On se kreće sasma sporo, malo blatom, malo vodom, u glavi im zaviruje, ilovaču razmazuje, mozak hrana sasma mrsna, on se srećan osmehuje, širi zadah zemlje crne, i zdravo nam podriguje. Taj radosni zombi- Ponor, nekromanser njega zove, na rođenju na sahrani, on se smeje, osmehuje, njega boli rado mame, dimne tmine, krici vrane, u…

Pretplatnik mobilni trenutno robuje suzama obilnim i čita knjige, On je uvrnuti kliše, i ne zovite ga – Nikada više! Ne zovi me, patniče, hladna zveri, sa druge strane žice, ne zovi me crna slušalice, ni robotu današnjice, ama baš -Nikada više! Ne zovite tužni, ni poveseli, ima hladne pive, zbariću sam viršle, ne zovite…

Susret

Ttvoj pogled je u men i probudio ceznju i srce je zakucalo brze. Zelela sam tvoje ruke blize, u zagrljaju njezno da me drze. Da za tebe budem osvit zore suncanoga jutra, ovo danas i jos lepse sutra, miris cveta i toplina leta,kraj i pocetak celog  ovog sveta.

Kada si otišla, postao sam osobito tih, umesto busice zemlje i cveća što vene spustih ti na kovčeg, -običan stih! Stih koji beži, nestaje u tmini, stih, hladan ko noć, blede stene maglovite, stih od kojeg ruka ne bije u prsa, stih mrtve senke -ispod tvog krsta! Kada si otišla, postao sam izgubljeno tih, otuđen…

Sat

Na zidu otkucava Tiho stari sat Ritam mog života Starac bez kičme Drveni patuljak Obješena starica Ptica kukavica Koja diktira Pjesmu vremena Vremenski vojnik Koji mi svoj tempo nameće Nijemi promatrač mojega bivanja Voajer koji me motri bez dozvole Moja vremenska osmatračnica Stranac koji stoji sa strane Službeni bilježnik moje prolaznosti Svjedok mojih dana Spomenik…

Pretvorih se u zvijer što guta sve pred sobm Vatra mi dušu uništila srce mi misli slomile Suze rijetko teku izbaciti ju nitko ne može pa ni ja sama.. Ostavljam poroke i grijehe krećem u ratne pohode Ja i moja zvijer zauvijek, ćemo biti  razdvojene.. Na kraju pjesme….

Samoća sija linčuje me zrakama tvrdoglavo me opija sparinom i vrućim mukama Došao bih do obale prirodnog srčanog užitka ne bojim se sunčane navale samo da nam ljubav bude pitka Neću da idem ovim stazama pune su teškog očaja neću da se gušim u bazama gdje se bore vojnici užasa Ogradio bih nas štitom mogućih…

Kiša tiho lije popodne Rijeke teku po asfaltu. Travanjsko popodne. Preko puta zidovi se dižu granice između nas i (g)robova vrata širom otvorena ipak ne bježe, tko jednom ovdje legne ostat će vječno. Melankolično travanjsko popodne. Nekog do kreveta prate kišobrani crni i božje suze. Smrtonosno popodne. Pogani plaču, katolici pjevaju. Iznenada gavranovi odlete, kiša…

Nekoga bi mogla zaboljeti molitva moja Zato odlazim Nekoga bi moglo zaboljeti odsustvo tvoje Zato ćutim Odlazim sama Šutim sa tobom Odlazim i odnosim mrvice sreće Pronađene u osmijehu tvom Odlazim i ostavljam Sunce da sija Nekome Za nas ostavljam samo nijemu molitvu…

Savijaju se oko mene raspjevane žice plesnim korakom,,mamim nove topline Mudru vjeroispovjest osluškujem u bezgrešnosti sjaja O muziko draga,,uporno se vraćam kroz riječi i kretnje,,i lice zmije koja spava Kretnja smijeha,,smrti i zagrljaja Kroz melodiju osjećaja,,nosim na dlanu note opet sam kao dijete,,Mala.. Dok surova realnost iracionalni mit Postaje hit….

SITA SAM LJUBAVI TUŽNIH, MAKAR OSTAVLJAJU MUDROSTI TRAČAK. JA VJEČITO LUTAM SNOVIMA ČUDNIM DOK TE MISLIMA LJUBIM I GUBIM. ČEMU OVA PJESMA ŠTO ŽIVOT ZNAČI PRODORNE OČI ISPOD PLAŠTA POKRETI TVOJI? VJEČITO DIJETE, SVOJE, TJERAM OBLAKE TMURNE. NEKA VESELE RIJEČI I SVE MOJE SLOBODNO POTEKU ISPOD MOGA PERA, DIVLJA I PRKOSNA,,OSJEĆAM DAH TVOJ, ŠTO U…

Ponekad te vidim kako si odsutna i daleka u zagrljaju mjeseca postaješ srebrna Haljina tvoja od zvijezda je satkana Koračaš odvažno blistavim stazama svoga osmijeha Hrabra i odvažna,,ustrašena i nježna pružaš mi ruke satkane od mekih latica Tvoje cipelice lutalice po našoj vječnoj livadi još uvijek hodaju uz moja sjećanja naše mladosti Stvorile smo krug…

Sutke bacam pogled na posljednji papiric s brojem kojeg necu nikad nazvati Jenjava bol koja me jos dojuce pratila u san Vani je dan Dan koji nezelim ponovo zivjeti Samo korak dalje i tu je papuca koju sam cijelo jutro trazila Samo korak dalje je sve sto sam trazila za zivota Ali taj korak nije…

OSTAVI MI MIRIS DA TE MOGU PRATITI HODNICIMA VJEČNOSTI NIŠTA NA OVOM LUDOM SVIJETU NI BOL NI SREĆA,,NEMA TU SNAGU DA TRAJE PUSTI NOĆAS NEKA ZVIJEZDE PADAJU JER DALEK JE I LAŽAN NJIHOV SJAJ DOLAZE NOĆI NEMIRA LUDIH KADA TUGA TEŠKO KAPLJE I SNOVE GUŠI USPOMENA,,KAO I TI MIRISOM SVOJIM ČEZNE,,MRZNE,VJEČITO LUTA..

Nađi me u onom stihu iznova sa šapatom na usnama potraži onaj dio..što stvara se danima Imaš li hrabrosti usnuti u očima mojim..? Topla i nedostižna,,moje misli,,dim cigarete,,čaša vina.. Kao da mi ništa važnije nije,, a opet tugujem,, bez i jedne riječi…

U zanosu traganja ulovljena kako izmišljam priče koje će stvoriti moje postojanje tragom koralja u modrim dubinama mojeg djetinjstva u poznatom otočju spoznajem da sam koralju obična sestra nesretnih brakova moja sjećanja su vlažna i slana u potrazi za slobodom krila galeba na valovima uzburkanog mora plovim ko kora oraha predana zanosu …

Između redaka donosimo odluke kroz njedra zanosa i patnje okriljeni fizionomijom neba pračovjek,,čovjek rukom grli kuglu Rođeni smo da lutamo da snosimo posljedice vjetra,,koprive i kiše,,, O vječnosti draga,daj nam punoću radosti Jer nama ništa ne bi jasno,,što god bješe.. U sveopćem svijetu univerzala ljudska žeđ je polako umirala i lomila kosti stoljeća u punom…

Preuzimam ovaj dan raširenih ruku,od oblaka satkan kristalne mi misli prolaze u čistoći bez mora Iz mog tijela odlaze potoci Bočice poredane po mirisima i bojama Uzdrhtale katedrale na pločnicima Podižem svoja krila,,svoje bijele ruke i lice Lutam po moru elegije Bura je bez vjetra,,dok gledam svoju neporicivu prošlost kroz moje kosti više nema varke…

Trenutak je nježni let plavih leptira koji se roje kao kada se čitav vijek slije u vedro toplo ljetno veće pa se brojne misli i želje tvojim vremenom ovjekovječe a kada se prazninom oči oboje shvatiš,,ali i pamtiš da je trajno i bespovratno,,od tebe otišlo nešto tvoje dok vrijeme se vuče tragom tvoga glasa ja…

KUPUJEM TIŠINU PA SE TAKO U SVOM ČUDU ČUDIM ZA SVJETLOŠĆU SADA ŽUDIM MAŠTA ME VJERNO U DALJINU VODI GLASA VIŠE NEMA BEZAZLENOST JE MANJA SADA SE VIŠE SPAVA,A MANJE SANJA IPAK SLAŽEM RIJEČI,,SVE BUDUĆE GODINE U MISLI IH NIŽEM SVE SE U TRENU ŽIVOTOM ZOVE JER SLOVA ŽIVOTOM ŽIVOT PIŠU…

Smišljajući neke nove stihove i rime moje ime nestaje sa zalaskom sunca Moje tijelo poklanja se njegovim uzdasima u zrakopraznom prostoru našega postojanja našao se njegov cjelov kao iskonska kaplja On odlazi A ja sam ostala u ritmu stiha u ovoj sobi u misli blagoj i dragoj za sva svoja ostvarenja Jer tu neće u…

NOĆ U VJETRU, TRAŽI TI LIK A, SASTOJCI U TEBI IZMIJEŠANI,, DOK VODIŠ PROTIV ŽIVOTA RAT KROZ SNOVE KOJI POSTAJU ŽUDNJA NESTVARNO KROZ OBLIKE STRASTI.. ODLUČUJEM O VELIČINI RIJEČI MISLIMA TVOJIM ČEZNUTLJIVO GUTAM TVOJ DAH NA USNAMA UREZUJEM TRAČAK NADE…

Osakaćenog srca budnim očima gledam I mrtva je tvoja ruka a živa je moja traži I prazan je tvoj pogled Ljubav je pepelom želja posula mu odaje I slabe su tvoje riječi pred bedemima tihih patnja mojih I dodir ti je vječna zima Smrt za toplinu osjećanja Čitav si tama Ponor gdje krici davnih grijeha…

Pokušaj Pokušaj biti toplina zimskih snijegova Riječ utjehe sa krvavih usana Duha vatra ledena Pokušaj Pokušaj pisati pa zapiši svijet neotkriveni Radosti tajni skrivenih Smiješak nesretnih Pokušaj pokušaj sebe sobom progoniti pokušaj putem snova ne spavati Pokušaj, čovječe, pokušaj samo biti.

Knjiga

U desteak minuta napišem 200 nevažnih rečenica… 200 rečenica 200 misli >= riječi >>>  iniciram ideje… Dobre,loše nevažno je ,moju knjigu nitko čitat neće… Čitat će je onaj koji odvaži se ući u moj život i zna sve o meni… A to sam jedino ja…