[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Noćas ispijena lica od nesna,
na prstima svojim listam ti ime,
čvrsto prošlost vezat nemoćan,
međ onog što bilo je tebe potražih.

Iz bajki tvojih rijekama
nadjoh u džepu kamenje čuvano,

Iz pjesama tvojih zaledjene leptire
da lete nebu puštane,

a suncokretu i dalje mjesec kazivan,
o drugom ga licu učeći sunca,

te ljubavi riječi ti pričljivoj duši
jednoj davno poklonjene.

Misli mi stadoše a vrijeme nestade
kad nemoćno ruke ugledah svoje
spoznaji otiman kao i nekad
da milujući u stanju odoliti nisu
prestati na tebe mislit` .

 

Autor ss

Ova objava ima 3 komentara

  1. Uh,koliko sam samo ja ovo tvoje puta pročitala..da znaš…e,stvarno poseban,poseban stil i jako mi se sviđa i stil i izbor tvojih riječi,ma baš fantastično,veliki pozz:)))

Odgovori

Subscribe without commenting