[Ukupno:1    Prosječno:4/5]

Nada je ponekad lijek,

a ponekad otrov.

Otrovala mi srce,

učinila ga ranjivim

još više nego je bilo.

 

Bolje je bilo bez nje.

Teško i bolno,

ali lakše nego sad.

 

Da je bar nije.

Dosad bih se već

pomirila s time

da nije moj

i da nikad neće biti.

 

Nemam protuotrov.

Valjda moram čekati

da ga suze isperu iz mene.

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting