[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Oprosti mi na sebičnosti kada kažem OSTANI!
Znam da nudim vrlo malo nekoj poput tebe…
Tek poneku lijepu riječ, sve zalaske i izlaske sunca, rame za plakanje, gluposti za smijanje..
Sve što nije dovoljno za život kakav bi trebao biti danas, da bi se reklo da se živi…
Oprosti ako kažem ali teško je biti sam.
Ne mogu vratiti vrijeme no imam ga dosta. Mlad sam ako zanemarimo sijede na glavi. Imam ga dovoljno za pokušaj pa makar i za još jednu grešku. Ne misli da sumljam u sebe, samo ostavljam prostor sudbini koja mi je toliko puta pokazala tko je gazda u igri, u igri koja život se zove.
Siromah sam koji od pjesama živi kao da su od zlata. Jedem knjige kad glad postane neizdrživa, pokrivam se poezijom u hladnim noćima.
Takav sam kakav sam..
No znaj da ostavljaš praznu nenapisanu stranicu u našoj priči, i da se usuđujem reći da mi je ostalo dovoljno tinte za sretan kraj.
A gdje je on, kada je on, na tebi ostaje da odlučiš jer ipak nudim malo za neku poput Tebe.

Odgovori

Subscribe without commenting