[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ponesem u sebi svu vedrinu svijeta,
u torbu stavim nekoliko poklona i
žurim nestrpljivo
ponovo vratiti osmijeh na lice
moje starice.
Sad mi kapija još više cviji,
u avliji procvali
bijeli đurđini.
Nestrpljivo čekam
da se otvore vrata i
da zagrlim pognuta ramena.
Sad je drugačija marama na glavi,
a pogled još uvijek
pun ljubavi.
Otvara mi širom vrata uz osmijeh
na staračkim usnama.
Razgledam po staroj sobi,
na istaknutom mjestu i
dalje slika sina stoji.
Znam da će opet
bol joj dušu razdirati,
teško je majci
dijete zaboraviti.
Sin svoju djecu ima,
pa će proći još koja godina
kad shvati,
da mu je došla ista sudbina.

 

NEKO UVIJEK PATI

Često se vratim na stara mjesta,
pomalo tuža i više sjetna.
Smjenjuju se godišnja doba,
nižemo godine i
sjetimo se…

Moja je rijeka još uvijek ista,
u očima mojim
nikad promijenjena.
Sretala sam zaljubljene,
nesretne i različite ljude.
Pričale se priče,
godine činile svoje.
Ljubavi neke opstale,
želje se nečije ispunile.

Sudbina mijenjala ljude,
samo moja starica nikad
sretna nije mogla da bude.

Sad sin nad grobom
proklinje sebe i
svakog dana cvijeće donese.

Ne priznajem njemu
da kajanje ne vrijedi.
Bilo je dovoljno
dok je majka živa,
samo da je posjeti.

 

Nastavak i kraj mojih pjesama STARICA

Ova objava ima 27 komentara

  1. Tužno i sjetno draga Faizić…Većina ne misli na vrijeme…a tako malo je potrebno da se draga osoba razveseli…
    Prelijepi stihovi!
    Šaljem ti osmjeh od ♥ i kiss na obraz:))

  2. Postoje drame u obitelji, one su dio života tih ljudi, nose svoje breme, teret, brige i sjete dok se na prošlo vrijeme sjećamo. Krasne pjesme su tvoje. Osmjeh šaljem 🙂

  3. Bilo je dovoljno
    dok je majka živa,
    samo da je posjeti.

    da,često se posloži baš tako da se posjete prorijede ili da ih uopće nema,majkama to teško pada,lijepe su ti i vrlo osjećajne te pjesme o starici,sjećam se i onih prijašnjih jer sam ih komentirao,pozdrav Faiza!

Odgovori

Subscribe without commenting