[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Volio bih opet čitati ti lice,
razlijevati boje po osjećajima
i biti pijan od probuđenih snova.
Lako je ne vidjeti te u ormaru
prerasle odjeće
i skidati sa sebe ispucale krpice kože.
Vidim sebe bez svile,
ruku pruženih ka istini,
u plamenu koji ne gasne
iako srce više ne postoji.
Svjetla se gase u očima koje ne govore
o patnji.
Takni me za zaborav
da osjetim koliko još postojiš,
zagrli me za vječnost koja u nama buja
čak i onda kad ostanemo bez ičega;
slaži mi za suze,
za zadnji dodir anđela,
za novo svitanje bez lanaca života…
i za jednu bijelu ružu
u polju crvenih.

Autor ursus-major

Ova objava ima 8 komentara

  1. Vidim sebe bez svile,
    ruku pruženih ka istini,
    u plamenu koji ne gasne
    iako srce više ne postoji.

    Čarolija odabranih riječi, koje tvore tvoje još jedno lijepo djelo 🙂
    Tvoje pjesme otkrivaju skrivene komadiće duše …

    Veliki pozdrav ursus-major !

Odgovori

Subscribe without commenting