Hej, tebi ovo govorim, draga, Jedra mojih brodova lomi tvoja snaga. Što si ponosna pa me gledaš s visoka, To zna da me ozlijedi. Motriš me maćem tvoja dva oka, baš najviše me rane ti pogledi. Letiš kao bijela ptica, kao ždralovi. Stižeš na krilima svitanja, podižu te valovi. Gori nada krajem listopada, vene moja…

Jedina

Nekome Bog pokvari djetinjstvo. Na tebe je izgleda bio strašno ljut. I često se pitamo šta skrivili mi smo a možda je samo pogriješio, nije mu prvi put. Znam teško ti je bilo odrastati sama bez oca, majke, sestre, brata. Imuni smo na tugu kad dugo je u nama a ti si je imala kao…

Vječni samac na hrid je naslonio svoje čvrsto tijelo U daljinu gleda očima od leda Galebove zove Budite mi druzi u toj, vječnoj tuzi U samoći koja moje kosti hladi dok mi more moju morsku dušu vadi Samac stoji al’ more  ne miruje Val za valom nježno ga dodiruje Polijeva ga i miluje I osmijeh…

Idi

Pali cigaretu Odavno to mu je navika Obredno pranje u dimu cigare Ona ruku miče Prema njemu gleda Dođeš?, pita A on ne zna kako da joj kaže da u tom podrumu u kom sjedi i laže nema više mjesta Poći moraš Idi Od mene otiđi Ne znam više kako sam te sreo Više ne…

Čuvaj se pjesniče darova muza, misao njeguj u sebi i riječima ne daj maha. Otmu li se razuzdane, uteći će radoznale, u nečijem oku skriti, prikrivenih misli vrazi. Žudni, bludni, nadobudni, posijat će varke sjeme, nesmotrene. Zakržljat će u korijenu plod zametnut u nevrijeme. Uginut će u po daha tvoja nada. Želje sve ti, nedozrele,…

Ponovo jesen Umire lišće cvrkutom lastavica Rominja kiša nepresušna Volim te Moj prozor se plavi ko’ oprano nebo, Moj pogled se pruža – do tebe. Smijem se. Dijete. Djetinjasto. Sretno. Trenutak opijenosti. Ti kažeš – možda. Ja – vjerujem uplašeno. Prolaziš kroz mene prostranim hodnicima. Zauzimaš komoru – klijetka, preklijetka – Srce začuđeno. Slomlljeno. Izgubljeno….

Ujutro me zima budi Nema te kraj mene Ruža mi trnjem probija grudi I čezne da što prije uvene Tek u podne kad te sretnem Proljetno sunce mi zagrije obraze Prvi leptiri u meni polete Sivi se oblaci polako razilaze A onda se strast naglo razbukta Kada ljeta žar zapeče Ognjeno srce gori i pali…

Naš svijet nose andjeli. Malo andjeli, više vragovi… Dušo! Mi nismo životinje …samo se ponekad ponašamo tako… Trebali bi gristi,gristi… kada nas grizu,grizu… Ali dušo! Sjeti se; mi nismo životinje! Samo se ponekad ponašamo tako!!!

Svaku večer, kad završim svoj dan, moje umorno tijelo želi zaborav. I klonuće više nije slatko ni snovi zaneseni, jer novo jutro tom umornom tijelu ne donosi ništa , no život prevareni. I kad dođe to jutro tugaljivo i sneno, tad poželim nečiju ruku da dotakne moje zažareno čelo i mili glas da zažubori: “Dobro jutro…

Siđi k meni moja ljube iz gore zelene, i donesi vjetrić blagi da me miluje. Zadnji dasi srca moga noćas odlaze, na daleko putovanje sudu svevišnjem. Siđi k meni moja ljube pa mi cjelov daj zadnji cjelov što mi dadeš bit će oproštaj. I kada se opet vratiš gori zelenoj, ti pogledaj prema nebu zvijezdu…

Zaspao je naslonjen na vjetar Sa tobom u mislima kao anđelom u sebi Ovaj Božić za ništa mjenjao nebi Pahulja otopljena na dlanu mu putuje linijom života Ono što na tebi voli nije samo prolazna ljepota Ni pogled u  kome tope se neba Taj pogled koji njemu treba Osmjehom dodiruju se planine na sjeveru svijeta…

svaki dan isto sivilo života svaki dan isti je**ni ljudi, iste ulice,iste navike, samo nema nikog da me probudi! da me probudi iz ovog sranja od života, da me makne iz svakodnevnice, da ne šljakam po čitave dane, bez slobodnog dana, za smiješne dnevnice! i hodam sama, tom cestom bez srama, a znam da me…

Ha ha ha ha Smijala se I s njom njeni zubi Njeno grlo grleno Tijelo puteno Dok se odmicala Pa okrenula haljinu U krug, reče Nek se vrti! Pa podigne noge Mokra sva od strasti Baca cipele Jednu Drugu Rukavice Košulju Rukave Nek padaju Po podu Nek se vuku Haljine i grudi Mjesečeve miljenice Sestre…

Navukli smo zastore na oči i gledamo kroz prozore predrasuda i mržnje mrzeći druge mrzimo sami sebe i odbacujuči nekoga što je drugačiji odbacujemo činjenicu da smo i sami drugačiji. A opet da smo svi na kraju isti i nema smisla ta mržna jer je to samo tama. Čovjek čovjeka što da povrijedi? skinimo veo…

Una

Kao jedan od mnogih, previše tvoj, a premalo svoj. Malo toga mi preostaje, al’ kad te vidim, snjeg se topi, sunce postaje. O, dobri Bože, molim te, kad se nebom spuste zavjese od noči. Moliču te za dobre dane, za malo pomoči. Kada gledam put oblaka, želim da volim te, i uvjek tiho tiho molim…

Kad su svi vjeru u tebe imali, ja nisam vjeru u tebe gradio. Nisam te gledao ni u srce primao, za tebe nisam vremena imao. I zato sada duh mi pada, ne znam gdje udaram. Oći svoje ko besjajne žiške tiho oborim, i samo jedno sebi govorim. Dao bi sve što imam, za par godina…

Šta to gledam sa očima punim sreće, pitala si u moje oči zagledana. U nebu vidio sam utjehu, duh me nosio na mjesta prelijepa, koja mirom obiluju ko slapovi. Šumilo je nebo tihom vatrom oblaka, tanke su niti svjetla zadnjom snagom njezno tamu gonile i lađe što ih vjetar nebom tjera su tonole. A po…

U stanju sam napisati pjesmu Evo, jutros Napisala sam jednu O vremenu kakvo je bilo O godišnjem dobu I  kažem Snijeg pada Vani –5 Sjedim i gledam Raspuknutu granu pod ledom Tvrdoću njenih grana Grije me čaj Udobnost ovog dana Dok promatram zimu Kroz prozor svoga stana

Sve je bilo lako… Dok ti si imao “ono”. Dok ja sam imala “ovo”. Dok su zvijezde s neba, svakom posebno milovale lice. I dok tvoje srce, nije grijalo moje srce. Što će sada biti? Kada nebo,ne gledam bez tebe. Kada sunce ne grije, nego zebe. Što će sada biti? Kada dođe zima,kada mi pogled,…

ja sa svojim srcem , načisto nikad nisam. Jedno želi,drugo uzima, jedno poklanja drugo odbija. Voli jedno a želi drugo, danas je sretno, sutra je s tugom. Za njega sve je ,nestvarno, neiskreno i ludo. sav život oko njega , što se umorno odvija, pokvarena mašta , što se u glavi stvara. čovjek što srce otvara….

Bez glasa,  bez vida,  bez duše živim ja – mrtva. I nosiše me i previše dok srce još uzavrelo bješe Tek čudna mi tromost obuze tijelo i osjetih bol Na dlanu oćutjeh miris krvi i ugledah srce svoje Lelujav mjesec Lelujavo srce Srce mene – mrtve

Djed

Debelog brka Otpuhao je u zrak malo sivog dima Sažvakao zatim ostatak duhana Pa krenuo put mlina Posut brašnom Plodom plodnih njiva po kojima je moje djetinjstvo koračalo Korak po korak Uz korak mog djeda O, djede moj Snažnih ruku Francuskog rudara mirišeš na dobrotu Stavljaš uteg Važeš mene vreću smijeha Pa u tvom oku…

LAMIJA

Sjecanje mi suzom oci pece,ranjeno mi srce bolno lupa,kad odlutam u to majsko vece,kad poslednji put bijasmo skupa.Sunce bjese u smiraju svome,a zvjezde se za oblake skrile,te su noci u pogledu tvome sve ljepote ovog svijeta bile.Sad te nema odnijele te vile,u vrtove dzeneta il raja,kap rose oci su ti krile kad zgasnuse te veceri…

Odmah kad se rodis, odredjuju ti put, tjeraju da budes to sto nisi ti. Ne znas ciji, al vec vracas dug, i protiv svoje volje ti nisi kao svi. Ocekuju da zavrsis visoku skolu, da im dijete ne bude u zivotu gladno. Prozivljavas tako svu njihovu moru, dok oni likuju osjecas se jadno. A budjenje…

Kasnim

Kasnim… Za korakom sudbinskim o kamen negovora spotaknuta kasnim. Pogledom uprtim ka otiscima jasnim zastadoh, nijema. Predamnom ispraznost u ponor besmisla juri. Krik gutam, zatecena… Od koga bjezi? Suluda. Kuda to srlja? Bezglava. Cemu u susret? Kome? Zasto li tako zuri?