[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zamisli.

Zamisli da možeš, u kakvome stroju

Rađenom od zlata, magneta, il pijeska

Spremit svake misli, u nejvećemu broju

Spremit ih, pa slušat kako um ti bljeska.

 

Zamisli da možeš, slušati tišinu

Onu koja klizi uz svaku tvoju misao

I u njoj naći sebe, kroz tanku prazninu

I onaj drugi um, bez kojeg ne bi disao.

 

Zamisli da možeš.

I što bi onda rekao?

O putnicima, stvarima i svemu oko sebe?

Što bi onda rekao Nebeskim Čuvarima

Kad te jedne noći

Upitaju za tebe?

 

Možda bi i pomislio da put ti nema smisla

Možda bi oprostio samog sebe sebi.

A možda bi u kaosu nesloženih rima

Pronašao sustav.

A možda i ne bi.

 

Kako god ti kažeš, putniče kroz vrijeme

Kako god ti želiš, tako će ti biti.

Pa možda ti i rime ne prolaze kroz stijene

Al ih nikad nemoj u praznine skriti!

 

Zamisli!

 

Zamisli da možeš zapisati prazninu

Onu koja dođe pored svake riječi.

Onu, koja niče, a ne pije vode

Onu koja živi i od smrti liječi.

 

Zamisli.

Posted by kategorija_Život

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting