[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Moje je srce razorena volja,

u dolini nesretnih junaka,

nema želje da krene iznova

dani su na izmaku, nastupa praznina.

Nikud ne idem iz ovoga boja,

iako kraj rata nije ni blizu,

napušten na kraju konvoja,

čekam psi da me izgrizu.

I moje misli pune su dvoboja,

ni poraz, ni pobjeda nisu mi blizu,

vidim stiže me konačni udarac,

zadnji u nizu.

I uzalud ti sve, kad više nema boja,

niti suncokret je žut,

niti crvena kosa tvoja.

Pogled mi se izbrisao

pa ne gledam nego žmirkam,

sve mi izgleda,

kao da me svijet spustio na koljena.

Prolazim gradom kojeg ne poznajem

pa pitam se koja je tu ulica moja,

s ljudima koje ne susrećem,

sa sjenom za kojom se okrećem

da vidim čija je.

Osjećam kao da me netko gurnuo sa ruba

i padam i padam…

Ništa zato!

 

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting