Travnati kopljanici položiše tijela vlastitom usudu… Počinkom svojim okruniše jednu ispunjenu tišinu. Mladost je večerala dosadu kozačkog galopiranja a kroz vatru misli im prihvatiše okus majke u  blagoj noćnoj postelji. U letu ljuskavi glas poledice šutke otkloni koprenu blijedih zvukova noćnih. Uspavaše se ionako dremljive navike nebeske. Ugodno premještanje jeseni spusti kapke na zaboravljeno rođenje…

zatočeni zakonima koji bi bili ništavni bez njega zlom koje je utjelovljeno u čovjeku nisu prestajali njegovati svoje krhke ugovore on je bio goruća riječ koja pali stare svezke nije mu dana uloga spasioca junaka niti onih bez trunke straha u srcu prazno bi bilo njegovo kraljevstvo da vezuje one nepokoljebljive vjere sumnjom su mjereni…

probudi se u moju stvarnost pod nogama mi baloni lebdi i shvati ljubav zvukova i riječi. samo čekaj i vidi kako put mi stalno bježi previsoko leti zar će sad do tebe? pa stani i prepusti se odnijet će nas daleko ne brini vratit ćemo se jednom tamo dolje gdje je svemir nas dvoje, astronauti…

U snu ukamenjen Usnit ces san gdje graditelj bit ces. Moci ces zdanja cudesna da stvaras, obale vodâ beznadja da spajas i sve sto na javi krisom ti se snilo, postat ce djelo zivo. Iz sebe ces mislju znojnom isticati, u kamen se rijecju klesanom slivati. Tebe kamen htjet ce zedno upijati, i jedno nad…

O kako si tugo uporna, moja je duša suviše umorna. Nestajem kao val u valovima. Nikad te nisam lagao, nikad te nisam varao, nikada nisam ti zao postao i opet sam zadnji ostao. Ja zvao sam, niko se nije javio. Nikad me niko nije srećom darivao, k’o da sam san kojeg niko nije snivao. Srećo…

Pitati me nemoj što sam budan, sanjati ja ne znam više. Jer su moji snovi svi propali, kao lišče s grane svi su opali. Ponekad se sjetim da poletim, ali nema meni leta bez tebe. Više nemaj moje ime na usnama svojim, zar na njima još postojim? Zaigro bi, zapjevo bi, al’ me danas tuga…

Crne misli,metež vlada, hrle k tebi vojske spasa, zalud nam je ljubav za te, kad nam nedaš osjećaja. Al* je naša ljubav jaka, zašto si nas ostavila? zadnji trunak našeg srca, da*smo tebi zemljo mila. I proći će mnogo ljeta, tu ćeš biti, otići nam nećeš, i daj pruži svome puku da te vole,da te…

kako oni to uvijek ostaju isti uz gomilu tog životnog vijeka a ja, evo, s tobom već duže vrijeme graničim i ne znam tko kome pripada i ne znam tko to uvijek prevladava preslični za postojanje preveliki za razdvajanje učimo imitirati svaki odraz ali znam, ostavit ćeš me jednom kad ti kažem da mi je…

OBLAK

Jedan oblak pun kiše Počeo se tmuriti sve više Nazvao je sebe Kišopad Umislio da je vodopad Za vrat mi izlio cijeli slap Neće on kapat kap po kap. Onako velik odozgo mi se smije A meni nešto do šale nije. Cijelu me je smočio I kada je to uočio Sretan je otplovio Putem munju…

Treptaj nježnih riječi gubi se u  moru tišine nešto je rečeno premalo, a nešto prekasno. Tišina odjekuje samoćom Dok gubi se  sjećanje Na zadnju tvoju nježnu riječ. Premalu, prekasnu. Treptaji nježnih riječi postaje  more tišine veliko nepremostivo.

Samo je on Orfej, moj i ničiji više . Kosmičke energije dragi trofej, što se najlepšim pesmama piše. Plamteći dugo kao vek , nosi najbolja leta i zime, srcu brod sreće i krik ko’ vapaj je –ne zaboravi me. A oseti li tog stvaralaštva iver što protkan tajnom mojom odiše, u času naslutiće da sam…

Na strani dobrog, na strani hrabrog, stisak je ruke oblio znoj. Nije to strah od sebe samog, već je to davnog detinjstva boj. Lutak u meni jos uvek stoji, čeka da dođe i njegov san . Sumrak se bliži ,on još mirno čeka , s’čežnjom da snove pretvori u dan. Na strani dobrog,na strani hrabrog,…

Nekad kad sam sama, Nedostaješ mi! Mislim o nama i priželjkujem da dođeš . Volim te u dubini, ali te ne poznajem i to čini moju ljubav tako stranom! -Stranom u suštini.

Kad bi zemlja mogla da izdrži, a vetar snažno pronese, vatre moga srca , čak i da nebo zaplače,ne bi pomoglo. Ceo svet bi prestao da kuca. Osim nas ,sve bi stalo, svi putevi koji nekud vode. Moja ljubav postala bi opal, neprocenjivi i jedini kompas, što te goni do Olimpa,Bogova i slobode!

Utkati  mogu srce na dlanu i podariti sve nežnosti poput svile samo jednom neobičnom biću beskrajno drage,kćeri mile. Kojoj mogu sve dati, a ne tražiti ništa što mi već pružila nije, svu radost i osmeh s’usana piti, to što me voli,poklon najlepši je! Često mislim pred buđenje, dekodiranje iskričave vasione postaje sve bleđe i bleđe…

Elito poštovana,prosječno lažete, Oskar Wilde je imao znanje, A,Vi,daleko seosko imanje.. Stidljivo skrivate ispod prstiju. Ocajna higijena,u ime sviju. U ime svih nas?Nije Vam vazno? Bože,nek me mrzi ili voli Neka me zeli,odbacuje,obozava. Usne cežnjom rasute soli Škrgut mržnje koji sablažnjava Al ne daj ljudima, O,Bože Da im nije važno,to kažnjava. Toliko orgazama u jednom…

Cudak

Cudak je bio negdje tu Njegovo sivilo se vidjelo Gdje je nestao Da li je krila dobio Jesu li ga andjeli odnijeli. Malo djete je sklupcano na poljani Mirno I spokojno. Kao dio te cjeline se spaja Jeli uvjek tu bilo Ili se samo rodilo. Igra andjela na obzoru Oduzima dah. Tako nevidjeno I nevjerovatno….

Devera se

Devera se,devera se sa zakrpama. Odlazak u suton i radjanje sa zorom. Devera se kišnim danom, okrijepom duše na izvoru. Devera se čovječe s tobom i bez tebe, stapajući se sa osamom, odnoseći tužne oči sa sobom. Devera se se ljubavi , mada ti to neopažaš. Devera se sa svijetom i ako je težak sam…

u kutku sebe stojis u kutku sebe dane brojis budi ti, budi si ti. ostani na nogama ne koristi koljena drugi to nerazumiju. uzmi si momenat predaha uredu je uredu je s vremena na vrjeme malo zastat da uzmes daha budi si ti drugi te nikad nece razumjeti ostani svoj ponos jer zivis svijet svoj

utihnula si duso, ni rijeci nedopiru do mene. pokreti su umorni duso ti mi venes. utihnula si duso, sanjala si burno, postala si nes odurno. utihnula si duso, suze su ti ruho, lice ti je tmurno. utihnula si duso, srce sam ti nekad cuo, lupalo je ko ludo. utihnula si duso, nekad sam te sluso,…

Realnost

Nevinost je na umoru, nepostojaće skoro. Čistoća je nepoznanica za neke koji je nežele. Dok se duša ljudi gubi negdje u masi, u mas raznolkih misli koje ubijaju ono ljudsko u njoj. Dok se život pronalazi i uči, duša se gubi i prlja. pokušavam je dići, očistiti od bola, vraćah se da je povedem dole,…

Noc

Umor, pregaraju mentalni sklopovi dusa. Odmori se, uzdahni teska ti je dusa. Pokreni zahrdjalo tijelo da nevonja uokolo zapinju ljudi za olupinu. Ko ti je kriv sto si prazna ljuska, jos samo jedan od obicnih neznalica. Nestala ti je dusa i ona jadna bjezi ispred tebe.

Nestaje

zasto ti je srce tiho zar neosjecas. kamen crni ti je sagovornik hladnoca suputnik. vihor odnosi tvoju tisinu iz moje duse. bistra voda pere otiske tvoje otisnute na kozi mojoj. blijedi silueta, nestajes nepotrebo duse moje. kavez se raspao, zatvor osjecaja pipremljeni. muka duse, nesani noci nestaje u zaboravu. srce ti je tiho necujem ga…

sve sto srce pozeljeti moze stane u jednu suzu u jedan uzdah u tihi sapat sve sto se u vremenu nadje nestaje u zaboravu utihnuli jecaji, zaboravljene tuge ostaju u amenat srcu da im vjecni amanet cin sve sto srce pozeljeti moze u jedan tren se sliti moze kristalna suza amanet dat krasi noci,uljepsava dane…

Bol

Sav na iglama, sav nozevima proboden, Krvarim! Bol, ocaj neogranicen. Dok hodim putevima Krvav trag ostavljam. Ostavljam ga drugima, Da me nadju I ostave. Krvarim ne umirem, Samo krvarim. Pogled prazan u potrazi, U potrazi za dusom koja ce zaljeciti rane. Izgubio sam je davno, Negdje izmedju srca i uma. Hodim putevima paklenim U nadi…