[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Preliveno tugom srce bdije,

ovo srce molitveno umi da se smije.

Radosni mu je otkucaj u Gospodinu!

 

Suze moje na rosu liče,

krase miomirisne cvjetove u zori.

Srećom se Nebo boji kada plačem,

jer osjećam, jer se kajem

dušu čistim od svijeta grešnoga.

 

Bliska Nebu, zemlji ponekad predaleka.

Nerazumljiva onima koji ne znaju jezik ljubavi.

U mahu krka, zatim dugo čvrsta,

jer me križni put podsjeća

da mi je Isus Krist životna stijena, neodlomljiva!

 

εïз♡ U dolini duše energija Neba

sliva se u ocean ranjene nježnosti.εïз♡

 

Ponos mi je rajsko plavetnilo,

svježina blaženog trenutka,

otkucaj molitvenog srca, iskrenost.

 

Kažu anđeoski dragušna,

u okovima ushićena, poletna!

Sklona poticanju na osmijeh,

sklona razigranosti djetinjoj.

 

Duhovna lipota jedini mi ukras.

Ljubavlju mi se nutrina zrcali

i ove oči neizustive ljubavi.

 

Iz daška mi svjetlost blagoslova izranja,

tamne oblake zaustavlja, uklanja.

Molitva mi se srcem presijava,

dotiče sve jer mi snaga u Duhu Svetome počiva.

 

Obasjavam ljubav vjerom, nadom, pogledom….

netko i ne pojmi da ga blagoslivljam,

dok ga put Bog zna kuda vodi,

netko i ne sluti tko to kraj njega

u molitvenom ruhu hodi.

 

I ne mora vidjeti, jednom će osjetiti…

Ljubav, bolji život,

sreću…

nema veze što ja tijelom uz mnoge biti neću,

željet ću im sreću dovoljno je!

 

Mene kad već okovi robuju,

neka mi bude,

neka mi baš sude,

neću vječno ovako,

na Nebu će mom letu biti lako.

Sad mi krila trgaju,

srce slamaju…

Ne vide istinu svi, nemaju moć iskrene ljubavi!

 

Anđelu nebeskom suđena,

užegle rane mi blaži, rashlađiva.

Ružama svjetlosnim krašena,

ruho mi je molitveno duša davno obukla!

 

Po noći me vide, sjaj mi je u zvijezdama…

u Mjesecu je lik moj kad

jave se utješiteljska nedostajanja.

 

Nadahnuta svetom ljubavlju,

svirači su mi anđeli Raja,

duga srca sa njima me spaja.

 

Leptirići neonski pridržavaju mi note,

raznose melodije svijetu,

nemam ništa da dam,

samo ljubav koja blagoslivlja.

Ljubav koja često nije ljubljena.

 

Hrabra u bolu svom,

okovima svojim ko poukom se služim.

Neću o bolu, o ljubavi ću,

da najmilije ne rastužim.

 

Simbolika mi je vjernost Bogu,

trpljivost u bolnom hodu,

zahvalnost za pjesmu kada patnja tišinom prijeti.

 

Na dlanovima mojim,

umjesto vlastitih životnih linija

molitva za potrebite obasjava…

 

Suze ko nebeski soneti padaju na zemaljske klavijature,

bijela i crna boja života pjeva o sreći i tugi…

čuje se publika, čuje se i plač i osmijeh,

čuje se i muk i sud, čuje se i zahvalnost velika.

 

Izvezene knjige Nebeske Šaptačice na oltaru tajnom stoje,

sve su one uspomene moje…

Oko mene sićušni anđeli,

sagradiše dom svoj u aorti mojoj,

U osrčju spavaju, pa se u pjesmi bude,

za život moj trude,

jer znaju da više živim zbog drugih nego li sebe

i da je na radost Božju život uplakane, okovane žene.

 

Mistična ili samo obična,

o ne znam kako kome!

Rekla bi da sam jednostavna,

točna, predana.

Nebi se sad hvalisala…

Samo bi eto taj šapat osjećala ispisala…

 

Da sam bez glasnica,

da sam bez imena,

da ne leprša u srca mnoga ljubav moja,

bi li svijet bio drugačiji?

Da li bi o meni znali da

nisam pjesnikinja,

da nisam duhovna spisateljica,

Znali bi oni odabrani, ljudi kojima je suđeno osjetititi

ono što predanog srca nudim…

jer bi me Bog postavio

za tajnog anđela ljubavi.

Anđela nebeskog blagoslova!

 

Kada umrem, biti će te ljubavi u koju virujem više,

OBEĆAVAM, potrudit ću se!

Vjerujem u moć suza,

vjerujem u moć iskrene ljubavi,

pa makar ta ljubav

morala u smrt otići;

vratit će se jer Boga ljubi.

Vratit ću se za blagoslov uplakanih, očajnih, nedužnih.

Ljubav će biti ljubljena, ljubav će biti bez okova.

Isus me je tome naučio.

Posted by Ana Emanuela Šimunić

Rođena sam u 1983. u Gospiću, živim u Bilaju. Obožavam djecu i umjetnost, plemenitost. Omiljeni pisac mi je Pablo Neruda. Djetinjstvo sam provela po bolnicama i u ratu, sve to bolno u meni pobijedila je vjera, ljubav i velika molitva! Dobrostivost Božja, koja je u meni snagom Duha Svetoga razbuktala melodičnost duše. Otvorila su se sveta nadahnuća i počela sam od 15. godine pisati ljubavne pjesme, da bih tek 2009. g na društvenim mrežama počela objavljivati svoje radove koji su duhovne tematike. Od tada svakodnevno pišem i ne brojim više koliko je pjesma, proze, priča i eseja, proizašlo iz moga srca. Postala sam jednom riječju Božja šaptačica, utješiteljica potrebitih. Radila sam na kiosku ,, Tisak d.d.,, , u Muzeju Like Gospić i u Centru za socijalnu skrb Gospić. Po zanimanju sam ekonomist ekonomike poduzetništva. Svoj život ispunjavam duhovnošću, voditeljica sam molitvene zajednice svetog Jakova u Bilaju. Svoja djela objavljivam na mnogim internetskim stranicama, ponajviše na Facebooku i google+, Rimokatoličkom portalu Put, istina i život na kome sam jedna od urednica i dobila priznanje za svjedočanstvo vjere, Webstilus.hr, Poezijaonline, te na svom blogu http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/ i YouTube kanalu. Neke od pjesama ušle su mi u zbornike i u zajedničke zbirke, poput ,,Vrelo nadahnuća,, ... Širenje Božje ljubavi smisao je moga života. Blagoslov iz Raja neka srca čitatelja obasjava! :)

Website: http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting