Izgubio sam tajnu vremena u dubinama. Moraš razumjeti, laži kojima se lažemo gore su od istina od kojih bježimo. Ti i ja, aktera dva na ovoj pozornici života vjerno igramo uloge koje imamo. Odaberimo sad istinu ili laž, po tome čemo vječno biti poznati. Dižem čašu vina i kažem ti: Stojim ovdje kao svjedok jednog…

lebde u prostoru zarobljeni zvjezdanom prostirkom na bijelim krilima ptice koju smo imali svi mi jednaki po rođenju snovi ali opet će se ponavljati jutro u  izmaglicu uronjeno nama opsjednuto u začaranoj molitvi obećanje je ispunjeno molimo se da bude ptica bijelih krila ostvarenje snova davno sanjanih braća po rođenju goli i gladni stoje nasuprot…

Kad sam zadnji put u snovima ludovao, cijelu sam noć na oblaku putovao. Na kraju tog puta kad me umor svlada, stigoh usred sna do nepoznatog grada. Barem mi je tako izgledao od gore. Nepoznati grad, a poznato more. Putujući oblak vlak negdje oko devet, polako me spusti točno u moj krevet. I šapne mi:…

Ja pjevam život. I što ga manje živim, to ga pjevam jače. Ja pjevam, pjevam ovaj život. I pjevam ga najjače kad mi se ne živi. Kada mi se plače. Ja pjevam cvijeće, drveće i ljude. I što me više bole, to ih pjevam jače. Ja pjevam, pjevam ove ljude. I pjevam ih najjače onda…

sunce u crvenim rijekama najavljuje zalazak na izmučenom tijelu stoji precizan rez na to su ukazivale riječi o križu ono što izgleda poput ograničenja sam je uvjet poimanja te nepotpunosti izlučujemo laž da nas zakloni od slijepog rada prolaznosti crno mi je srce, oče negdje na pristaništima sumnje ostavio sam dijete da tone … nisam…

Pokrivena korijenjem i pomazana lunom, spavala sam noćas pokraj stabla čempresa. Poput anđela ono me je zakrililo, pustilo spokoj na me. Odagnalo je kiše u kojima sam dugo ležala. I moje usne postale su ukočena radost. Stablo je postalo moj otac i moja majka; Grlilo me zelenim granama, Cjelivalo me svojim mirom, Njegovalo me mirisom svetosti. Ono me…

Jesi li tu ponovo? Pitam se… Tvrdi su okovi Čelične su žice Nisi li ih preskočio,opet? Ušuljao se,možda? Držim čvrsto svoje stropove I osluškujem tragove tvog dolaska Možda sam trepnula Za trenutak zaspala Možda nisam bila dovoljno oprezna Ušao si ponovo? Kradom si se uvukao,bojim se… Utješi me Reci mi da sam samo strahom obojila…

Demoni

Pozivaju me Na put Bezimeno Bezlično Mračan tunel Ogorčenje Na licu Tragično Slomljeno tijelo Zadnji znaci Poznatog Svijeta Površno Zadubljen U misli Čekam Zvuk Oštrog vjetra Netaknuti Bijeli snijeg Prepuštam se Tišinama Usamljen i miran Istovremeno Godine Tope se Spoznajem slobode Osjećaj Bolno prepoznavanje Žudnja Obuzima me Užas Bježim Od demona Obuzet Nevidljivom silom Vrijeme…

Kamen Bačen U Bunar Lijeno I Bez Daha Spreman Da Zaboravim Prošlost Trenutak Je prošao Sa Sigurnošću Mala veza Sa logikom Ili Stanjem stvari Potraga Za Pacovima Je počela Strah Ili Slabost Konačan Obračun Razgovor Svjestan sam Tog Nestabilnog Ogorčenja Posljednja divljina Na Ostrvu Sentimentalnosti By Nifka

I opet kiša će, nadvili se crni oblaci Crni oblaci tuge nad mojim mislima Neka lije, neka sapere svu ovu cađ Ovu cađ što osta poslije vatre za tobom Neka lije danima, ne bi li ugasila žar u pepelu U pepelu gdje vjetar vatru ponovo rasplamsava Prazno je i hladno je u ovoj noći Ovoj…

Zašto me tražiš u očima prolaznika Zašto me tražiš kada znaš da prolaznik nisam Ako ikada pozeliš da me vidiš Ako ikada pozeliš nemirni smiraj Potraži me u potajnim mislima Potraži me u odrazu planinskoga jezera Tamo gdje si se zadesio slučajno Tamo gdje si ti onako nehajno Bacao kamenje u jezersku vodu Bacao kamenje…

Ritual

Zar da vječno ‘štujem ritual, Prinoseći samog sebe kao žrtvu… Zar da moju žar gasi pohlepa tuđa, Dok spavam otvorenih očiju pored ognja tuge… Dubokim snom naivnog vjerovanja… Ah, otrove, ah iskro otrova… Ne dá mi ovaj moral ljudski… Ako znaš šta je to? By Nifka

Kada se u ogledalo pogledaš vidječeš lice koje ti želiš da vidiš koje ti donosi ono što ti želiš dobiti koje misli ti šalje koje ti hočeš čuti razbi ogledalo šta vidiš sad hiljadu istih likova ,istih misli ,želja. Da li se možeš deliti na toliko njih priznaj sebi ako ne smeš njima stala si…

On je bio netko za koga nikada ne bi rekli da pati. On je vjerojatno bio najsvjetlija točka u mom životu. On je bio u mojom očima nešto kao plemeniti junak. Shvaćam da ga ne mogu vratiti. Nikako. Jer ga nema više. Nestao je. Otišao. Bez pozdrava. Bez naznake da će otići. Bez istine. Ostala…

Još nitko nije čuo za bol. Rajske ptice ni nakon više stoljeća ne znaju imena svih vrtećih konjića, ali se usude pjevati pjesme ljubavne bez imalo boli i dramatike u njihovu slabašnom glasu. Visoko na crkvenom zvoniku stoji zakon o ljubavi, nitko ne pita od kud im pravo tako nešto pisati. Žene u crnom stavljaju…

Stajala sam na vrhu svijeta. Podao se veličanstveno mojim djetinjim stopama. I oči su dotakle njegove najintimnije proplanke. Držala sam na dlanu njegove staklene zemlje, drevne vjetrove vijugave trave, ognjene kanjone. I bistre vode što ljubile su se podno božanskih stijena. Jakim bujicama nosili su se masivni oblaci u daljinu. Stajala sam na vrhu svijeta. Tako…

Trebam pobjeći. Negdje me čeka moje mjesto. Žaljenje za izgubljenim vremenima. Rođeni u krivoj generaciji? Lutam. Beduini i transhumantni stočari U društvu najprimitivnijih naroda. Žudnja za vrhom Mount Eversta. Želja za dubinom srca Tihog oceana. Putnik sa domom. Poput puža na leđima tovarim uspomene. El Dorado mi je srce. Koliko je teška svjesnot lakoće postojanja?

Molim te dopusti da te pratim svuda U lahoru nježnom,u kapima kiše U mirisu ruža što nosiš u kosi Da me dok mirišu Svojim dahom dišeš Molim te dopusti da te pratim svuda U svitanja rana dok te zora budi S prvom zrakom sunca da ti oči ljubim Daleko od bola Daleko od ljudi Molim…

Da sam kao leptir mali koji živi samo jedan dan bilo bi mi dosta Kad bi bila pored mene za života moga Dok posljednje zbogom odzvanjaju zvona u tiraju vala,kroz igru planktona Anđeli su spremni da me prime da mi daju da još jednom spomenem ti ime da ti vidim zaljubljene oči snene koje pogledom…

U hladnome jutru probudih se pokrivena žalosnim vrbama, jesenjim lišćem, mirisnim borovim iglicama. Okupana zemljom, hladnom i mokrom. Njezin se miris poigravao mojim kosama, i gušio moje misli u svojoj sakralnoj truleži. Ležala sam nepomično u toj ljupkoj smrti gledajući svoje raspadnute emocije pred sobom. Teške kapi padale su na čelo i razbijale se o pukotine moje uvenule tuge. Svaki put……

Svakoga jutra,kad otvorim oči Ležiš kraj mene,svježa i mlada Pitam se,da l’ sam te sanjao noćas Il’,jutros,budan,sanjam te sada… Zorom,kad prva zamiriše kava Zahvalim Bogu za još jedan dan Za jutro kad snovi postaju java Za večer kad java  prijeđe u san.. Plamen života u oku je tvome Zbog tebe sunce i nebo postoje Zbog…

BUDI VOLJA TVOJA (Posvećeno mome dragom prijatelju i duhovnom bratu,Nenadu) Nebo boje smrti,mjesec prepun krvi Oblaci su crni zv’jezde progutali Sve u tamnoj noći vjetrovima vrvi Satovi na tornju kucati su stali Uzdrma se Nebo zaori se grom Munja sijevnu na vrh pusta brijega Kiša što je do sad lila snagom svom Umiri se.Naglo stade.Eto…

Kao biseri, tvoje su se riječi rasule po mome tijelu. I sav sedef pretočio u ovo zvjezdano veče. Natopi me svojom ljubavlju ako je uopće ima. I bit ću sretna unatoč tome, što su ti biseri sjajni, najobičnije smeće.

Ne znam, Je li mjesec bio lud te noći, Ili se samo igrao sa zvijezdama. Zvijezdama u njenim očima. Ne znam, Ni jesmo  li to veče dodirnuli anđela. Ne znam, Ni je li ona bila stvarna. Ne znam, Jesmo li lebdjeli iznad zemlje  te noći. Ili je to bio samo san. Ne znam. Za KM…

savršen dan za samoubojstvo. Sunce na nebu i cvrkut ptica na granama. Procvjetalo cvijeće u polju zelene trave. Visoki kanjon sa vijugavom tekućicom. Jedan korak s ruba kanjona i skok u zoru. ”Dobro jutro. Nalazite se ispred vrata koja vode u stvarnost iza duge. Iluzija nije ništa drugo doli srž, početak i kraj zbilje.” Slobodan…