[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Kada vidjeh vatru
kako riječju stvara svijet,
Učitelj mi kaza
da ostavim knjigu i molitvu.
Prečih stvari ima na putu.
Mali bića vape.

Tako list izbjegava
sve užase velih pitanja,
a nježno dijete moli za igru.

Izveden iz zanosa,
već blijed ili uklonjen,
pogledah novi dan.
Bio je tih,
bez smisla i kritike.
Nije ulazio u srce,
osim što ga je svijest
–  ljubeći pažljivo  –
prožimala,
pa zasipala.

Naveče,
siđoše zvuci.
Svjetlo grada
pronosilo je vrijeme.

Idi, pjesniče…
Gordi stvore,
eno ti kutak za san.

Posted by marijamiko

This article has 4 comments

  1. hah….iskustveno znanje ili knjisko…..otvoriti se svijetu i biti prijemciv za sve oko nas i u nama…kao Sidarta
    Odlicni, mudri stihovi a poeticni, kraj jako lijep i efektan

    pozzzz

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting