[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Osjećam neku prazninu
što se jutrom uvuče i
čvrsto zalijepi za mene
kao ledenice na krovu.

Osjećam da mi sat
odbrojava minute i
da mi život teče
a tek živjeti poče.

Osjećam tugu i kada
razloga za nju nema.
Možda zato
što se plašim da budem sretna.

Ova objava ima 33 komentara

  1. Lijepo si izrazila tjeskobu i bojazan. Ako se prepustimo osjećajima, mogu nam osim sreće, donijeti i bol. Ako se ne prepustimo, nikada nećemo osjetiti sreću. Cijela tvoja poezija je sjećanje, optimizam nikao iz boli. Šifriranje srca. Veliki pozdrav draga Faiza. :):):)

  2. Osjećam neku prazninu u sebi
    što se u mene jutrom uvuče,
    osjećam kako se u meni ledi
    ko ledenica sa krova kuće.

    Osjećam tada kako minute
    i kazaljke brzo kroče
    kao neki kraj da slute,
    a život tek mi poče.

    Osjećam tugu i kad razloga nema,
    kad nisam ni tužna niti sjetna,
    a ipak se pojavi neka dilema –
    želim li uopšte biti sretna

    ——————————–

    Eto Faizić, otprilike, onako na brzinu
    sam napisao….kao prijedlog

    • eh zahvaljujem do neba..mene nešto tjera da ne pišem a opet olovka u ruci(umjesto kutljače ahahhah)
      E da znaš da mi se dopala i prihvatam je i sad objavljujem na jednom portalu
      hvala,baš si drug:)))

  3. ponekad, niotkud dođe ta neka Tuga,
    malo se uvuče pa se sakrije Duga…
    al zato dođe novi dan,
    prekrasnim suncem obasjan….:)))

    hehehe…pusek draga faiza na predivnim stihovima :)))

Odgovori

Subscribe without commenting