[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Vrijeme spaljenih snova i
Spaljenih mostova ..
Vrijeme tihih jecaja i najtiših šapata
Onaj tren kada nebo ljubi zemlju i zrak iskri kao lud usred siline dvaju svjetova

Ono vrijeme kad snovi nestaju u žaru
Budućih želja..
I tako proklet smješak na usnama bezimenim…I ruka u pozdravu jednom zaboravljena..
Ovo je vrijeme kad hrabri nestaju i ostajemo samo mi..mi male kukavne sjene nekad gordih riječi  u zlato izvezenih..o da smješak ostaje kao podsjetnik za jučer,pozdrav zaboravu i svakoj pogrešnoj prilici..
Volim uzdah izgubljenog glasa i nježan dodir zraka na umornoj duši..

Ovo je vrijeme kad snovi umiru i novi putevi se stvaraju..sve gori iza ovih sjena,svaka staza,Svako stablo i potok,svaki most gori u žaru nesmiljenom ..

i ta radost u osmjehu zaboravljenog imena..
Ovo je vrijeme tužno beskrajno ovo je vrijeme sretno i veselo !

Posted by Hyperion

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting