suza na tvom obrazu i ja u njenom odrazu osjecaji se odaju vidi se u tvom odsjaju i dok tako koracas sve lako shvacas jer sve ima smisla ima smisla disat i o tome pisat shvacas il uopce ista podloga je skliska ali ako si mi bliza i nasa sudbina se kriza ima da se…

kad su sunceve zrake dirale more kad su pjevale ptice do zore i dok me kisa uspavljuje tvoj miris me omamljuje ali kao da davno je misao na tebe stalno je ovdje prisutna i svaki put kazem od sutra ali teska postaju jutra gledaj na to iz mojeg kuta i koliko vec puta samog sebe…

nepomičnost u efektu razornoga pogleda – rastrgani je prostor između dvoje. ukopani u beton pogledom hipnotizira i baca me u trans laičkoga vremena. sjena mu očima, misli prate pokrete tijela, a riječi odustaju od svakoga pokušaja. pogađa me razotkrivanjem u sekundi nepažnje u iščekivanju da mu predam riječ koju želi čuti. izmakne se buka izvan…

nebo

ne oblak ni  zvijezda sada sam nebo iznad svih prije božanstveno..plavo.. tiho i vedro.. jer divno je biti dio tebe pogledaj me.. ..još jednom..

promatram te iz daljine tihog u muklom žamoru sutona gladni prsti rastu prema tebi pokušavam te pjevati i iz ove noći oplesti još jedno sjećanje na tebe prišiti komadić tuge na tvoje srce jer nas i ova ljubomorna zora rastavlja i pobjednički kruži planetom noseći tvoj glas zoveš me iz utrobe svijeta zarobljen i sam…

Sve je noćas lijepo… i sve utišalo, u isčekivanju dana posebnog. I zrak noćas opojno miriše, i ljudi su mirni, posebni… više na insane liče nego li jučer. Sve je noćas lijepo… -oči mi srećom gore dok se slike tog zemaljskog raja oko mene roje. Sve je noćas lijepo… srce mi nadom i saburom odiše,…

Stigao sam tu, al’ gdje sam? Ni vino nije isto kao prije. U mom sjećanju ostalo je više, u suštini ništa promijenilo se nije. Daleki ljudi, ma gdje ste sada? Je li se riječi moje još čuju, jer kada prošlost proguta tama, u tvom srcu samo zima se krije. Ustvari, što sam i gdje sam?…

Rasipat ću se u tisuću sjajnih zvijezda! Raspršit ću se u tisuću šarenih leptira i letjeti,letjeti,letjeti… Vodit ću ljubav sa jezerom,obgrlit ću svako drvo i list,dodirivat će me vjetar i letjet ću,raspršit ću se… postat ću dio svega. postat ću sjaj u oku djeteta,biti majčino mlijeko i teći u potocima… U noćima tihim treperit ću…

U tebi se budi naš najljepši cvijet ljubavi, koji privijamo uz grudi poput sretnika, zagrljeni na ovom krevetu od sudbine, puštamo svjetlosti neka nas obuzme. Ptice nam pjevaju jutarnju simfoniju, osmjesi naši sretni po sobi lepršaju, u poljupcima našim svako je buđenje, a dodiri topli dan mirisom zavode. U tebi se jutrom budi sve ono…

Ponoć, zima.. vani je magla.. grobovi su prekriveni belim velom. Tišina odjekuje grobljem. Tišina odjekuje selom. Umrli počivaju. Za strahote i stradanja više ne znaju. Čuje se samo tišina.. A vetar hara kroz čemprese i grobove.. U meni nemir vlada. Tu negde.. Kod drveta nekog. Mesto postoji što čeka mene. Ovako dugo neću moći.. U…

Mirisna sveća gori, u potkrovlju moje sobe. Ležim u fotelji, ti u polusnu na meni. Kosa plava prekriva mi lice.. Duvam, miris me njen izluđuje.. Mirujem, puštam te da toneš u san. Ujednačeno disanje i moja ruka na tvom bedru. Mekoća ispod farmerica, dok nežno milujem, moćni brežuljak.. i vlažnost na mestu gde je sočni…

Ti budi daleko tamo Preko mostova trista; Ja ću i dalje ovako: Da padam poput lista. Ti budi daleko tamo, A ja ću ovdje leći, Sanjajuć’ kako se znamo – A stranci smo sve veći!

Ukleti,  valjda sa pravom (Preci nam lopovi bili!) Bolest se uvuče zdravom – Puno nas groblje, mili! I strah nas za djecu našu Da kletva i njih ne smori; Mi živi u smrt smo vašu Utkali sebe. Pa zborim: Veliki Bože, pomozi! Odagnaj riječi zlobne Iz naše tišine grobne; Odagnaj, jer nema više Snage u…

Zaista to ne treba – Za mene brinuti brigu, Sve dok se ima hljeba, Zdravlja, po koju knjigu… Zaista potreban nisam Žaljenja bilo koga; Srećan – kad nema vriska Srećan – s vjerom u Boga! I zato: samo ćuti. Život je trenut samo Odavde do Tamo; I nikad se ne ljuti – Mirna budi ko…

Iz svake knjige javljaš se ćutke, Dobro me držiš budnog do zore; Sklopljenih očiju, k’o u lutke, Odletiš iz sna kroz prozore. I bolno hoću da te dovučem: Stežem ti ruku, ali bez snage; Kako i danas – tako i juče Nestaješ usred srebrne magle. I ne znam kako do novih snova, I da li…

Ne sudi nikome na ovom svijetu makar i najveći grješnik taj bio, Bog je čovjeka TAJNOM nazvao koju samo on poznaje i razumije, pa ne daji čovječe sebi toliko pravo k’o da si ti Božije tajne spoznao. Ne sudi nikome na ovom svijetu Bog je čovjeka knjigom zatvorenom nazvao i čitati je samo može On…

Prema običaju, jutros zatvaram vrata… Ispijena kava, zadimljena prostorija ostaje sama. Ja hvatam prvi kesten, otpao i osamljen, na putu u krilo dana. Prema običaju, ostajem sama zagušena dnevnim svijetlom, a iskre, koje drobe zrak, ispuštaju svoje smirene zagrljaje pored moga ramena. Kao da su tvoji. Crveni i zagasiti. Kao da su tvoji. Tamni i…

xxx

Namočili smo odjeću u rijeci i objesili o vjetrovitu obalu pa hodati goli nastavili ljuljati se po rubovima vode: nemirna kao dijete pred san primaš mi zapešće, zašto da padnem smijeh se topi u mlakosti kapljica vadimo stopalima i darujemo zraku tko bi prvi ostao bez daha izginuo od osjećaja u boju za ljubav eksplodirat…

…Tvoja me svjetlost mami kao paučina na nebu… Tražim te u svojem imenu, krojim tvoj pjev u tišini koja cvjeta izmedju nas, u tijelu noći što rastvara zvijezde izgubljene u tebi kradem te iz zaborava uspavljujući tvoje rasplakane slabosti pjesmom svojih otisaka dok svemirom ne zavlada tvoja ranjena Tuga.

Opet sam ga čula. Lepet krila. Nešto božanstveno, osvijetljeno, tajno, lijepo. To su ljudske oči. Smirene staračke ruke pletu trsku. Luka u koju plovimo i sudaramo se o stijene. Vrište naše borbe. Samo naše. Opet sam ga čula. Lepet krila, slabašni zvuk kojeg stvara starčeva frula.

Kad prođe ova teška jesen Kad ostane samo miris sakupljenog lišća Kad odleti i poslednja ptica Kad prođu godine i zaustavi se vjetar Kad ostane samo riječ nikad ne izgovorena Kad stanu svi satovi Kad sve prođe Ostaće tvoj osmijeh, obasjan kapima kiše, zarobljen u mom pogledu I pašće, kao zrela pahulja snijega, tvoje ime…

Posadi bar jednu ružu na vrhu groba mog, i nemoj plakati draga ljubavi nesretnoj. Prošli su dani sreće dolzi  nespokoj, tuga se svila name zbogom živote moj. I kamen će roniti suze pjevat će nebeski zbor, cjelovi čuvati tajnu adio, anđele moj. Posadi bar  jednu ružu na vrhu groba mog znam,plakat ćeš draga anđele jedini…