[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Skoro, u nama nije bilo ničeg
osim, straha i boli
upleli smo se u klupko
sto ga život prebrzo razmotaje

Nekad, si odisala
proljecem u jesen
sada, zagasito tinjas
ko’ ulicna uljara u zimskoj noći
(do pola snjegom prekrivena)
samozatajna i snena

Kad te sretnem u prolazu
pozelim da si to ti
tek, tada shvatim
prividjas se ko’ oaza
u ovoj pustinji zaborava

Evo, ja se još uvijek borim
i pokušavam te zaobići
al’ podsvjesno se uvlacim
u tvoje snove
sto ih nikada odsanjala nisi

Posted by P. Zimmerman

This article has 4 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting