[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Preliveno tugom srce bdije,

ovo srce molitveno umi da se smije.

Radosni mu je otkucaj u Gospodinu!

 

Suze moje na rosu liče,

krase miomirisne cvjetove u zori.

Srećom se Nebo boji kada plačem,

jer osjećam, jer se kajem

dušu čistim od svijeta grešnoga.

 

Bliska Nebu, zemlji ponekad predaleka.

Nerazumljiva onima koji ne znaju jezik ljubavi.

U mahu krka, zatim dugo čvrsta,

jer me križni put podsjeća

da mi je Isus Krist životna stijena, neodlomljiva!

 

εïз♡ U dolini duše energija Neba

sliva se u ocean ranjene nježnosti.εïз♡

 

Ponos mi je rajsko plavetnilo,

svježina blaženog trenutka,

otkucaj molitvenog srca, iskrenost.

 

Kažu anđeoski dragušna,

u okovima ushićena, poletna!

Sklona poticanju na osmijeh,

sklona razigranosti djetinjoj.

 

Duhovna lipota jedini mi ukras.

Ljubavlju mi se nutrina zrcali

i ove oči neizustive ljubavi.

 

Iz daška mi svjetlost blagoslova izranja,

tamne oblake zaustavlja, uklanja.

Molitva mi se srcem presijava,

dotiče sve jer mi snaga u Duhu Svetome počiva.

 

Obasjavam ljubav vjerom, nadom, pogledom….

netko i ne pojmi da ga blagoslivljam,

dok ga put Bog zna kuda vodi,

netko i ne sluti tko to kraj njega

u molitvenom ruhu hodi.

 

I ne mora vidjeti, jednom će osjetiti…

Ljubav, bolji život,

sreću…

nema veze što ja tijelom uz mnoge biti neću,

željet ću im sreću dovoljno je!

 

Mene kad već okovi robuju,

neka mi bude,

neka mi baš sude,

neću vječno ovako,

na Nebu će mom letu biti lako.

Sad mi krila trgaju,

srce slamaju…

Ne vide istinu svi, nemaju moć iskrene ljubavi!

 

Anđelu nebeskom suđena,

užegle rane mi blaži, rashlađiva.

Ružama svjetlosnim krašena,

ruho mi je molitveno duša davno obukla!

 

Po noći me vide, sjaj mi je u zvijezdama…

u Mjesecu je lik moj kad

jave se utješiteljska nedostajanja.

 

Nadahnuta svetom ljubavlju,

svirači su mi anđeli Raja,

duga srca sa njima me spaja.

 

Leptirići neonski pridržavaju mi note,

raznose melodije svijetu,

nemam ništa da dam,

samo ljubav koja blagoslivlja.

Ljubav koja često nije ljubljena.

 

Hrabra u bolu svom,

okovima svojim ko poukom se služim.

Neću o bolu, o ljubavi ću,

da najmilije ne rastužim.

 

Simbolika mi je vjernost Bogu,

trpljivost u bolnom hodu,

zahvalnost za pjesmu kada patnja tišinom prijeti.

 

Na dlanovima mojim,

umjesto vlastitih životnih linija

molitva za potrebite obasjava…

 

Suze ko nebeski soneti padaju na zemaljske klavijature,

bijela i crna boja života pjeva o sreći i tugi…

čuje se publika, čuje se i plač i osmijeh,

čuje se i muk i sud, čuje se i zahvalnost velika.

 

Izvezene knjige Nebeske Šaptačice na oltaru tajnom stoje,

sve su one uspomene moje…

Oko mene sićušni anđeli,

sagradiše dom svoj u aorti mojoj,

U osrčju spavaju, pa se u pjesmi bude,

za život moj trude,

jer znaju da više živim zbog drugih nego li sebe

i da je na radost Božju život uplakane, okovane žene.

 

Mistična ili samo obična,

o ne znam kako kome!

Rekla bi da sam jednostavna,

točna, predana.

Nebi se sad hvalisala…

Samo bi eto taj šapat osjećala ispisala…

 

Da sam bez glasnica,

da sam bez imena,

da ne leprša u srca mnoga ljubav moja,

bi li svijet bio drugačiji?

