[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U cirkusu života

po tankoj žici hodamo

ususret sudbini.

Hoćemo li pasti

u tom sudaru

što slijedi?

Hoćemo li stati

i reći ne susretu?

Izbjeći ne možemo,

stati ne smijemo.

Naš hod

neizbježno je

naš pad.

Autor plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

Ova objava ima 11 komentara

  1. Padamo od rođenja…ali se uvijek iznova dižemo i idemo dalje…škola života…dok ne dođe do kraja…a taj posljednji pad možda je u stvari let…nekuda:)Topao osmjeh za ove lijepe stihove i za tebe draga Sunči:))

Odgovori

Subscribe without commenting