[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Jednog su te dana zadržali tamo, 
visok stupac žive očito ne laže.
Kratko svraćat’ smijem; kad se opraštamo,
“Da bar mogu kući!”, tvoj pogled mi kaže.

Strepiš dok iz tebe on ne dođe amo,
naš slatki plod mora sa kvarnerske plaže.
Trpiš bolno tijelo, tretirano samo
učincima moje nevješte masaže.

Srećom, on zna dušu kak’ da ti razgali:
zaigran, iz tvoje čudesne nutrine,
nogom ti se javlja, nestaško naš mali!

Uronjena tako u osjete silne,
dok trbuh ti gladim, kažeš mu, u šali:
“Roditi se nemoj kao žensko, sine.”

Posted by SMR

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting