[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
i sada, dovoljno sam prazan
mogu otsutit vrijeme do kraja
negdje u posljednjem kutu bivanja
u tisini, poput stabla
sva tkanja su razasuta beskrajem
kao prasina za obzor odnesena
za njih se vise nezna
jos cu samo granama, ponekad
sputavati smjerove vjetra
tek toliko da provjerim
dali te jos uvijek u meni nema

Autor Abyss

Odgovori

Subscribe without commenting