[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Upoznao sam buđenje
u tišini uzdaha,
laži otvorenih očiju date,
i dodir hladan
i prazan poput bijelih listova
neispisane knjige.
Upoznao sam slabost tijela
gledajući uspavano sjeme propasti snova,
slabost rijeke
koja nikad svoju slobodu
u oceanu želja neće pronaći.
Ostao sam u boli
koja nije moja,
ne može biti,
ne smije…
Ne želim biti sluga sjećanjima,
suzama se odjevati,
lutati životom,
godinama utjehu ne pružiti
,
sjedoj kosi radost uskratiti.
Nemam iluzija jer znam
da zaborav ne postoji…ne meni,
ne ljubavi,
proljeću i tišini,
osmjehu i dodiru,
suncu i ledu…
U meni je još tvoje sjećanje
ali opraštam ti sve
jer tvoji blijedi darovi
u drugom srcu svijet su postali.

Autor ursus-major

Ova objava ima 15 komentara

  1. Kako sam samo znala da ću nešto novo, nešto lijepo i dobro kod tebe pronaći. Vrijeme mi se nekako zgusnulo pa ga nikako rastegnuti na sve što želim, ali sigurno do tvojih stihova dolazim užitak osjetiti. Pozdrav Medo od srca u rano jutro ostavljam

Odgovori

Subscribe without commenting