[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Moje srce u bespuću sada spava,

bol dušeka snije u nečijem njedru,

od pustih misli, zaboli me glava,

samo sjećanja imam u zlatnom vjedru.

 

U crnom bespuću tražim hlada,

ukršteni putevi vode u beskonačnost,

sve što trebam, uvršteno je u stihove balada,

stihove duše budne što tuguje za mnom.

 

Potopimo bisere duboko u more,

duboko da se vrati u svoj elemenat,

ta kruna pjene,

što izgubila je vrijeme.

 

Pitati ću dušu svoju, milosrdno

da vrati moje sveto cvijeće;

a ja ću njoj pokloniti

kapi voska moje zadnje svijeće.

Autor Zoran Hercigonja

https://s.gravatar.com/avatar/c730048011cfc2b641d04c3293252048?s=80

Website: http://zoran-hercigonja.webnode.hr

Odgovori

Subscribe without commenting