Vrti se. Vrti se žlica u čaju. Lipa u gutljaju. Miris u srpnju prodro je u rujan. Neobično i teško. Nije to smijo. To je nedopušten prijelaz. Srpanj je srpanj. Zjenica plava poput dubokog mora hvata plimu. Čekaj je. Nemoj otići. Nemoj ni ostati. Nemoj se zahvaliti. Nemoj se osvrtati. Zavjesa se vjetrom probudila. Vrti…

Mogu te voljeti, ali i ne moram. Opet sam sanjala lutke koje dišu. Učinilo mi se da žive skaču s prozora i nijedna nije skočila. Umorila se moja ulica od mojih pogleda, tamo, gle dolje, tamo, u parku, ispod klupe, u šahtu, tamo se sakrila. Mogu te i ubiti, ali i ne moram. Trebalo bi…

Bože!Sveti!Svemogući udjeli nam pute svima, nek mi susjed pomoć bude a neznanac pastir mira. Da ratova nema više da pobjedi ljubav Tvoja, među pukom da talasa oda šreće i radosti života. Da Te ljube ,da Te štuju puk cijeloga svijeta, podari im sretne pute, da se ljube,  da se vole. Čak i onog,ko  zala se…

Šumom vlada spokojni mir i tišina, šuška se o povratku šefa Jure zeca. Medo Pero brunda nije mu po volji da  zeko je okupiro cijeli teritorij. Medo se odmah spremi mafijašu starom liscu, da preuzme zeku šumu i Juru za glavu skrati. Al lisac nemoćan je zeko mafiju vodi a sudac sova Maja korupcijom se bavi….

Polako pada noć utihnu život u selu, mati večeru sprema, za stolom u tišini sjedi moj ćaća. Zvono će zvoniti večernju mi djeca smo još u štaglju zove nas glas mio,znamo; mati krunicu će molit. Sjetno se sjećam dana idile  mirnog seoskog raja moje premile majke umorna ćaće od rada.

Nisam se promijenio Opet sam ispao budala Sjedni večeras tu pored mene Da zadnji put nekome kažem hvala. Čini se kao da nemam snage Nikom više prkositi A radije bih prodao taj ponos (o kojem pričaju) S kojim se teško nositi. Siguran u sebe Samo kad treba krenuti ispočetka U tišini moje sobe I tako…

ja nisam žena, ja sam vještica na lomači palim sve vrijednost i vatrom dotičem neuspjehe ja nisam žena, ja sam livada ne postavljam stol i ne hranim ja nudim ljepote nekorisne ja nisam žena, ja sam kiša ne ispunjavam dušu već ispirem dobrotu ja nisam žena, ja sam more neucrtano na karti nepredviljiva razaram obale…

mjesto počinka u sjajnoj noći olakšanja sred udaha, sanja – izgubljene misli, stanja, tmasta smola po meni se valja. ni spokoja dana, u tišini samovanja, duge duge prihvaćanja hologrami svijesti, sadržaja. nit’ san snijem, nit’ on mene – tek svitanje kaos prene, žudim čuti komešanja, kretnje ali ćutim posvud sjene – izgubljenih, ostavljenih duša breme…

nebo nam se čudi nebo nam se smiješi krajičkom vjetra umara nam oči hrapavim zvijezdama misli na nas i traži da smo sretni na ovoj planeti a nismo ni bježali da spoji nam trag prve jeseni ove godine mokroj od kiše i nisam ni slutio da ćeš mi se desit reče kraljici kraljici nevještog stiha…

Ruke držim sebi, a u mislima ih pružam k tebi i one te nevidljivu grle, po tvome tijelu hrle da potrebe moje nemirne duše pretvore u stvarnost. I povjerovah, makar nakratko, kako dodiruju sreću. No i trenutak je dovoljan za snove da se sruše kad se oči moje otvore i opet me sjete kako si…

Rekoše mu… prolaznici kako tužne pjesme piše, da u svakom stihu čuči srce što bono hoće mir da pronađe; i da u svakoj tački, zarezu… vide samo strepnju… i suze. Rekoše mu… a on u njima vidje Rumijevog lava kako doš’o žedan vode piti, pa ‘mjesto da pjesmom k’o vodom život potkrijepi, – on uz’o…

Kad isprazni se krčma i utihne zveket čaša, nazire se  zore dan ja krćmaricu gledam gdje umorna i snena najavi novi dan. Ti krčmarice mlada natoči mi vina još, jer nemirne ove ruke ne mogu ti pružiti ja. Ti krčmarice mlada natoči mi vina još, jer nemirne ove ruke pune su, pune zla. Zato toči…

Smrt

Dolazi..polako,lagano i tiho korača.. ko žena puna strasti njihajući bokovima, crna ko noć, al zavodnički. Ide polako na prstima da te ne probudi i dah joj svježe mirišljav gleda te, kao svog dragoga. I kada uđe, onako ženstveno u srce i napipa ti dušu, tama postaje blještavo svjetlo od tihih poljubaca njenih. Uzme te u…

U mojoj glavi luta jedna mala ptica, koja ne može do juga kao svaka druga. I mada želim je pustiti iz kaveza od snova, njoj kao da se neće preko plavog mora. U mojoj glavi luta jedna mala ptica, i mada stalno pjeva, umrijet će od tuge zbog ptice druge.

More moje koliko te volim vale tvoje,otoke zelene, pjesmom ću te uvijek zvati more moje,more jadransko. Sunce zrake svoje žari, na valove baca čari, galeb svojim letom krasi more moje,more duboko. Lađe plove plavetnilom tvijim, šireć jedra na tihom maestralu, slast mirisa morske soli pjevamo samo tebi. More moje ,more  ljubavno, ljubim te kao majka dijete,…

Celu vecnost smirivala dusu, napravila od nje mrtvo more; tako mrno, bez jednog talasa, pa svoj odraz sva ponosna gleda. Svoju ljubav i neznost je dala, svoju nadu i sve svoje snove u zamenu za mir i cistocu i za zivot kome nema kraja. Zrno peska pade sa visina i uzburka njeno mrtvo more; u…

Ukrali me bratu Vjetru nekad davno, stoljecima prije, odrezali krila. Otrgnuli majci Gei jos davnije, prije Dana, dok i Noc je mlada bila. Prije Vremena… Oteli mi moje cedo, moju Pjesmu, iz samoga srca. Razorili… I ostavili… Samu… Koracam pustim poljima moje duse, navodno. Trazim sva blaga sto ih imah davno, prije vremena, u snima….

Sttrance… Zasto pogled tvoj…onako…usputan, leptire divlje tjera u bijeg, u vruci ples pod mojom kozom… Ne znam tko si, no prepoznat cu te u pogledu u tvoj pogled, u dodiru. I zasto znam kakav okus imaju tvoje usne… Svaki treptaj moga oka, moja kretnja, sve kapljice moje krvi kazu sjecaju se titraja srebrnih zora, i…

Njezno doziva, svileno mami… Obecava… Preklinje… Moli… Voli… Barsunasto dira, pjeva, sapuce… Lijeci, uspavljuje, obozava… … Grmi i prijeti, zastrasuje, razara, zasljepljuje! Guta! Vristi! Vrije! Hipnotizira… Ubija… … Ljulja lijeno, sveprisutno, tuzno, turobno, vjecno… … I opet Njezno doziva, preklinje. I proklinje… TO je more.

Za svaki poljubac naci cu posebno mjesto na tvome licu, tijelu, ocima… Tebe sam trazila godinama. Tebe sam trazila zivotima. Necu reci da te volim, nego da me branis od demona mraka, da me hranis svjetlom, snagom, smijehom, samo ti mi dajes zraka. Necu reci da mi trebas. Moje sunasce si, toplo, slatko, smirujuce. Moja…

Te večeri, oči nam svjetlucaše nebeskim sjajem, Od požude koja nas je spajala. Sa rukama vlažnog vjetra,oprezno i nježno micao si moju kosu, ljubeći me u vrat dodirom mjesečine. Časovi oslijepiše,vrijeme prestade teći. Osjećah kako mi gledaš u dušu. Umalo posrnuh padeći ničice pred tobom. Bacila bih ti se u naručje vrelim ciganskim žarom. No,sva…

Modre oči koje sjaju bez raskoši,sve tako dražesno-djevojački. Sve neokušano,novo,čarobno,svježe. Nešto radosno. Šarenilo boja ,svijetlo života. Kao da procvjetava proljeće. U harmoniji prelijevaju se moji osjećaji. Stvaraju se bezbrojni oblici. Što se u času događa u dubinama duše? Nove krasote. Klikćući moja nutrina bijaše  puna radovanja,sjaja,ispunjena sretnim osmijehom. Prebirajući misli čeznutljivo mi se prikrada ….

Uradicu sve sto necu da postanem to sto nisam. Pokazacu sve sto nemam da dokazem da ne mogu. Napravicu nevidljivo i slepima pokazacu, otpevacu nemu pesmu uz muziku bez tonova. Zaplivacu po vazduhu,poletecu u dubinu. Zaplakacu jer sam srecna, smejacu se nesrecnima. Napisacu rec bez slova da bih rekla sta ne mislim, oseticu ukus vode…

Ti nisi… tužan, -tuga je prolazan osjet samo; i nisi… sretan, -i to je osjet što izmakne lahko. Sam sebi boli krojiš dok s prolaznim osjetima sebe vežeš i porediš. Tuga je kao oblak a sreća kao sunce; nisi ni jedno ni drugo već čovjek samo što dankom hodi, i gledi svoje sunce kako kroz…

Ništa nije bezveze, sve je s nekim ciljem što se u bezbroj slika izlije. Sve ima početak – kraj, trajanje… i sam kraj-nije kraj, već opet postignuti cilj što se u nove slike prolije. Ništa nije bezveze… i cilj ima početak -namjeru što u srcu klija pa sve u svijetu teče od srca do srca:…