[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
mogu ja oboriti glavu
pokriti se laticama
skriti se u tajanstveni kut
samog uma
otici u visine
ali nikad ne mogu
preci preko bola
sakriti suze
i nastaviti koracati ravno
kao da se nista
desilo nije
kao da me nisu
dovoljno ubijali
spaljivali kao vjesticu
nevinu pravednu kraljicu
samo sto je drugacija
slucajno zasadjena
u vrtu tulipana
osudjenu radi dobrote
svog erotskog mirisa
neobicne ljepote
sto se ne nadje nigdje
u tih par stotina kvadrata
osudise me nevinog
osudise bojovnika
sto radi domovine
ne odabra cedo
koje ga doma ceka
mlado i pozeljno
sto mu slucajno zaspala
ranjena ruka izdajica
klonu na strazi

Autor plavivitez

Ova objava ima 3 komentara

  1. Lijepi i tužni stihovi. Ne možemo sakriti bol, ali možemo praštati.
    Ovo me se posebno dojmilo:
    “mogu ja oboriti glavu
    pokriti se laticama
    skriti se u tajanstveni kut
    samog uma
    otici u visine”

    Lp! 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting