[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I dok ptice pjevale budu
po pustim poljima zemaljskog raja,
dok rijeke što teku
posljednju odu života skladat će
svojim valovima…
tada , ja ću (mislima uz tebe),
plakati nad sudbinom
neostvarenog sna…

I kad cvrčci što po poljima pjevaju
posljednji čin života sklope,
kada tihe žrtve mora
pjesmom tuge progovore…
tada , ja ću (mislima uz tebe),
sanjati svoj san
posljednjim  uzdasima…

I kada gusti oblaci zatamne
danje svjetlo u svitanju zore,
bol ću svoju otkriti sjeni tvojoj,
i plakat ću , dugo , bez suza,
a tugu ću skrivati
u osmjesima neba…

I nikada , nikada više moje misli
po prostranstvima mašte
lutati neće
jer izgubit će i svoj posljednji trag
u tvom sumraku…

 

08.06.1982.

Autor shadea

Ova objava ima 6 komentara

  1. I kad dobro pogledam, pjesma iz davnine tvog pisanja i sad, snaga i ljepota je ostala u svim segmentima tvog pisanja veličanstvena, zbilja nemam riječi, nego se diviti tvojim pjesmama. Osmjeh ti šaljemo 🙂

  2. Nesto iz osamdesetih!Znaci vec si u naranijoj mladosti pisala pjesme seko?!Tvoj stil se nije puno promjenio od tada,jedino me cudi da si u tim godinama pisala o smrti!Prekrasna pjesma i nekako me vratila u te rane osamdesete jer sam i ja u to vrijeme intezivnije poceo pisati poeziju.Steta sto se tada nismo poznavali.
    Lijep pozdravcic i pusica od brace!

Odgovori

Subscribe without commenting