Da li bi o meni znali da

nisam pjesnikinja,

da nisam duhovna spisateljica,

Znali bi oni odabrani, ljudi kojima je suđeno osjetititi

ono što predanog srca nudim…

jer bi me Bog postavio

za tajnog anđela ljubavi.

Anđela nebeskog blagoslova!

 

Kada umrem, biti će te ljubavi u koju virujem više,

OBEĆAVAM, potrudit ću se!

Vjerujem u moć suza,

vjerujem u moć iskrene ljubavi,

pa makar ta ljubav

morala u smrt otići;

vratit će se jer Boga ljubi.

Vratit ću se za blagoslov uplakanih, očajnih, nedužnih.

Ljubav će biti ljubljena, ljubav će biti bez okova.

Isus me je tome naučio.

Posted by Ana Emanuela Šimunić

ANA EMANUELA ŠIMUNIĆ, pjesnikinja i duhovna spisateljica Rođena sam u 22. lipnja 1983. u Gospiću, živim u selu Bilaju srcu Like. Obožavam djecu i umjetnost, plemenitost. Omiljeni pisac mi je Duh Sveti, a od zemaljskih Pablo Neruda. Čitav život provela sam po bolnicama, sve to bolno u meni pobijedila je vjera, ljubav i velika molitva! Po struci sam ekonomist ekonomike poduzetništva, kreativna sam i ambiciozna duša. Radila sam kao prodavačica na kiosku ,, Tisak d.d.,, , u Muzeju Like Gospić kao pomoćni radnik, administrativni i u Centru za socijalnu skrb Gospić. Dobrostivost Božja, koja je snagom Duha Svetoga razbuktala melodičnost duše, otvorila je u meni milosna sveta nadahnuća i počela sam od 15. godine pisati ljubavne pjesme za autentičnu dušu, da bih tek 2009. g na društvenim mrežama počela objavljivati svoje radove koje su mnogi podržali i potaknuli me da još ustrajnije pišem. 2012. dobila sam divan dar Božji da svjedočim svoju vjeru putem poezije u prozi, ali i poziv da 2016. godine Gospodnje postanem voditeljica molitvene zajednice svetog Jakova apostola u mojoj župi Bilaj, gdje sa svećenikom i prijateljima molim za sve potrebite i čitav svijeta. Svakodnevno pišem ljubavno – duhovnu tematiku i ne brojim više koliko je proze u poeziji, duhovnih priča i misli proizašlo iz moga srca. Postala sam jednom riječju Božja Šaptačica, utješiteljica potrebitih, darovana krilatim mislima Životvorca, koji me potiče da budem utješiteljica braći i sestrama. Što je sve milost Božja, bez njega bi ja bila tišina, On je moja raspjevanost srca i duše. Svoja djela čitala sam na književnoj večeri u Rijeci, na Trsatskoj gradini i mnogim prijateljskim druženjima. Poseban prijatelj Mato Mijatov uglazbio mi je PJESMU USLIŠANJA, koja se nalazi na mom youtube kanalu, na kojem kreiram svoja djela. Napisala sam i roman; NEBESKI DNEVNIK ANĐELA LJUBAVI, koji sam objavila na društvenim mrežama i Rimokatoličkom portalu; put-istina-zivot.com/nebeski-dnevnik-andela-ljubavi-roman/čitan je sa radošću lijepih komentara. Neke pjesme su mi ušle u CERTIFIKAT ZAGREBAČKE BANKE - VREMENSKI TREZOR, čuvanje na 100. godina. U Sisku, 4. prosinca 2014. Godine od poštovane pjesnikinje Mirjane Pejak, sa članovima njene facebook GRUPE „UDRUGA ZLATNA KOČIJA STIHOVA“ SISAK koji su zastupljeni u KNJIZI USPOMENA položenoj u VREMENSKI TREZOR ZAGREBAČKE BANKE. 2014. sudjelovala sam sa pjesmom MOĆ DJETINJEG SRCA u humanitarnom projektu ZAGRLI ŽIVOT; koja je sa drugim pjesmama uvrštena u elektroničku knjigu za djecu. Dobila sam brojne zahvalnice sa susreta hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ iz Križevaca. Četiri knjige sam objavila na http://www.shopmybook.com, mnoge su mi ušle u zbornike Webstilus. hr ali su te stranice ukinute i na žalost ih nisam imala mogućnost publicirati, ostali su neizbrisivi tragovi u srcima, koji su mi poticaj u stvaranju knjige djela iz 2018. ,, KRILATE MISLI“. Svoj život ispunjavam duhovnošću, svoja djela objavljivam na mnogim internetskim stranicama, ponajviše na Facebooku i Google+, Rimokatoličkom portalu Put, istina i život na kome sam 2017. dobila priznanje za svjedočanstvo vjere, poezijaonline.net, te na svojim blogovima i mnogim stranicama, koje navodim: http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/ http://korizmenoputovanjeanaemanuela.blogspot.com/ http://put-istina-zivot.com/category/duhovnost/ana-emanuela-simunic/ http://stopnasiljunadzenama.blogspot.com/2012/12/ana-emanuela-simunic.html http://www.poezijaonline.net/?s=Ana+Emanuela+%C5%A0imuni%C4%87 https://www.youtube.com/watch?v=eP7gsno90E0 https://plus.google.com/110179312402162379979 https://issuu.com/dhk-ogranak-rijeka/docs/knjizevna_rijeka_br._1-2012/241 Za moju biografiju je dovoljno upisati; LJUBAV. I znati ćeš sve o meni. Jer samo je ljubav puna maštanja i praštanja... odricanja i darivanja. Samo ljubav moli i kad je do kosti boli. Blagoslovljena neizustiva ljubav Isusova, zbog koje i ja pod križem umim voljeti i biti voljena! Poučio me Duh Sveti nutarnjoj radosti! Razigrana, pričljiva, emotivna, opasana vjerom da postoji sve ono što volim, takva sam ja unatoč brojnim razočaranjima i mišljenjima ljudi... živim sa osmijehom ljubavi kojoj se nadam. Unatoč povređivanju ostajem ona koja ne vrijeđa. Volim svoje bajčice srca, o da pomalo sam djetinjasta, ali u isti tren i žena sa mačem za pravdu... Eto to sam glazbena kutijica svega i svačega, puna molitvene melodike, duša spremna za rajske bitke, živim u kuli izvezenoj od najdivnijeg trnja Kristovog, spuštajm suze na ruže koje mi navještaju posebne milosti Božje. Po mene će doći sve ono što mi Bog priređuje. Blago se mome katoličkom srcu koje se uzda u Presveto srce Božje. Obučena u raspjevanu pravednost svete ljubavi koja je milosni dar od Krista, takva je moja duša, moje srce ljubi sve ono što je Isus učinio i čini kroz moje okove i okove svijeta, radujem se i kada boli do kosti... jer Duh Sveti moje srce pokreće! Ne dopuštam duši da zaglibi u tami satrtog tijela... dozivaju je iz tunela tijela rasplakanog sveti anđeli, trubama sionskim, svjetlom uskrslim... da naviještam nutarnju radost vjere u Krista, radosnica sam jer slušam zakon svet; Radujte se u Gospodinu uvijek! Po osmijehu vjere me znaju mnogi... tugu i nepravdu okova mojih iz mene izgoni milosrđe Božje. Rasplesanost i pjesme ljubavi od Boga su moj put... sve dok me ima... Ne neće mi sagraditi spomenik, ne težim titulama, moje će ime nakon par desetljeća izblijediti... smrt će moje tijelo zemlji oteti. I nije to tužno, tužno će biti ako moje ruže na grobu ne blagoslove suze ljubavi za koju živjeh. Lipo bi bilo da nas se neko SJETI za 100, 200, pa i za 1000 godina, da ostavimo trag molitve i ljubavi na ovom svitu, da neko u vjeri zbog naše vjere živi. To je ono pravo nasljedstvo duhovnog bogatstva kakvo su nam ostavili sveti. Svjedoci Božji i danas neraspadnuti stoje i čudo od Gospoda za nas mole! Blago očima istinske vjere, doživjeti će uslišanja po milosti Kristovoj. Blago srcu poniznom, koje za spasenje bližnjih kuca poput zvona nebeske katedrale. Blago onom tko se je odazvao na sveto poslanje.

Website: http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting