Spokoj noćas ne stanuje ovdje Vrištim sve svoje nijeme užase prolijevam sve svoje otrove, prebrajam mrtve. Ugasiti ću zvijezde sve na tren zarobit ću vjetrove u paukove mreže, Pustiti ću trnje na svoja vrata i rasuti magiju prašine do njih… Odavno su olujna mora po kojima brodim ja još uvijek sama svoje ratove vodim u…

Svako večer,svakog dana, šaljem Ti pozdrave s mora, Tebi!- koja izbrisat mi neće, uspomene  srca moga. Dali primaš pozdrave moje? pozdrave, koji Tebi plove, kao cvijetna najljepša lađa olujnim morem da stignu k* Tebi. Ljubim Te.. kao more što žale grli, il*  mjesec što ljubi noći, kao pjesmu.. što pjevam o Tebi i Tvoje ime,…

Tebi sam dala osmjeh i ljubav i san. Tebi sam dala cijelu sebe, sve misli skrivene i čežnje potajne. Tebi sam dala pogled i suzu i bol. Tebi sam dala cijelu sebe, sve žudnje zabranjene i želje neotkrivene. Ništa mi ostalo nije nakon tvog odlaska, sama i prazna nestanak čekam do novog postanka.

* * *

Svakoj zvjezdi na nebu dat ću pregršt svoje ljubavi i svake će se večeri po jedna u tvoj zagrljaj spuštati da ti ljubav donese i ugasne u tvom uzdahu.

List sam

List sam, i grana sam, i krošnja koja gleda prema nebu. I deblo sam, i izbrazdana kora sam, i korijenje skriveno od tuđih pogleda . I ptica sam u gnijezdu, i zrela jabuka i crv koji iz nje viri. I vjetar sam što me njiše, i sunce sam što me grije, i kiša sam što…

Rekla je da se zaboravlja sve sto se ne spominje. Da ni jedno ime u njezinoj glavi ne zauzima prostor vrijedan trajnog postojanja. Skupljanje imena izaziva pomutnju i najdublje traganje za pravim imenom, koje se krije ispod stotina slucajnih slova. U toj potrazi još uvijek nema inicijala za kojim tragas. Spotaknes se tu i tamo…

Gorio je Mjesec iznad Sarajeva, Brodolomac usamljen između sazvježđa, Kad ispred mene pogled njen zasijeva, Te oči boje trulog gvožđa. Sletjele su dvije-tri zvijezde Na kosu njenu, skrile se k’o oficiri, Pa se sad tu gnijezde I tek ponekad njihov sjaj proviri. Šetnjica kratka, zanosna i lagana Prati nas uz naočigled nevezanu priču. Uobličavala je…

Vidjela sam sunce Kako leprša ulicom Pomislih, to zrakom leti Zlatna lopta nošena uz vjetar Naginjem se I gledam Oči su mi ugrijane do Žute pjege u njima Blještavilo sunca i očiju Dječjih U mene ulazi Začuđena prilazim Sad mu već dodirujem obraz I gotovo prizoru ne vjerujem: Zaista, dijete Malo Okruglo dijete U sunce…

DOĐI

Dođi…primi me za ruku i povedi bilo kamo. S tobom ne bojim se kročiti nikuda. S tobom trnje po kojem hodam manje boli i duboke rane prošlosti manje peku. Dođi…u svoj pogled me uroni da sanjamo bilo što. S tobom ne bojim se snova bez nade ni duhova prošlosti što oko mene lelujaju kad zaklopim…

Spavaj maleni. Život je bešćutan i grub. Koliko ljubavi stane u jedan dječji zagrljaj? Pitao si me što bih na sudnji dan. I ja rekoh Ništa, bila bih s tobom. I zanijemio si, kao potpuno razumno biće. Ni tvoje suze više, na dječje suze ne sliče. Neizmjerno je ljubavi na tvojim malim rukama oko moga…

Pusti

Pusti nek sve ide neizbježnim tokom. Nek se čežnja pjeni ko vino u čaši. Uzmi me za ruku. Krenimo bez riječi ususret svemu što nas sada plaši. Na obraze moje rumenilo spusti. Zamagli mi pogled, usne mi otvori. Osjeti želju, zagrli me čvrsto, i molim te ništa, ništa ne govori.

Od uzaludnih nada otupjela, od pogrešnih ljubavi do gole duše sagorjela, u tvom pogledu sam se ponovo rodila, iz svog vlastitog pepela ustala, U tvom dahu ponovo izranjam, ozeble usne tvojima prepuštam, i svoje izlomljeno srce ti poklanjam. Ledene kristale svoje razbijene duše sastavljam, i u tvoj zagrljaj, kao u duboko,toplo more potpuno uranjam.

Zvona večernju zvone tolim tugu čašom vina, spomen je tvoja slika, na zidu izblijedjela visi. U sobi  tišina mukla, tek pokoji treptaj svijeće, narušava samoće sjenu vinom, utopljena  duha. Kad bi suze pričat znale, o ljubavi davne, prošle, lijevale bi kano kiša, da zaliju srca rane.. Ne, ne  želim zoru da svane, kad jutarnja zvoni,…

puštam da se pretačem iz jednog lončića u drugi iz onog dječijeg za igru u neki odrasliji dublji sa dnom na dnu ležim preznojavam se boli me glava i ne mogu da spavam srećem na putu sve svoje pjesme uvijek me pitaju isto zašto ih ne volim više odgovaram: zaista uistinu još uvijek ponekad mogu…

Imaš stol pun knjiga. I zidove obojene žuto. Ne! Čekaj! To su tapete žute boje! Boja Sunca, a Sunce grije. Ipak ti je u sobi hladno. To je zbog crvenih radijatora! Ne pašu uz ostatak sobe! Gnjido jedna. Ima li ovo smisla? Naravno da nema! Glava. Negdje unutra mozak. Negdje vani,na njoj Kosa. A unutar…

Jesen je. Imaš crveni kaput. Žuto lišće u boji Oko tebe. Napokon na toplom. Gledaš u zemljovid. Daleko je Amerika Tvoje električno plavo oko ispustilo je suzu. Napokon. Duže vrijeme razmišljaš o odlasku. Smijeh nije lijek. Suza jest. Sizifov posao je popeti se na tu planinu zvanu Život. Zagrljaj vjetra razbio je staklo. Voda nošena…

Život… Napušteni dvorac… Vatra… Ljetni povjetarac širi smrad raspadnutih tjelesa U maloj sobici hladno Vidiš stolac, čuješ plač razbijena čaša,pored cvijet Na stolcu sjedi djevojka Mrtva je… U ruci joj češalj, U krilu joj mačka, prede…

prijenos melodije krikom može se učiniti kao najstravičniji zvuk ili pak kao nešto najljepše na svijetu! Prekini niz misli! Nešto ružno omelo je mir… Planina baca sjenu. Stvara vrata iza kojih se često skrivam. Odvojim se. Uklonim se. Preletim vatru.dugu. Raširim krila i otvorim srce. Imam hrabrosti i ne bojim se raskinuti lance koji sputavaju…

Valja se i ovaj dan znojan i umoran, valjaju se korpulentne olinjale gospodje niz trg prema popodnevnim kavama. Konobari stopljeni sa uniformama dobacuju komplimente damama sa usirenom sminkom. Vrijeme za ručak izgleda kao prisilno zadovoljavanje potreba tjela, jedu oni jede ono njih. Izviruju iz kuhinje usijale glave mamurnih kuhara, otpuhuju mirise znoja i kuhinjskog vonja….

Tvoje ime se ne rimuje ni sa jednom mojom mislju, ali ipak odzvanjas u glavi tako skladno da se izgubim u ritmu. Nevidim pocetak ni kraj, ljulja me život na sve strane, opirem se koliko već mogu. Nedovoljno, izgleda. Priča se uvijek svodi na nebitne stvari koje se čine bitnim. Pravim gresku pokušavajući ispraviti grešku….

Zovem se Vatra Moje su kose palile njegove ruke bez milosti Plakao je od bola dok me ljubio I ti si plakala dok si ga sanjala A sada je baby sve u redu Ti želiš ruže i krv A on je htio samo malo zaborava Trokutasta marama prekriva ti lice dok ljubi tvoja stopala, svaki…

Poslat ću ti svoje snove u osmjehu jednog jutra snenog, poslat ću ti maštanje u morskoj pjeni na vrhovima valova. Poslat ću ti istinu iz svog pogleda, i dubinu srca za tebe otvorenog. Poslat ću ti sebe u jednoj kišnoj kapi na staklu tvog prozora.

Htjela bih zaspati u tvojim mislima, snivati sa tvojim snovima, oćutjeti buđenje u tvojim očima, na svilenim nitima maštanja o tebi i meni.

Tko ispred koga ide? On. Ona. Ono. Ispred tebe Bez ikakve veze. Povezanost prstima. Želim naučiti to i riješiti se svih suvišnih pitanja. U vezi toga. Povezanost prstima. Najjača veza. Ne slušaš i obraćaš se sebi. I ne začepim usta. Ne zadržavaju se dugo ispred tebe i to je pozitivno. Sanjaš o nečemu. Ružičasti oblak…

Oko mene sve je mrtvo, duse su napustile predmete. Jecaj nepokretnih predmeta, koji zude za nogama, se utisao. Sve je mrtvo… Sjedim na krevetu, gdje me tvoje tijelo grijalo, osluskujem zvukove tvojih dalekih koraka. Ides kroz sate dok ja razmisljam o tvojoj ljepoti. Oni oko mene stoje, nepomicno me gledaju… Muzika se stisala, rijeka ne…