Oresundsbroen

mjesto počinka u sjajnoj noći

olakšanja sred udaha, sanja -

izgubljene misli, stanja,

tmasta smola po meni se valja.

ni spokoja dana, u tišini

samovanja, duge duge

prihvaćanja

hologrami svijesti, sadržaja.

nit’ san snijem, nit’ on mene -

tek svitanje kaos prene,

žudim čuti komešanja, kretnje

ali ćutim posvud sjene -

izgubljenih, ostavljenih duša breme

u svanuće pjesma muka -

tijelo, ruho zloduha

pokidano, obješeno.

klečim poput isposnika

vatrom sunca ožežena,

na obali mora smrti, okupana

tminom svijeta.