[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Na stolici- na podu,
Sjedim – klečim,
Na uglu- u centru,
Šutim- vrištim.
Zar nitko ne čuje, zar nitko ne vidi?

I vrištim
I raspadam se
I komadići duše rasipaju se po podu,
Crni komadići u bijelom ruhu.

Dim cigarete,
Votka,
Jesenjin
I bol.

Zar nitko ne čuje vrisak iz moje duše?
Zar nitko ne vidi ovi jad mog tijela?
Zar me stvarno nitko ne vidi?

Večer,
Ogledalo,
Povlačim okidač prislonjen uz glavu.
I komadići mene rasipaju se po podu,
Crni komadići u crvenom ruhu.

Autor Cephalica

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting