[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sjecam se mladog ludaka

sa oziljcima na ledjima,

beznadnim pogledima,

kao u losim snovima

ploveci sa maglama,

prigusenim svjetlima,

kad na zov u pomoc

bas nikoga nema….

Tad znas,

bol je morbidna kreacija,

vlastitog uma manipulacija,

na platnu slikarska impresija

uvijek istog trenutka…

i tad ,tad se sjecas

kako su nastali oziljci…

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting