Evo me

Evo me ovdje usred sebe same. I tek sada ništa ne razumijem. Zašto sam misli vezala uz tebe? Ne mogu to objasniti. Ja to ne umijem. Godine ove ne znaju za  milost. Otimaju, grabe, a ništa ne daju. I mada si mi polomio pjesme, kao bijelu svjetlost vidim te na kraju.

Rabotite sto se slucile gi crtam na staklo od skrseni ogledala ne cekaat sedum godini nesreka te slikam so rakata podadena vo vozduh vo znak na iscekuvanje neka vremeto gi oboi pejzazite i crtezite mudro neka odgovori na site moi prasanja sedum nesrekni godini sedum pekolni leta i potoa ke znam dali i kolku ti…

Glatka poput stakla Stijena usađena u zemlju Čeka svoju žrtvu Da napravi pogrešnu kretnju Šta je to što vuče alpinistu ? Da visi na omči oko struka Zakačen o tankom klinu Zaboden u goloj stijeni Šta je to što vuče alpinistu ? Da visi poput slijepog miša Remeteći stoljetni mir Kamenčića i nevidljivih živih bića…

izgled duše poput zgužvanog papira, u glavi već duže vrijeme samo jedna pjesma svira. ritam srca se odjednom promijenio, na dan kada si otišla totalno sam zanijemio. kao mina svi planovi su pukli, bez najave sve moje bitno odvukli. novi dani kao ružni san, još uvijek se ne mirim da ostao sam sam. srce moje…

dot

šapat u glavi kao šum mora, riječi tvoje odzvanjaju zatvorene u kutiji, zajedno smo ostavljeni tamo, svađaju se smisli, ponekad se i ljube, vole, ali ustvari su klaustrofobične.   svaki dan letam okolo, vozim se, šećem, sjedim uz more, tražim smisao i odgovore. nadam se razumu i boljem pogledu, tišina odjednom smiruje me, a znaš…

Pogledaj sunce, I mjesec se vidi. Na zapadu sjaju zvijezde. Nebo je svijetlo… Noć je zauvijek nestala. . U daljini se čuje glazba. Ja više nisam gladan, I nikada više neću biti sam. Za K.M.14.01-10-17.05.2010. 02:17

I ti me tako pustiš, sa željom u džepovima, da idem niz vjetar kojim pušeš, dok kapi tvog smijeha, boje moje disanje. A ja, glasno ćutim najljepše riječi, dok te žmireći na kiši, gledam, kako okrećeš mi ledja. Naučio sam, krišom i stidljivo, svaki dan sanjati, eho, sve tiših koraka koje praviš, a raspe me…

u prolazu ,neobavezno, zarijem sjećanjem izoštrene nokte u dubinu,opušteno i slušam kako se niz podlaktice slijeva i kaplje slatkasto crveno što opija i vuče u daljinu u prolaznost

Hajde, hajde da se otrgnemo iz ovog uspavanog svijeta moja draga, i pratimo mirise crvenog đul-cvijeta. Istrgnimo se iz kandži ovog hudog tijela u kojem naša srca pogodi ašk-strijela. Krenimo već jednom sa rukom u ruci (sa dušom u duši) veseli poput ptice puštene iz kaveza iza sebe ostavimo tužne pjesme (od kojih um se…

Čekam te, da se pojaviš pred vratima i uneseš malo svjetla u zadimljenu prostoriju. Prelazim preko nepoznatih lica, u svakom od njih vidim tvoj lik. Pitam se: Da li vas je profesor danas ranije pustio, ili vam još priča o Šekspirovom Romeu i Juliji, možda o Antoniju i Kleopatri, pri tome zaboravljajući Nizamija, koji je,…

Nedostaješ mi… Nedostaju mi i svi oni dani u kojima čekala sam te Nedostaje mi i smušeni dodir tvoj I ruka tvoja,i sat na njoj I ona riječ koja govori a šuti I onaj pogled koji tugu sluti I boje odjeće tvoje I ozareno lice moje Bez tebe sve ima svoje mjesto Ipak,nedostaješ mi… Sa…

Brojim ti madeže po tijelu ti me u trenu uzimaš cijelu apsolutno gorim i treperim zatvaram oči da ne vidim kako ti se prepuštam sve ti odmah opraštam što mi se dodvoravaš pa me iskorištavaš a onda se smiješ za nadlakticu me grizeš da svi vide modrice tresem se od groznice kako me samo pališ…

Baš si pravi medenjak samo moj čarobnjak stavila bih te na jedrenjak otplovili bismo u ožujak bio bi to čisti užitak jer ti si moj dobitak jedini nadomjestak neobuzdani divljak prštiš kao prasak osvježavaš kao pljusak moj si izuzetak u ovaj ludi petak.

Obična je žena,kao svaka druga Bar izvana,kažu,ali izgled vara Srce joj je mrtvo,ubila ga tuga Nema u njem’ više niti malo žara Privlačna je,kažu,kao djeva mlada Svatko joj se vraća tko je jednom proba Ljudi kao ona,puni svoga jada Kupuju joj tijelo kao da je roba Probali su mnogi stasiti mladići Zagrijati hladno,tvrdo srce sneno…

Toga dana lilo je kao iz kabla. Ulica je postala korito niz koju su se slijevale kapi kiše, spuštene iz teških oblaka. Sklonjen pod krov gradske tržnice čekao sam vjetar da raznese bezbojnu tečnost ka dalekom zapadu i skine veo sa nebeskog plavetnila. Tada je došla ona, prokisla, njene zumbulne usne, razvlačeći se neprimjetno, izgovarale…

Na masata imam najmalku deset umorni molivi tie sakaat da te opisat vo najdobro svetlo tolku anonimen i tolku dobar tie zboruvaat vo moe ime vo ime na mojata mermerna dusa velat deka sme bliski a ne delat samo losite misli i losite luge a sekoja vecer od zad zvezdenite pateki zirkam vo tvojot son…

Pjesma

Hmmm…koje li dileme. Napisati pjesmu sa, ili bez teme. Poredati riječi samo nek se čita. A što htjedoh reći, nek nitko ne pita. Jer ja samo znam, da negdje daleko, jedna pjesma čeka i jedan mali netko, tko u pjesmi želi ostaviti trag. Dal anđeo mali, ili mali vrag skriva se unutra, doznat ćemo… sutra.

Bijeg

Najbolje bi bilo nestati, Zaboraviti na svijet, zaboraviti na sve Najbolje bi bilo letjeti, tražiti mjesto, tražiti mir, obalu bez straže, doline bez cvijeća, Najbolje bi bilo nestati u tihom sumraku, u pomrčini ove noći, Najbolje bi bilo nestati, izgubiti se i nikada se više ne pronaći.

svako jutro tmurno je, bez obzira na sunčano vrijeme, iako vani prži sunce, u meni nevrijeme je. kako zastaviti kišu, skloniti se od grmljavine, kako pobijeći od vala, kojeg tsunami prouzročio je. ali čitatelju moj, reci mi jel ovo ima smisla, čemu tolike riječi i patnja, kad zbog drugog otišla je. zašto kraj nije kraj,…

novi dani kao nečujan šum, naš stan kao hladni vulkan, misli moje kao ravni labirint, kao gubim se, ali samo taj pravac vidim. zdrav razum kao crni snijeg, čiste misli kao kipući led, prsten na ruci kao skrivena želja, kao mrzim te, ali samo u tvom pravcu gledam.

Kisa

HAJDE DA CUTIMO DOK POSMATRAMO KISU DA JE CUJEMO IZ DALEKA KAKO NAS DODIRUJE CUTANJE IZAZIVA,PRETVARA JE U TIHU I JOS TISU DOK NE KRENE DA SANJA I UZ NAS DA MIRUJE… SVIDJA MI SE TO CUTANJE DOK NAM OCI GOVORE POGLED JE PREKRETNICA ZA ONO NAJVAZNIJE PUSTI DA RUKE PO TELU NAM ZUBORE DOTAKNI…

lost

kao vjeran pas čekam samo tebe, uzalud se trudim i gledam, bezveze lajem na prolaznike, a ustvari tužan sam jer sam sam. svako jutro lutam gradom, vraćam se na naše mjesto, gledam, vrtim, tražim, ali svaku večer spavam sam. kako naći novog gospodara, koji će me hraniti i paziti, šta ako dođe netko zloban, koji…

kao pijesak među prstima, polako iscurila je ljubav tvoja, malo vjetra otpuhalo te, u nove ruke skupilo te. svako zrcne tako posebno je, od svih ostalih se razlikuje, u cjelini magično postaje, ruke moje tada bile su posebne. sada prsti tapkaju po travi, prazni, hladni, bezosjećajni, u trenu ostali ukrućeni, poput leda zamrznuti.

Uberi bijeli cvijet s ovog anđeoskog mjesta, primi zadnje želje, učini što ti kažem. Koračaj tiho i nemoj se izgubiti, Trči kroz prošlost, ali nemoj se prisjećati, Ono što je bilo, iza nas je, uništeno svim uspomenama, i lijepim i ružnim. Dok se gubim i nestajem, želim samo jedno, da ubereš bijeli cvijet s ovog…

Tuga je prekrila lice anđela, Sada sjedi u tami okova I bori se sa sobom, Sa ljubavi koju teško skriva, U srcu rat ga proždire, Iz pluća nestaje dah. Osjeća da nestaje I polako se gubi. Nema snage za nastavak, Nema za što da se bori, Nema razlog da luta. Tuga je prekrila lice anđela,…