obožava bedeme umiranja. Pamte se…

Sanjala sam,da sam ti u naručju zaspala, milujući tvoju kosu sneno te gledala. Ti oslonjen na ruku gledaš me,al me ne dodiruješ. Bojiš se da me ne probudiš. Ti ne svaćaš koliko te ljubim! Da ležeći ovako, iz ovog sna, nebi da se budim. Danas kad zatvorim oči još mi ta slika pred očima mojim. Ti…

Ne znam kako bih započeo,ne znam kojim stepenicama poći…ali svaki korak je početak pa tako i ja radim svoj prvi… Nije mi bilo lako ovih dana,iznova se borim sa sobom i možda ti ne kažem sve ali moram nešto,barem ovo… Rođen sam kao čovjek,dijete, i sam život položi ruke u moje grudi i podari mi…

dobio sunce na poklon usred januara – velim žurim te obasjat želim da i ti sretna budeš zausput ti dati slova i sve misli, prazne rime neka malo gnjave tebe ko da ti se svetim i onda kažeš neću – slutiš saznala bi sve baš lako ti baš hoćeš da to pjevam a nit’ mogu…

Spustih se noćas u postelju mirisne smrti,san je bio predug i teško je kroz aveniju jeseni svoje korake pratiti,lišče dok je padalo da bol mi pokrije usput učini moje tragove bezizražajnima a stas mi postane neprimjetan kao i šapat onog kojem udijelih svoje ožiljke. Bijela noć spusti se na moj pogled i omekša mi kožu…