[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Što je osnovna potka koja prožima ove stranice? – Život – Osjećaj života koji se zaustavlja i pita o samom sebi. Život i sebstvo, pri tome su naravno, potpuno nedefinirani, naučeni pojmovi, prazne riječi koje ne znače ništa. ali, ipak se njima služimo jer ne znamo bolje, pametnije i ljepše. Život se u tom jednom trenutku upitanosti, tobož, odvaja od tijela, od subjekta i pojavljuje kao neka beživotna silueta koja se smije samoj sebi zamičući iza kantuna. Ta slika prikazuje njegovu neuhvatljivost, i ako hoćete – neozbiljnu neobuzdanost. On može biti sve ili ništa. U svakom se trenutku može prekinuti, i to može učiniti svatko od nas baš u ovom trenutku. Nakon tog čina neće se ama baš ništa promijeniti. Nekakva prekinutost, tuga ukućana, brige oko leša i ukopa, ostavinska rasprava i to je uglavnom sve. Život kao datost, biološka činjenica i dalje se nastavlja u milijardama stanovnika ove jedine Zemlje. Ta nezainteresiranost života za sve drugo, za sve smrti i tegobe, rađa u nama bol. Bol zbog toga što se ništa ne može učiniti. S druge strane, pri pomisli na samoubojstvo, pred njim se uvijek ukaže nepregledna tama svemira. Tamna tvar koja ga odnosi možda negdje na početke stvaranja. To nepregledno prostorvrijeme, ta nepostojanost vodi ga ravno u crnu rupu ništavila. Daleko od ovog rujna, daleko od plavetnila neba, mora, mirisa, nekih dragih ljudi. To Ni-šta odjednom dobija neku svoju prostornost i dubinu. To ništa postaje nešto gotovo opipljivo i stvara nova proturječja. Ništa bi trebalo biti ništa – nemislivo, nepoznato, neizrečeno. Zato ga dugo nije bilo, zato se odbijalo pokazati. A ono se ipak ukazuje. U tom trenutku, u ovom trenutku, času, nestajanja, treba potpunu samoću, odsutnost slika i zvukova, potpunu nepreglednu tamu, sličnu onoj koja slijedi u času smrti. Kao da ga nešto vuče tom strašnom krajoliku. Kao da bih htio život u neživotu. Dobro, on bi jutros, dok se vozi gotovo praznom cestom, mogao ploču okrenuti na onu drugu, a stranu. Tamo gdje su hitovi. Okrenuti jednostavno ploču i početi pozitivno razmišljati. Jer kakve vajde ima od samosažaljenja i crnila. Udahne duboko i opusti se. Sada je već bolje. Ali samo prividno bolje, jer on juri praznom cestom na koju se spuštaju olovni i teški oblaci. Kao i uvijek sada se nameće Smisao. Smisao čega? Ni to nije izvjesno. Smisao se može pojaviti kao osjećaj, ili misao, ili s-misao. Dakle, kao nekakva igra riječi, kao nešto što opet dolazi iz ničega, nešto konstruirano, naučeno, beživotno. A ipak jako, jer dolazi iz pleksusa, strano, daleko i uznemirujuće. Možda baš zato što je to ono duboko moje, samo moje nesvjesno i strašno osjećanje egzistencije. Ona se pojavila niotukud i sada biva.

Kao da sam odjednom iskočio iz ne-vremena ne-postojanja i pojavio se baš sada i ovdje kao Ja. Tada se u jednom djeliću sekunde može pojaviti osjećaj da je život privilegija. Ja sam ipak nešto, ja nešto značim – Ja postojim! Netko želi nešto sa mnom. Taj unutarnji bog živi od početka s nama, iako ga vidimo kao predodžbu starozavjetnog Boga iz ilustrirane dječje Biblije. Snatrenja o bogu obično vode u molitvu ili još gore –ogorčenje, prijetnju, nedajbože i psovanje na Boga. Jedini krajolik u koji se tada možemo sakriti jest prostor djetinjstva, prostor slatke nostalgične boli. Pojavljuju se slike dvorišta, ljudi kojih više nema, dozivanje, žuta popodneva, ljeto na obalama otoka, uljepšana slika mladosti i odrastanja. Nikad više! Tada je još bilo nade. Pred nama je bilo vrijeme. I tek sada vidimo kako je to vrijeme čista iluzija. Ali iluzija koja djeluje. Kojom se hranimo i po kojoj se ravnamo, i po kojoj živimo. Vratiti vrijeme, zaustaviti vrijeme, jer vrijeme mora jednom stati. Te proročke riječi kao da nešto važno govore, ali ne zna točno što. Morao bih i ja stati zajedno s vremenom i dobro se zamisliti. Ali, za to nema previše vremena. Život je pred nama, ide se dalje, do kraja, do smrti, a iza smrti javlja se opet ono ništavilo.

Što sada radim. Opisujem taj krug riječima, iz neke potrebe da se osmislim. A što bi to tek značilo – samo naslućujem.

Posted by drgligora

Rođen u Pagu. Završio Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao na Filolozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslodavac HRT.

This article has 2 comments

  1. Preodlican tekst za svakoga tko se ikada pitao…..ali eto kao što i sam na samom kraju kažeš “Opisujem taj krug riječima, iz neke potrebe da se osmislim.”… taj zatvoreni krug ponavljanja, taj čarobni krug. Pisanjem do spoznaja. Ma puno bi toga htjela sad napisati ali moje se misli ne mogu ovako vješto pretočiti na papir.
    Život može biti sve ili ništa. Tako pišeš.To je ta slatka mala istina . Isto kao iona druga slatka mala istina, a to je da ćemo na kraju, bez iznimke, svi umrijeti. Sve ostalo je prazan prostor i vrijeme koje treba ispuniti .Jedno jutro se probudiš i možeš sve, drugo jutro sve to isto ni ne možeš ni ne želiš. Imamo i to NIšta, tako privlačno ponekad….
    ne znam, mnogo puta me je zarobila ta potreba za ništavilom, al za sada život nekako prevlada.
    Hvala za ovaj tekst, jer mnogi su od nas prošli taj put o kojem pišeš, uzduž i poprijeko. Samo ga ne znamo približiti stvarnim riječima kao što si ti to sad napravio.
    lp, ugodan dan.

  2. Ljudi imaju potrebe.Konflikte.Želje.Osjet.Njuh.Svaki miris me nesvjesno vraća na neku uspomenu,obično ugodnu i ja se tome nasmiješim i krenem dalje.Jedna žena koja se bavi novom germanskom medicinom mi kaže da umiremo u trenu kada riješimo sve svoje konflikte koji su također povezani s našim fizičkim zdravljem..nisam odlučila vjerujem li joj,dok ne pročitam i ne proučim sve o toj temi no nešto ima.Naš krug,koji se odvija a zove se život jest privilegija u kojem nam je dano da sami odlučujemo kada i kako te uživamo u posljedicama naših odluka.Nekad je teško.Nema smisla.Ideš tokom kojim ideš,primjećuješ i analiziraš ali sve se na kraju svodi na jedno,jesi li uistinu proživio kako si mogao,sami si zadajemo ciljeve prema onome što smatramo da nam treba..kada nema cilja..potrebe..želja..preostaje nam njuh,osjet.Pomiriši ženu,zagrli je,osjeti toplinu bića.Barem zbog neke NJE vrijedi živjeti još barem…malo!
    Sorry ako baljezgam ali ja sam nepopravljivi optimistični romantik. Lp !!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting